Danica Širola
DNEVNIK 1919.
8. XI. 1919.
Bože, sve na slavu Tvoju!
Radom svojim, a da mogu
Množit slavu višnjem Bogu.
Isuse, daj da prije nego umrem
nešto učinim za Te!
U Zagrebu, 8. studenoga godine Gospodnje 1919.
Bogu sve na slavu veću!
+++
8. XI. 1919.
Dođi!
Anđelića gledam čete
Nebrojene, gdje se kreću
Slaveć samo Boga svoga.
Na licu im čitam sreću
Što im dade Božje krilo,
Gle, i mene zovu milo: Dođi!
Dođi i Ti svome Bogu,
Daleko od svijeta pođi,
Priključi se našoj četi,
Slavit s nama Boga – dođi!
I djevice vidim svete
Gdje prosiplju sitno cvijeće
Putem kojim Krist prolazi
Pune bezkonačne sreće,
Cvijeće nikad što ne vene.
Gle, i ono zove mene: Dođi!
Dođi i ti svome Bogu,
Daleko od svijeta pođi,
Priključi se našoj četi,
Slavit s nama Boga – dođi!
Tu i čete mučenika
Za Krista što život dali,
Gledam – Kristu uprav’ novu
Sad su pjesmu zapjevali,
Zapjevali pjesmu novu,
Čuj, i mene k sebi zovu: Dođi!
Dođi i Ti svome Bogu,
Daleko od svijeta pođi,
Priključi se našoj četi,
Slavit s nama Boga – dođi!
Još svetaca i svetica
Vidim tude četu mnogu
Što su hvale, slave pjesmu
Zapjevale svome Bogu.
Od žara im srce gore,
Čuj, i oni meni zbore: Dođi!
Dođi i ti svome Bogu,
Daleko od svijeta pođi,
Priključi se našoj četi,
Slavit s nama Boga – dođi!
Al’ glas međ ovima
Tako nježan, blag i miran
Čujem gdje me zove k sebi.
Ta Isusa glas to bio.
Čuj i Isus sam me zove
Iz množine svete ove: Dođi!
Dođi i ti svome Bogu,
Daleko od svijeta pođi,
Dođi i ti međ blažene,
Tuj i za te mjesto – dođi.
Bože, sve na slavu Tvoju!
+++
9. XI.1919.
Ja sam svjetlost svijeta (Iv 8,12)
I tko ide za mnom po tmini ne hodi,
Jer će imat svjetlost u život što vodi.
(Pio X. Rim 1905.)
Mater teradmirabilis – ora pro nobis!
Bogu sve na slavu veću!
Ja sam svjetlost svijetu (Iv 8,12).
Ja sam svjetlost svijetu, riječi su Tvoje,
Kojim vjerne zoveš u okrilje svoje.
Ja sam svjetlost svijetu i tko mrakom luta,
Ovamo nek krene, evo pravog puta.
Ja sam svjetlost svijetu, tko se smrti boji,
Nek u mene gleda i uz mene stoji.
Ja sam svjetlost svijetu
I tko za mnom ide, po tmini ne hodi,
Jer će imat svjetlost u život što vodi,
Ja sam svjetlost svijetu.
Tu solus Dominus.
Bože, sve na slavu Tvoju!
+++
10. XI. 1919.
Ja vjerujem i klanjam se Tebi
Klanjam Ti se, Kriste, Bože pravi,
Klanjam Ti se u svetištu tome,
Gdje pod likom kruha Ti prebivaš,
Tuj si tako blizu srcu mome.
Ja vjerujem da Hostija bijela
U svetištu što se krije hrama,
Ja vjerujem, to da Tijelo Tvoje
Što ga daješ Ti za hranu nama.
Ja vjerujem Bog da živi pravi,
Ja vjerujem, Kriste, da si tude,
Ja vjerujem da ćeš s nama biti
Kako goder dugo svijet taj bude.
Ja vjerujem i klanjam se Tebi,
Klanjam Ti se u svetištu tome,
Gdje pod likom kruha Ti prebivaš,
Tuj si, tako blizu srcu mome.
Daj, Isuse, prije smrti moje
Da proslavim sveto ime Tvoje!
+++
Bogu sve na slavu veću!
11. XI. 1919.
Mater teradmirabilis, ora pro nobis!
Ave, gratia plena!
Glavice je uzdignulo cvijeće,
Očicama motri puno sreće,
I mirisom svojim ono želi
Da Djevici kroz svoj život cijeli
Dovikuje: „Ave!“
I drveće uzdignulo grane
Čekajući već od zore rane
Da Djevicu pozdraviti smije
Što s′ u kući nazaretskoj krije
Da joj klikne: „ Ave!“
I ptičice okolo lijeću,
Doživjet bi one htjele sreću
Da Djevici oko prozora lete
Na prozore one kuće svete
I pjevaju: „Ave!“
Pa i sunce sjajem svojim sije,
Obasjava kućicu što krije
U sredini svojoj biser sjaja
Djevicu, što cvjetak je iz raja
I kliče joj: „Ave!“
U kućici Djevica gle sveta,
Nježnija od najnježnijeg cvijeta,
U molitvu zaroni se svetu
I ne čuje gdje sve na tom svijetu
Nju pozdravlja: „Ave!“
Tad se nebom svjetlost silna javi
I anđeli pjevaju u slavi,
Pozdrav to je anđeoskih zbora
Da joj vikne pozdrav cijelog raja
Pozdrav sveti: „Ave!“
I anđeo s neba jedan sleti
Da pozdravi cvjetić ovaj sveti,
Pred Djevicu stupi:
„Ave, gratiaplena!
Djevici sa nebeskih dvora.
Ecceancilla Domini!
Gle ružice
Dižu lati,
Žarko sunce
Što ih zlati.
I cvjetići
Dižu glave
I ljubice
One plave.
A leptiri
Mali lijeću
Svud okolo
Po tom cvijeću.
Pa slušaju
Gdje ih moli
Svaki cvjetić
Želju krije
Slaviti da
Boga smije.
Uokolo leptirići lijeću,
Uokolo po šarenu cvijeću
Pa slušaju cvijeće gdje ih moli.
Cvjetić svaki ima želju istu
Pozdraviti Djevicu prečistu
Da joj klikne „Ave!“
I ptičice na grani što poju
Među lišćem milu pjesmu svoju
Čuju lišće vruće gdje ih moli.
Svaki listić ima želju istu
Pozdraviti Djevu prečistu
Da joj klikne: „Ave!“
Pjevaju i anđeoski zbori
Pjesmu koja nebom, zemljom
Pjesmu svetu kraja kojoj nije
Svaki od njih ima želju istu
Pozdraviti Djevicu prečistu
Da joj klikne „Ave!“
A Djevici u molitvi duša
Te pozdrave mnoge i ne sluša.
Nebo, zemlja cijela da je slavi
Već ponizna Bogu govoreći
Srce daje, a uz svete riječi:
Ecce, ancilla Domini!
~ ~ ~
+++
12. XI. 1919.
Bogu sve na slavu veću!
Dočitala sam na slavu Božju.
O dulcissime Jesu!
Ti na ovaj svijet si došo
Da dušama
Bjednimtuj na svijetu svima
Ljubav, milost dadeš svoju,
O dulcissime Jesu!
I u nama čuvat želiš
Milost ovu
Svakim danom zato novu,
Daješ hranu, da nas jači:
O dulcissime Jesu!
Ta je hrana što nam daješ
Tijelo Tvoje
Na oltaru tamo što je
Pod Hostije likom bijele:
O dulcissime Jesu!
+++
Bože, sve na slavu Tvoju.
13. XI. 1919.
Na slavu Božju primam u ruke knjigu
Daj, Isuse, da što bolje upoznam Tebe. Daj, da nađem u ovoj knjizi ono, što je Tvoja sveta volja da upoznam, pa da plamen ljubavi prema Tebi, koji tek tinja u srcu mojemu razbukti u žarki oganj, a u knjizi ovoj, daj mi, da nađem, čim ću taj plamen, koji tek tinja raspiriti.
Sveti Stanislave, moli za nas!
Tebe Boga hvalimo!
Mater teradmirabilis – ora pro nobis! O dulcissime Jesu!
Molba
Ti, Isuse, dobro znadeš,
Ti da sve si srcu što je,
Ti središte misli mojih,
Ti sve milje duše moje.
Al′ Ti vidiš da tek tinja
Ljubav usred srca moga,
Ljubav, kojom ljubit želim
Tebe, Kriste, Boga svoga.
Pa Te molim daj da plamen
Koji tek tinja vatrom plane,
Pa da ljubav u mom srcu
Žarka kao sunce svane.
Da te ljubim u sve dane,
Da te ljubim preko groba,
Da te ljubim u vjekove,
Da te ljubim Boga svoga.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
14. XI. 1919.
Budi uvijek hvaljen i slavljen Isus u Presvetom
Oltarskom Sakramentu! O dulcissime Jesu!
Kad u srce moje Isus zađe
Kad u srce moje Isus zađe,
Tad za dušu sreće nema slađe,
Pa mi duša
Nijema sluša
Što će Isus da joj kaže,
Želi riječ da svaku čuje Krista
Jer to zbori, ljubav koj’ je čista.
Kad u srce moje Isus sađe
Željnu što ga čeka dušu nađe.
Pa mu plaha
Sve bez daha
Duša pozdrav šalje vrući,
Čedne želje iznaša mu svoje,
Želje što ih krije srce moje.
Kad u srce moje Isus zađe,
Duša moja htjela bi najrađe.
Da ostane,
Kad u srce moje Isus zađe,
Isus usred srca moga.
U mom srcu njemu da je
Nikad da ne ostavi to mjesto.
Da uz njega bude u vjekove
Kristu zbori sve što bi najrađe.
Ona želi
Život cijeli
Da za Krista živi samo,
Uz njeg života dane sve,
U sve dane.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
15. XI. 1919.
Si sciresdonum Dei! (Iv 4,10)
O sacrumconvivium, in quo Christussumitur!
Sinite parvulos ad me venire.
O Salutaris Hostia! O dulcissime Jesu!
O Hostijo sveta, Krista Tijelo,
O Hostijo sveta, nebo cijelo,
O Hostijo sveta, duši hrana,
O Hostijo sveta, Ti si mana
Isus, što nam daje.
O Hostijo sveta, Ljubav sama,
O Hostijo sveta, Bog si nama,
O Hostijo sveta, raj si tude,
O Hostijo sveta, za nas ljude
Raj na zemlji Ti si.
+++
Bogu sve na slavu veću!
16. XI. 1919.
Mater teradmirabilis – ora pro nobis!
O Isuse, daj da srce moje
Bude uvijek, uvijek samo Tvoje.
O Isuse, duže j′ moja želja
Ljubit tebe za života cijela.
O Isuse, pomoć mi ne krati,
Već svoj blagi pogled na me svrati.
Pomozi mi ljubit da Te mogu,
Cijeli život da posvetim Bogu.
Daj, Isuse, da svi ljudi,
Što na zemlji žive tudi,
uzljube te i upoznaju,
Tebi svi da hvalu daju.
Da sva srca tebi gore,
Svi jezici tebi zbore.
Da pogledi svakog oka,
Kreću neba put visoka.
Da sve misli tebi kreću,
Tebi sve na slavu veću.
O Isuse, kad će vrijeme doći
Kad te ljubit zaista ću moći.
Ne dopusti, Kriste, da mi duša
Zamamljive svijeta glase sluša.
Ne dopusti da ode kud bilo,
Već je primi Ti u svoje krilo.
O Isuse, tebe ljubim jako,
Ti me vodi svijeta ovog krajem
Dok me sebi ne povedeš.
O Presveto srce Krista Boga,
Ti jedini vlasnik srca moga.
Tebi sva se u okrilje dajem.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
17. XI. 1919.
Isuse, moje milosrđe!
Mlako srce – mlaka ljubav moja.
Idemo u kuću Gospodnju
Mrak je
Čujem stija,
Ponoć baš odbija.
Nešto šušne kao sjena
Što se tiho tajanstveno
Razlijegalo mrklim mrakom.
Tko je – Što je?
Dahnu duša,
Čeka, gleda nijemo sluša.
Vidi kraj nje gdje prolaze
Sve u sjaju, u bjelini
I sa lijerom u rukama
Sa lica im sjaje sreća.
Iz očiju blagost sije,
Iz usana se sveta pjesma
Bogu, kao lahor vije.
Ta djevice to su svete.
Sve prolaze pokraj mene
I smješe se meni milo.
Odlazeći osvrću se
Ko da mene sobom zovu.
Duša dahne:
„Kuda ćete?“ stijašane.
Sluša. Što djevice glasom zvonkim
(…) milo odgovore:
„Idemo u kuću Gospodnju!“
Duša opet sama
Kruži tek je mrka tama.
U ušima još joj zvone,
Zvone riječi one blage,
Riječi milo što govore:
„Idemo u kuću Gospodnju!“
Ogleda se, vidi opet
Nove čete gdje se bliže,
No djevica gleda nijemo,
U rukam im palme grana
A po bijelim haljinama
Još se krvca rujna žari.
Svi upriješe k nebu oči,
Radost iz njih čitam samu
Radost, sreću nadzemaljsku.
Mučenici sveti to su,
Mučenici što životom,
Svojom smrću svjedočiše,
Svjedočiše vjernost Kristu.
Svi prolaze pokraj mene
I milo se meni smješe.
Odlazeći osvrću se
Ko da mene sobom zovu,
Duša dahne:
„Kuda ćete?“ stijašane,
Sluša – čuje gdje joj nježno
Mučenici odgovore:
„Idemo u kuću Gospodnju!“
Odu oni,
A za njima
Nove čete vidim idu,
U žaru im lica gore
Iz očiju mudost sijeva,
U rukama im mudre knjige.
Branitelji to su sami,
Branitelji vjere svete
Kojih život bila sama
Borba za čast, slavu Boga.
Svi prolaze pokraj mene
I milo se meni smješe
Odlazeći osvrću se
Ko da mene sobom zovu.
I ustrepta srce
„Kuda ćete“ stijašane,
Sluša – čuje gdje joj nježno
Blagim glasom svi govore:
„Idemo u kuću Gospodnju!“
Odu dalje
I još zadnje od njih gledam
Kad začujem pjesmu divnu.
Nove vidim idu čete
Pjevajući Božju slavu,
Pjesmom kojoj ravne nije.
Sa svakoga sije radost,
Na svakom vidiš blagost,
U svakoga poniznost,
Vidim krepost i krotkost.
Od ljubavi lica žare,
Od ljubavi oči sjaju,
Od ljubavi što je grije
Za Isusa.
To su sveti kojih život
Molitva je bila sama,
Kojih život bio ljubav,
Sveta ljubav za Isusa.
Svi prolaze pokraj mene
I milo se meni smješe,
Odlazeći osvrću se
Ko da mene sobom zovu.
I uzdrhta srce:
„Kuda ćete“ stijašane,
Sluša – čuje gdje joj nježno
Sveti Božji odgovore:
„Idemo u kuću Gospodnju!“
I oni odu
A za njima duša gleda,
Mrki mrak tek vidi samo,
Mrak tek vidi što je kruži.
Al je čežnja obuzela,
Silna čežnja poć bi htjela
Za njima.
I ova dršće, trepti, plamti
A i srce uzdrhtalo:
„Ta kuda ćeš“ stijašane,
Pita dušu da umiri
A duša mu sva u žaru
Sva trepteći odgovara
„Za njima ću, idem i ja:
U kuću Gospodnju!“
I tišina nasta gluha,
Mrki mrak sve oku krije,
Čujem ura tek gdje stija
Zadnji udar baš odbija
Od ponoći.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
18. XI. 1919.
Isuse, u svom životu
Želim ljubit samo Tebe,
Raditi za Tebe uvijek,
Tebi predat cijelu sebe.
O Isuse, milje moje,
Ti si Bog moj, Ti sve moje!
Moj Isuse! Ti mi sebe daješ,
Cijelog sebe, ljubiš jer me boli
Pa i ja se sva Tebi predajem,
Dar taj primi, srce moje moli.
Slušaj, Kriste, duša moja
Želi sva da bude tvoja.
Kriste, želju neprestano šapće srce moje
(…) okovima Ti ljubavi svoje.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
19. XI. 1919.
Čežnja za Kristom
Čeznućem čeznem ja za tobom, Kriste,
Jer jedina slast si Ti srcu mome.
Čeznem, ginem i tihom se molitvom
Ja privijam svetom Srcu Tvome.
Čeznućem čeznem za Tvojom blizinom,
Uza Te bih uvijek htjela biti,
Čeznem, ginem, a duša gle moja
U tišinu Tvoga hrama hiti.
Čeznućem čeznem ja za časom onim
Kad od svijeta dijelit mi se bude,
Čeznem, ginem srce jače bije
Jer ništ nema da ga drži tude.
Čeznućem čeznem ja za časom onim
Kad će Tebe ugledat mi duša,
Čeznem, ginem ja za časom onim,
Rajsko kad će pjevanje da sluša.
Čeznućem čeznem ja za Tobom, Kriste,
Ja za Tobom čeznem, Bože pravi,
I za hranom čeznem što mi daješ,
Čeznućem čezne duša da Te slavi
+++
Bogu sve na slavu veću!
Mater teradmirabilis – ora pro nobis.
20. XI. 1919.
Kad u osvit ja se budim dana
I tek od sna duša mi se prene
Moja miso tada ponajprije
Da pozdravi Krista – Boga krene.
Hrli u hram Isus gdje je čeka,
Čeka Tijelom svojim da je hrani.
Dok blizinom svojom dušu moju,
Od svakakvih nepogoda brani.
I Isusa tu pozdravlja svoga,
Čitav dan na njega bit se sprema
I moli ga da to činit smije
Jer bez njega njojzi sreće nema.
Uz Isusa duša dane cijele
Želi biti, i za blagih noći.
Dok joj sreća željena ne stigne,
Dok u vječnost njojzi bude poći.
+++
21. XI. 1919.
Bogu sve na slavu veću!
+++
Bože sve na slavu Tvoju!
22. XI. 1919.
O dulcissime Jesu!
O salutarisHostia!
Isuse!
Primi malu ljubav moju
Za prezrenu ljubav Tvoju.
O dulcissime Jesu!
Ave Jesu!
+++
O Isuse, Tvojim pred oltarom
Pozdrave Ti u kiticu svija
I sve tiše i sve šapće stija:
Ave Jesu! Ave Hostija!
Duša dršće, dršće trepti plaha,
Stija šapće stija sve bez daha,
Molitve Ti u kiticu svija,
I sve tiše, i sve šapće stija:
Ave Jesu!
Pa i srce sve mi jače bije,
Ljubav žarku u sebi jer krije.
I svim žarom Tebi se uzvije
I sve tiše i sve šapće stija:
Ave Jesu!
I već bukti u njem plamen žara,
Ljubav Tvoja vruća što ga stvara
U svom žaru k Tebi se uzvija
I sve tiše, i sve šapće stija:
Ave Jesu!
Pred oltarom Tvojim što j′ u sjaju
Duša moja ko da je u raju,
Moja duša moli punim žarom,
Pozdrave Ti i molitve vija
I sve tiho i sve šapće stija:
Ave Jesu!
+++
Bogu sve na slavu veću!
23. XI. 1919.
Na slavu Tvoju otvaram prve stranice knjige, koja će me kako se nadam upoznati bolje s Tobom, Isuse. Samo te molim, pomoć mi svoje ne krati, jer bez Tvoje pomoći ni to se ne može. Naslov je knjizi, koju s osobitim veseljem počinjem čitati: Jesus Christus von P. Didon.
+++
Daj, Isuse, prije smrti moje,
Da proslavim sveto ime Tvoje.
Čežnja
Što si tako uzdrhtala, dušo?
Što mi treptiš, buktiš sva od straha?
Što li želiš, kud bi otić htjela?
Ta u žaru nestaje ti daha.
I ti srce, što li biješ tako?
Kome šalješ kucaje ti svoje?
Kakav plamen bukti to u tebi?
Za čim gineš bjedno srce moje?
Ali, već znadem, to dušu i srce
Obuzela sve je silna težnja
Bogu, koj je ljubav, samo Bogu
Bog je duše, srca moga čežnja.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
24. XI. 1919.
+++
Bože, sve na slavu veću!
25. XI. 1919.
Sveta Katarino, moli za nas.
Polutmina
Mir, tišina.
I stija se vuče tama,
Crkvica je pusto sama.
Tek kandilo malo žije
Pred oltarom, gdje se krije.
Krije onaj srce čije
Od ljubavi za nas bije,
Kojeg srce, plamti, gori,
Ljubav jer ga silna mori.
Onaj, ljubav koj je sama
Pa boravi tu med nama.
Kom ljubavi kraja nije
Pa međ nama budno bdije.
Tuj ljubavi sveto prijesto,
Za čim gineš, bijedno srce moje?
Isusa tuj milo mjesto,
Isus tu nas k sebi zove.
Isus čeka dane noći,
Čeka, hoće li tko doći.
Pa kad dođu duše koje,
Ljubavi ne krati svoje.
Obilato svima djeli,
Ta jer ljubi On svijet cijeli.
A sveto ga srce boli,
Nitko njemu kad ne moli.
Kad je crkva pusta, sama,
Ponajviše kad je tama.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
26. XI. 1919.
Dobila mjesto na Kaptolskoj pučkoj školi. Bože, u pomoć mi priteci!
+++
Bogu sve na slavu veću!
27. XI. 1919.
U ime Božje, preuzela sam četvrti razred Djevojačke pučke škole na Kaptolu. Bože, Ti si mi to dao, Ti si mi povjerio duše djece ove, Ti si odredio mene, da za njih radim na slavu Tvoju, a Ti ćeš, uvjerena sam, i pomoći i podati snage i sredstva, da postignem ono, što Ti od mene tražiš. Nastup moj današnji bila mi je prva kušnja, koju si mi poslao u mome zvanju. Kako mi je bilo teško, samo Ti znadeš, koji sve vidiš. Ti znadeš to, koliko je trebalo svladati se meni, da ne počnem plakati; kad su djeca onako prkosno i drzovito stala vikati. Uzdržala me samo pomisao na Tebe. Pomisao, da si mi Ti to poslao, a sve od Tebe što dolazi pa bilo teško ili lako, ugodno ili neugodno ja s radošću primam, jer je u Tvojoj vlasti dati i uzeti. Bila je to prva kušnja, ali ne, nijesam klonula duhom. – Oprosti, ako sam bila prestroga s djecom, ali nijesam mogla drugačije. Trebalo je da pokažem, da ne smiju čovjeka suditi po vanjštini, pa zato jer sam malena, da će moći raditi sve po svojoj volji. Pošla sam u školu puna divnih snova, – a kad tamo razočaranje. Nakon škole, znaš, otišla sam do Tebe u crkvu, da tražim utjehe i snage, da ne klonem duhom. „Naprijed samo,“ kao da sam čula gdje mi govoriš, „ja ću biti uza te, ja ću Ti pomoći, ta, meni na slavu treba da radiš. Naprijed samo!“- I umirena došla sam kući, da se pripravim na novi rad, koji me čeka, a u duši stali mi se redati na novo sve oni divni snovi, koji me napuniše novim žarom. Neću klonuti duhom, Isuse, neću. Ta, Ti si uza me, pa šta me onda može priječiti u radu. Ti si mi eto pružio priliku da radim,Ti i želiš da radim, a ja taj rad, Isuse, objeručke i vesela srca primam. Neka dođu nove neprilike i poteškoće, moguće i (…) neuspjeh, neka dođu, ja ću ipak raditi dalje Tebi samo na slavu, a sve neprilike, poteškoće i neuspjehe prikazujem već unaprijed Tebi. Ti ih primi, Isuse,kao male žrtvice od mene koja Ti ionako ništa velikoga ne znam i ne mogu učiniti. Prikazujem Ti ali i sve one utjehe i radosti na koje ću moguće ipak naići. Sve, sve, prikazujem Tebi Isuse!
Kristu samo
Kristu samo u čast pravu,
Kristu samo ja na slavu,
Kristu samo živjet želim.
Kristu služit bićem cijelim,
Kristu samo!
U ime Božje!
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
8. XI. 1919.
Veliko je milosrđe Tvoje!
Gospodine, hvala Ti na milosti tolikoj. Ta, danas kao da i nijesu više ona djeca, koja me jučer onako dočekaše. Veselo danas skakutali oko mene, gledali povjerljivo i milo u mene i molili me, da im oprostim, što su se jučer onako ponijeli. O, koliko utjehe za me! Jesam li ja to čime zaslužila? Nijesam, znam, ali veliko je milosrđe Tvoje, Gospode. Ali ja, Isuse, vapijem ponovno „ne odvrati pogleda svoga od mene, jer kad Ti nijesi uza me ništa ne mogu, a s Tobom sve mi je lako“. Isuse, budi uvijek uz mene!
U teškoći
Obraćam se, Kriste, k Tebi,
Ti utjeha jer si sama,
Ti utjeha svima nama.
Ti svakoga utješit znadeš,
Riječi mile Ti imadeš.
U teškoći ja upirem oči svoje
K tebi puna pouzdanja
Da ću naći smilovanja,
Ti jer svisnut nikom ne daš
Već pomoći svakom predaš.
U teškoći mene čvrsta krijepi nada
I uzdiže Kristu Bogu,
Pa ja dalje radit mogu
Jer znam Isus tad da vrli
Pružit pomoć meni hrli – U teškoći.
Bogu sve na slavu veću!
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!!!
29. XI. 1919.
Slave, hvale svi nek daju svoje Kristu u Otajstvu svetom što je!
+++
Bogu sve na slavu veću!
30. XI. 1919.
Umorna sam. Ne znam otkuda toliki umor. Eto posla me mnogo čeka, a ja više ne mogu. Oprosti mi, Isuse, što, se tako malo ili bolje rekući nikako ne znam svladati. Ta, radit imam toliko, a ja nijesam sposobna danas više za rad, prem ne znam reći što sam dobra učinila danas. Sve se bojim, da sama sebe varam i zasljepljujem. O, ne dopusti toga, Isuse! Boli me, jako boli. U leđima kao da su žive žeravice, a svaki dah, svaka kretnja tijela nova je bol. O Isuse, kako Ti za te boli hvalim. Bar imam nešto, što mogu Tebi prikazati, pa Ti, Isuse, sve te boli prikazujem. Tek jedno mi je žao, a to da ne mogu raditi onako, kako bi trebalo da radim. Jesu li te boli uzrok tolikome umoru? Ne znam, ne znam, tek umor silan osjećam. Ali i na tome hvala Tebi.
Isuse!
Isuse, moje milosrđe!
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
1. XII. 1919.
Primila sam dekret, kojim me imenuju namjesnom učiteljicom u Zagrebu na kaptolskoj školi. Bože, daj da radim samo na slavu Tvoju!
+++
Bogu sve na slavu veću!
2. XII. 1919.
Isuse!
Danas malo i bila bi zaključana u franjevačkoj crkvi. O, da mi je ostaviti sve, pa da mogu dane i noći biti uz Tebe!
+++
Bože sve na slavu Tvoju!
3. XII. 1919.
+++
4. XII. 1919.
Sve na veću slavu Božju!
Sveta Barbaro! – moli za nas
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
5. XII. 1919.
Bože! U Tvoje sveto ime položila sam službenu zavjeru. Bio je to prvi službeni korak, koji sam ja sama učinila. Ali ne, zlo kažem da sam sama. Ta, bio si Ti uz mene, Ti, koji me uvijek pratiš. Ti si bio uz mene i vidio si kako mi je uzdrhtalo srce u grudima, kako mi se napunilo milja, kad mi pruživši ruku gospodin onaj progovorio: „Tako vam Bog pomogao“ – „Tako mi Bog pomogao!“ odvratila sam odlučno s nekim osobitim veseljem u srcu. Ta, ja sam sigurna da ćeš mi Ti pomoći, Isuse!
+++
Bogu, sve na slavu veću!
(sv. Nikola) 6. XII. 1919.
Bilo je lijepo danas u školi. Ta, ona mala srca igrala su od veselja, pripovijedala živo. Sve bi bile najradije u jedan čas govorile, kad bi to bilo moguće. A kako i ne bi, ta, dan je sv. Nikole. „Gospodična! Joj, kod nas je bio krampus i Nikola!“ „Ja sam dobila šibu!“ „Ja se nijesam bojala krampusa jer znam da se to netko obuče!“ Ti i slični poklici čuli se sa sviju strana. Sve je bilo razigrano, a kad smo počeli raditi – mir. O Isuse, kako da Ti zahvalim na tolikoj sreći?
Sveta noć je
Sveta noć je – zvjezdice na nebu,
Nešto tiho šapuću si sjajne,
Šapću tiho, milo trepetaju,
Hrid noći sve svete, bajne.
A anđeli oko njiju lijeću,
Svakoj od njih nešto tijo zbore,
Tiho mole, noćas ljepšim sjajem,
Nek zvjezdice rese rajske dvore.
I zvjezdice poslušale glase
Pa zasjale najdivnijim sjajem
I pošilju sjajne svoje zrake,
Sjajne, meke svim svetim krajem.
Tad anđeli poletjeli dalje
I na zemlji sitno cvijeće zovu
Što u krilu tiho sniva zime,
Naviještaju svima sreću novu.
I cvijetići glave podignuli
Pa očima traže one strane
Gdje će, kako anđeli im zbore
Naći ove svijetu spas da svane.
I zamole nježni lahor noćni,
Što im i tija ljuljao je lati
Da im miris mjestu svetom nosi
Tu jer sve, što oni mogu dati.
A lahor je zaljuljao jače
I ponjeo miris cvijeća mila,
Miris nježan blagi k onoj strani
Gdje štalica mala tek je bila.
U štalici – jaslice su male,
Do jaslica Djevica je sveta
Blagim okom gleda gdje na slami
Leži Bog i Spasitelj sveg svijeta.
Gleda dijete i blago se smješi
A ljubav joj srce vatrom pali,
Tu pred njome leži tu na slami
Njezin Bog i njezin sinak mali.
I u sreći nit što vidi, čuje,
Tek se Bogu ona klanja svome,
Iz ljubavi koj na svijet je došo
Da spas ljudstvu On donese tome.
Uokolo uz zvukove harfa
Svete pjesme anđelići poje,
Cijelo nebo pjesmom jednom ori,
Radosti ne može sakrit svoje.
Pa i zemljom pročulo se cijelom
Pjesma ova divna sveta jaka
Da se rodi ove noći svete
Rodi onaj, koj je Bog od vijeka.
Noć je tiha – noć je ova sveta,
Tajanstveni mir po cijelom kraju,
Tek se pjesma anđeoska čuje
Kraj štalice, koja sva u sjaju.
+++
Bože sve na slavu Tvoju!
7. XII. 1919.
Nedjelja je.
Akademija u proslavi petnaestgodišnjice naše Kongregacije. Dr. Kršnjavi je govorio o Danteovoj „Božanskoj komediji“.
+++
Bože sve na slavu veću!
8. XII. 1919.
Mater teradmirabilis – ora pro nobis!
Immaculata
Verigama grijeh je zemlju sputo
Pa joj živjet niti disat ne da.
Cijelom zemljom tuga vlada neka
Pa i cvijeće ko uvelo cvjeta.
A s ružinih rumenih se lati
Ljubi miris, gle i ruža pati.
I ptičice nijemu poje pjesmu
I leptiri ne lijeću po cvijeću.
Sve, sve nekud ko zamrlo da je,
Tuga vlada zemljom na sve kraje.
Tad najednom otvori se nebo,
Silna svjetlost, ko da nebo gori
A u srijedi toga divnog svjetla
Žena stoji
Haljina joj bjelja od snijega.
Sto mjeseca satkale joj zrake
Srebrnaste, mekane i tanke.
A plašt joj je safirove boje
Niz haljinu bijelu što se spušta.
Vlasi su joj sunca zlatne zrake
Niz ramena uvojnima vise
A iz njiju neko svjetlo sije.
Oko glave savila se kruna
Kruna, – svijet što vidjeo još nije.
Što bi zlato, kad se kruna stvara,
Što bi zlato, tu je svjetlost sunca.
A dragulji – dvanaest žarkih zvijezda.
Dvanaest zvijezda svilo se u kruni,
Kruni glavu koja resi njenu.
A licu joj rumen ruže cvatu,
A rubini usne su joj male
Niz bisera što u sebi kriju.
Svoje blage uprla je oči
Na svijet ovaj, što stenje i tuži,
Na svijet ovaj, nade da mu pruži.
I raskrili bijele ruke svoje,
I raskrili ruke, ko da zove
Bijeli svijet u sveto krilo svoje.
I smješi se, da rasprši svima
Strah, koj duše stezao je kruto
I smješi se, bojat se ne treba
Jer gle ona nogam svojim gazi,
Gazi glavu toj paklenoj zmiji
Zemlju koja obavila cijelu.
Sve na zemlji uprlo je oči
U tu svjetlost, u tu divnu ženu.
I nanovo živjeti sve poče,
Puno nade, spas ide svijetu.
I još u nju svi upiru oči,
I cvjetići podignuli glave,
I ružine sad su rumeni lati
Blagi miris njoj počele slati.
I ptičice zapjevale živo
Pjesmu milja i radosti same.
I leptiri poletjeli mali,
I brzaju od cvjetka do cvjetka,
Svakom cvjetku živo pričat stali,
Pričat živo o njenoj ljepoti.
Još na nebu njena slika stoji
I još u nju upiru sve oči,
A iz grudi sviju ko da čuješ
Uzdah jedan, uzdah milja sreće.
I sva srca, čuješ za nju biju,
I sve duše za nju vatrom gore,
I sva usta samo o njoj zbore.
Cijelom zemljom jedan glas se čuje,
Jedan, zvonak kao zvuk od zlata
„Immaculata!“
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
9. XII. 1919.
+++
Bogu sve na slavu veću!!!
10. XII. 1919.
Isuse, oprosti, danas nije bilo sve u redu. Bila sam tvrda i nijesam htjela sestrici nešto napisati, a ne bi me to stajalo ni pet minuta posla. Tek kada se sirotica rasplakala, učinili smo joj na volju. – Isuse, moje milosrđe! – U školi, hvala Tebi i samo Tebi, sve u redu. Ta, na Tvoju slavu radim.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
11. XII. 1919.
Dobila sam što nijesam zavrijedila. Dobila sam od gđe Kürschner knjigu „Uspomene iz Svete zemlje.“ – Evo prilike, Isuse, da opet bolje upoznam Tebe.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
12. XII. 1919.
Odlučih danas početi devetnicu u čast Duhu Svetomu. I što zamislih, to sam i počela evo izvršavati. Devetnica ova sastojat će se: Nastojat ću, da ovih devet dana točno i savjesno vršim svoje školske dužnosti, da se valjano pripravim za svako predavanje, a svemu da je svrha slava Tvoja, Gospodine! Nadalje prikazat ću kroz ove dane svetu Pričest Duhu Svetome i izmoliti svaki dan litanije u čast Duhu Svetome, te 7 očenaša. Gospodine, o primi svu moju molbu. Primi, Gospodine, neka bude na slavu Tvoju. Teško mi je, jer znam, da ne smijem početi nikakve devetnice ili izvanredne pobožnosti bez dozvole. Tako mi je naložio velečasni gospodin, za sada moj ispovjednik, o. Bruno Foretić, DI. Ali ja je ipak počinjem, Gospodine, zato molim, vruće molim primi je i saslušaj mi molbu. Ne dopusti, da bude, kako kaže velečasni, da je sve za crnoga, što molim bez dozvole ili izvan određenoga vremena, a ne da time častim Tebe. – O, molim i znam, da ćeš mi Ti primiti molbu. Mogla bih ići da se to uredi i pitati za dozvolu pa bih onda ja bila bez straha i bojazni, ali bila sam četiri dana kod sv. ispovijedi, pa se ne usudim sada opet dosađivati, jer iz onoga, što se zadnji puta zbilo razabirem, da vele časnome nije i ne bi bilo pravo, da češće dođem. Pitat ću istom za pet ili šest dana kad opet onamo pođem, a dotle vršit ću svoju devetnicu, Bože, Tebi u čast, u vjeri, da me Ti slušaš i da primaš sve moje molbe. Gospodine, mnogo trebam pomoći od Tebe. Ta, bez Tebe ništa ne mogu. Gospodine, moj vapaj sastoji se u molbi, da mi pomogneš, e da naučim djecu ono, što moram i što je Tvoja sveta volja. Ja sama niti imam za to dosta sposobnosti, niti znanja. Nastojim, da im što bolje predam ono, što treba da nauče, ali slabo je to, što im ja mogu dati. Nije meni žao za sav moj trud mada i nikakvoga uspjeha ne postignem, tek mi je žao djece, koja će osjetiti tu moju nesposobnost i neznanje. Za njih Te molim, Gospodine! O, ima ih toliko, koje su i sposobnije i vrjednije, da prime ovo mjesto, ali Tvoja je bila sveta volja, da ga preuzmem prem nesposobna i nevrijedna. Teško mi je, jer znam da nije pravedno u očima ljudi da baš ja dobijem ovakovo mjesto, pa mnogi to i krivo gledaju. Ali sve ove neprilike ja prikazujem Tebi i kličem: „Hoću da budem službenica Tvoja, Gopodine, neka se vrši Tvoja sveta volja.“ – Teška mi je služba, ali Ti si mi je poslao, pa ćeš mi dati i sredstva, kojima ću svrhu postići. Teško mi je, ali ja ću nastojati svim silama svojim i uz Tvoju svetu pomoć, koju ću nadam se vrućom molitvom postići, nastojat ću i početi od danas novom snagom raditi, a Tebi na slavu. Prikazujem Ti stoga devetnicu ovu. Primi je, Gospodine, u znak djetinjega i iskrenog pouzdanja i nemoj se oglušiti na molitve moje! A mene neka krijepi u radu pomisao: „Sve mogu u onome koji me jači!“
+++
Bogu sve na slavu veću!
13. XII. 1919.
Isuse! I današnji je na domaku dan. Nastojala sam da izvršim točno svoje školske dužnosti i ogriješila se kraj toga o poslušnost, jer sam ustala mnogo ranije, nego smijem. O, Isuse, oprosti! Oprosti i za one suze. Nijesam se mogla svladati. Žurila sam se u crkvu da se izjadam Tebi, jer nemam nikoga koji bi me u mojoj teškoći razumio. A Tebi kojemu se sva predah, Tebi se evo dadoh izjadati. Ta, Ti ionako sve znadeš, a ja uz to znam, da mi i jedino Ti možeš, a i hoćeš pomoći. Tek što sam došla u crkvu plakala sam, jako sam plakala, jer mi je uistinu teško, a najgore jer je to sve krivnja moja. Jadna djeca koja će radi mene ovako slabo napredovati. Za njih Te molim, Isuse! Gospodine, u pomoć mi priteci!
+++
Bože sve na slavu Tvoju!
14. XII. 1919.
Nebu odkud modra boja?
Nebo ovo visoko nad nama
U daleke kažu siže kraje,
Prostori da to su neizmjerni:
Pa odkuda nebu modra boja?
Tako modra, predivna i nježna,
Pa otkuda nebu boja ota?
Pa kako da više put na nebu
U modrilu rumen vidim neku,
Rumen, ko da žarki oganj gori
Tamo, gdje su Boga našeg dvori.
Pa kad rumen ta se nebom proli,
Tad modrilo ko struja se gubi
U daleke one silne kraje
Neizmjerne, kako kažu ljudi,
Pitala me u predveče neko,
U predveče nekog divnog dana
Na zapadu kad se rumen proli,
Po modrilu, moja neka mala.
Na pitanje ovo dignem oči
I zagledam u divno se nebo
I na (pamet) mi padne priča davna
Sjećajuć me na pjesnika slavna
Pa sve misli u duši mi niču,
„Slušaj“ rekoh „pričat ću ti priču“.
Tamo gore daleko, daleko,
Tamo nebo predivno je sveto,
Nebo, kojeg upisat ljepotu
Nitko pravo ne zna na tom svijetu.
Tuda divne anđeoske pjesme
Milo zvuče neizmjernim krajem,
A uz miris ruža zvijezde mnoge
Svijetle tuda svojim divnim sjajem.
Usred neba prijestolje je zlatno
Što ga resi sa biserjem sedef
Prijestolje, što određeno samo
Za Kraljicu neba.
Na prijestolju Djevica je sveta,
Ta Kraljica neba, Božja mati
Na prijestolju, a svaku joj kretnju
Anđeoska divna pjesma prati.
A haljinu njenu rese bijelu
Što isprele mjeseca joj zrake,
A protkalo svojima je sunce
Reseć sitni bezbrojni rubini,
I posebnog što nekog svjetla sjaji
I s rubina ovih cijelim nebom
Crvena se neka svjetlost proli,
I s rubina ovih nebo cijelo
Osobitim nekim žarom gori.
Cijelog neba uprte su oči
U Djevicu, milje jer je raja,
Sa svih strana njojzi hvale lijeću
I pjesmama hvale nema kraja.
I anđeli oko nje su mnogi,
Al′ je jedan odabran od sviju.
Pred njom kleči, smjerno njoj se klanja
I vječni joj pjeva „Ave“ –
Arkanđeo Gabrijel to sveti
Pred Djevicom što se smjerno klanja,
Neprestano i vješto što pjeva „Ave“,
Pred njom kleči, a ko safir da je.
Neka modra svjetlost iz njeg sijeva,
Pred Djevicom svoja širi krila,
Pred Djevicom vječni „ Ave“ pjeva.
Do njeg samo sjaj rubina seže
Sa haljine Djevice presvete,
Jer krilima svojim on ga štiti
I u raju sačuvat ga želi.
A od njeg safirova boja,
Safirova modra, divna nježna
Zali one neizmjerne kraje,
Prostor svaki da ispuni mali.
Od njeg eto modrilo nebesko,
Od njeg divna safirova boja,
Od njegkoj pred Djevicom prečistom
Kao safir vječni „Ave“ pjeva,
Al′ kadkada on u njeno krilo
Nasloni si prepun milja glavu
Pa mu tada i rubina svjetlo
Sa haljinje Kraljice što sjaje
Ono divno žarko kao plamen
Iznad krila neizmjernim krajem
U daljinu nedoglednu zasja.
A kad divna rubina se rumen
U prostoru neizmjernom javi,
Tad se modra safirova boja
Stija, stija sve to manje plavi.
Al′ kad opet anđeo se digne,
Pred Djevicom uspravi si krila
Tad se gubi rumen sa vidika,
Boja neba modra opet biva.
Evo odkud nebu boja modra,
Odkud rumen kada nebo gori,
Tamo gdje su našeg Boga dvori.
+++
Bogu sve na slavu veću!
15. XII.1919.
Volja Tvoja
Kad nalaže dužnost nešto,
A duša je mlaka moja,
Tad pomislit samo trebam:
Volja Tvoja.
Na zapreke kad naiđem,
Pa već klone duša moja,
Tad me krijepi pomisao:
Volja Tvoja.
I neuspjeh nakon truda,
Kad ugleda duša moja,
Tad me bodri pomisao:
Volja Tvoja.
Pa kad trudna izmučena
Gubi nadu, duša moja,
Tad me diže pomisao:
Volja Tvoja.
Pomisao ta me krijepi
Da je sve, što duša moja
U svom radu nailazi,
Volja Tvoja.
Crne misli sletile mi dušu
1. Crne misli sletile mi dušu
I ko teret teški na nju sjele,
(nesta) mir i pokoj srcu
I kroz dane i kroz noći cijele.
2. A nikoga, da utjehe riječcu
Pruži mojoj ucviljenoj duši,
Pa potoke suza srca moga
Bar nastoji malo da osuši.
3. Nikog nemam u blizini svojoj
Srce sada otkrit da mogu,
Nikog kom bih povjerit se mogla
Do, Isuse, Tebi – svome Bogu.
4. Pa se stoga i obraćam k Tebi,
U mom srcu prijestolje koj imaš
I kucaje slušaš srca moga
I uzdahe žarke moje primaš.
5. Ti već znadeš što mi dušu muči,
Znadeš kolko pati duša moja
Al′ utjehe Ti mi odmah pružaš,Ta, jer sve je sveta volja Tvoja.
6. I srce mi čvrstom puniš nadom
Već klonulu dušu što mi diže,
Da teškoća što je ponajveća
Tamo Tvoja pomoć je najbliže.
7. I za poso meni koj odredi
Da na slavu veću radim Tvoju,
Podati ćeš snage kolko treba
I podučit bijednu dušu moju.
+++
Bogu sve na slavu veću!
16. XII. 1919.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
17. XII. 1919.
Danas bi trebalo da propadne svijet. Tako su izvijestili u novinama. To je proračunavanje ljudsko, a Tvoja je volja, Bože, vrhu svega i namisli Tvoje nitko dokučiti ne može. Što je bijedni ljudski um spram Tvojoj veličini?
+++
Bogu sve na slavu veću!
18. XII. 1919.
Sve u ime Božje
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
19. XII. 1919.
Za Isusa!
Živo bije u grudima mi srce,
Stija kuca, neprestano bije,
Ali svaki kucaj žarko želi,
Želi samo kucati da smije
Za Isusa.
Pa sve kucaj za kucajem slijedi
I o Kristu jedan drugom zbori,
Srca to jer vruća mog je želja,
Srca što mi u ljubavi gori
Za Isusa.
Pa mi srce kao molitvicu
Prikazuje sve kucaje svoje,
Sve kucaje, što kroz noći, dane
U životu mojemu se broje
Za Isusa.
U Tabernakulu
Najveće je moje milje
I najveća sreća moja
U Tabernakulu.
Najveća je moja radost
I najveća slatkost moja
U Tabernakulu.
Najveća je moja nada
A i sva je ljubav moja
U Tabernakulu.
Isus, Bog i čovjek pravi
Pod likom je hljeba bijela
U Tabernakulu.
+++
Bogu sve na slavu veću!
20. XII. 1919.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
21. XII. 1919.
Gospodine, u pomoć mi priteci!
Mater teradmirabilis – ora pro nobis!
+++
Bogu sve na slavu veću!
22. XII. 1919.
Dobila sam krunicu za mamu. Hvala Ti, Isuse, što si mi opet uslišao molbu. O, biti će to veselja!
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
23. XII. 1919.
Završila sam danas za ovu godinu školu. Isuse, Ti znaš bilo mi je teško, ali sad me krijepi nada, da će na pragu nove godine biti bolje. Isuse, uvijek neka se vrši Tvoja sveta volja.
+++
Bogu sve na slavu veću
24. XII. 1919.
Badnjak je. Dan, koji me tako milo sjeća na Tebe, Isuse, dan, kad si Ti došao na svijet, kad si postao čovjekom, a za mene. Isuse, što ću Ti uzvratiti za toliku ljubav. Znam već. Srce i to čisto srce tražiš od mene. O Isuse, ja Ti ga dajem, ta, ja sam ga već odavno poklonila Tebi. Nema u meni zlata, tamjana ni drage masti, ali imam jedno srce i to srce, ne samo da hoće i želi, da bude Tvoje, već Te za oto vruće molim da uzmeš moje srce, da ga uzmeš i da ga ne pustiš.
Isuse, tebi se sva predajem.
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
25. XII. 1919.
O Isuse mali!
Donijeh Ti darak,
Neznatni darak,
Isuse mali!
Donjeh i molim,
Primi, ali molim,
Isuse mali!
Darak je ovaj
Neznatan tako,
Isuse mali!
Srce je samo
Za Te što bije,
Isuse mali!
Srce je moje
Što Tebi dajem,
Isuse mali!
Primi to srce,
Drugo jer nemam,
Isuse mali!
Svojim Tebi dajem
I cijelu sebe,
Isuse mali!
+++
Božić je. Noć sam ovu, svetu ovu Badnju noć, probdila skoro čitavu. Ne znam, jesam li učinila krivo, što sam se jučer odmah poslije večere povukla u svoju sobicu, dok su svi moji tako se veselo zabavljali. Ali meni je bilo tako voljko pri duši u onoj samoći i ne sjećam se skoro tako ugodnih časova. Ta, uza Te sam bila, Isuse! Ali ima još jedan razlog. Cijeli me je dan bolila glava i u leđima, ali silno, pa sam se bojala, da moguće tko toga ne opazi. Gorila sam od vrućine, a tek boli. Nastojala sam, da nitko ne opazi toga, a i hvala Ti, Bože, nijesu opazili, tek je koji puta pitanje od šta sam tako crvena. Dobro izgledam, mislila sam u sebi, a što boli toga drugi ne vide hvala Bogu!
Bojala sam se, da im moguće ne pokvarim veselja, a i na polnoćku ne bih smjela ići, da je tko znao da mi nije dobro. A uz sve te boli, koje sam prikazala za Tebe, mali Isuse, bilo mi je tako ugodno i voljko te mi je bilo skoro i žao, kad su me zvali da idemo na polnoćku, što sam morala ostaviti svoju samoću i razgovor s Tobom, Isuse!
Nakon polnoćke, bilo je upravo 1 h kad smo se vratili kući, čitala sam još dugo i molila. Imala sam čvrstu želju probdjeti do jutra i bila bih to učinila, ali silne boli što osjetih u leđima nisu mi dale ni da sjedim, ni da stojim, morala sam leći. Bilo je 2 ½ h. Već poslije četiri ustah opet jer smo se spremali k ranoj misi.
Meni ništa bolje dapače i više boli, moguće i neprospavana noć nešto djeluje, ali baš to me veseli i za to hvalim Te, Isuse. Više mi nijesi mogao učiniti, što bi mi bilo tako milo, kao to, što smijem malo trpjeti i te boli prikazati za Tebe, Isuse mali. Od mojih kod kuće pomno se skrivam. Cijeli sam danas dan proležala, a moji misle da sam još umorna od polnoćke, pa me ostavljaju na miru. O Isuse mali!
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
26. XII. 1919.
Razljutila se nešto mama na mene, jer kaže čitavo sam vrijeme sama i ne dolazim među njih. A najviše zato što sam zaboravila ložiti u peći i tako par sati proboravila u hladnom i onako nahlađena. Ne znam ni sama kako. Čitala sam, malo i molila i tako niti opazila da sam u hladnom. Meni nije bilo zima. Srce mi je tako tuklo, moguće sam imala vrućicu, ne znam. Zaboravila sam u tome i na večeru.
+++
Bogu sve na slavu veću!
27. XII. 1919.
Odredili me, da pišem zapisnik mjesečnog sijela naše Kongregacije. Pa i to neka, Isuse, Tebi na slavu bude.
+++
Bože sve na slavu Tvoju!
28. XII. 1919.
+++
Bogu sve na slavu veću!
29. XII. 1919.
I duše moje neka strune tanke
Samo Tebi u čast pjesme viju,
Nek iznesu srca osjećaje
Za Te, Kriste, što se u njem kriju.
Isuse, daj da Te ljubim
+++
Bože, sve na slavu Tvoju!
30. XII. 1919.
Na blagdan Gospe (8. IX. 1919.)
Sluga Božji stupa do oltara,
Do oltara Gospinoga,
Što ga cvijećem danas okitili
I svjećica sjajem naresili.
Stupa stija vršit službu Božju.
Pred oltarom i ja klečim.
U Gospinu gledam sliku,
U Gospinu divnu sliku
Koja danas u obilju cvijeća
I u sjaju mnogobrojnih svijeća
Tako milo, blago gleda na me.
I u času kad je Božji sluga
Pred Gospinim baš oltarom stao,
U tom času zagleda mi oko
Prebijelijeh kitu ruža
Što do nogu Gospinih se pruža,
I ugleda kako uzdrhtale
Na ružama sve su lati male
Ko i one da se pripravljaju,
Pripravljaju slušat službu Božju.
I otpoče služba sveta.
Polagano u svom dostojanstvu,
Polagano do oltara kruži,
Prema nebu podigao oči
Sluga Božji.
Sve okolo u molitvi duše
Tek se i moj pogled krade
Do oltara gdje pred slikom
Gospe, bijele stoje ruže.
Ruže svoje podignule lati
Ko da gleda što sad na oltaru
Da i one u svom maru
Slušat mogu službu svetu.
Al′ kad malo zazvonilo zvonce
A svećenik riječi zborit stao,
Jedva čujno kad izreče riječi
(…)
Jak osjetim miomiris ruže.
Gle, pomislim ruže bijele
I one bi slušat htjele,
I prebivat službi Božjoj
Pa sad one i Božjim slugom
Prikazuju miris Bogu.
To jer sve, što one mogu
I želja se vinu s duše moje
Da prikažem i ja srce svoje,
Da prikažem srce svoje Bogu.
Opet zvonce zabrujilo malo
„Sanctus, sanctus,“ čujem Božjeg slugu,
„Sanctus“ – Ruža zatreperale lati
Moga oka što ih pogled prati,
Pa i duša uzdrhtala moja.
A kad zvonce ponovno se javi:
„HocestenimCorpusmeum“ čujem
Slugu Božjeg uz brujanje zvonca
Koje zvoni sad na podizanje.
Zvonce zvoni, a lati svih ruža
Uzdrhtale ko u uzbuđenju,
Zvonce zvoni „Hocestenimcalix
Sanguinismei“ – uz glas zvonca
Koje zvoni još na podizanje.
Zvonce zvoni, a ružice male
Na oltaru sve su uzdrhtale,
Zvonce zvoni, a sa bijelih ruža
Neke lati na oltar su pale.
Ovaj prizor potrese mi dušom
I srce mi zakucalo jače
Pa mi kucaj sve do ruža niže
Isusu što žele da su bliže,
I mijenjat bih s ružama se htjela.
Ali ruže na oltaru bijele
Opet svoje podigle su lati,
Pozdravljaju Krista – Boga svoga,
Koj′ nit njima milosti ne krati.
Ali opet zatreptale stija,
Kad ponovno zazvonilo zvonce,
„Agnus Dei“ zborio svećenik.
Još zadnji put zatreptale jače
A onda se umirile male.
Ja ih gledam, one ko da hvale
Bogu svome, što su slušat mogle
Službu svetu.
Svršila se služba Božja,
Božji sluga od oltara kroči,
Smjerno su mu oborene oči,
Uokolo nikog više nema.
Pred oltarom još ja klečim,
U Gospinu gledam sliku,
U Gospinu divnu sliku
Koja danas u obilju cvijeća
I u sjaju mnogobrojnih svijeća
Tako milo, blago gleda na me.
Ta blagdan je danas Gospe.
+++
Bogu sve na slavu veću!
31. XII. 1919.
Taština nad taštinama i sve je taština, osim ljubit Boga i njemu jedinomu služiti.
Na izmaku opet staro ljeto
Na izmaku opet staro ljeto,
U vječnosti bezdno da se sori,
Tek još duša napomene traži,
Mile slatke, dok joj srce zbori:
Bogu hvala.
Duša traži – pred njom redaju se
Slatki časi, ona sve se smije
Utjehama mi miloga ljeta
A sa srca vruć se uzdah vije:
Bogu hvala.
I pred njome redaju se opet
Dobročinstva, milosti, što duša
U obilju od Isusa primi
A sve srca, gdje govori, sluša:
Bogu hvala.
I žalosti, suze pred nju dođu
Prošlo ljeto što u sebi krije
Pa i za njih srce vrućim žarom,
Vrućim žarom uzdah k nebu vije:
Bogu hvala.
Bogu hvala
Ljeto opet jedno prođe,
Bogu hvala.
Na mjesto mu novo dođe,
Bogu hvala.
Za radosti prošlog ljeta,
Bogu hvala.
Glas nek ori cijelog ljeta,
Bogu hvala.
I za suze minuloga,
Bogu hvala.
Za teškoće žića toga,
Bogu hvala.
Za sve ono što je bilo,
Bogu hvala.
Za sve ono što će biti,
Bogu hvala.
+++
Bila sam kod lječnika.
Bogu hvala! Staro minu ljeto, a novoga već se javljaju prvi časovi. Kako će biti? Sam On znade, koj je gori.
Bože sve na slavu Tvoju!
Bogu hvala!
+++