Danica Širola

2. ožujka 2022.

OBJAVLJENE PJESME DANICE ŠIROLA


PRIKAZANJE

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 4/1920., str. 53.

Srce svoje evo dajem Tebi
Srce cijelo, Kriste, nek je Tvoje;
Ništa više u njem, Tebi samo
Prikazuje sve kucaje svoje.

A dušu evo spremam cijelu,
Pa je dajem u pohranu Tebi,
U okrilju svome da je čuvaš
Okaljalo da je ništa ne bi.

I moj život želim ja da bude,
Samo Tebi na čast u sve dane,
Dok mi dušu, a po volji Tvojoj,
U vječnosti nova zora svane.

Cijelu sebe prikazujem Tebi,
Tebi, Kriste, ljubav koj si sama.
Što boraviš i dane i noći
U svetištu uvijek među nama.


PRED SVETIŠTEM

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 6/1920., str. 85.

Pred svetištem kada klečim,
Od sreće mi dršće duša,
Pred svetištem rajske slasti
Često moje srce kuša.

U svetištu Isusu dragi
Pod likom je hljeba bijela,
U svetištu Krist je Tijelom
I njegova ljubav cijela.

U svetištu dane, noći
Otajstveni Isus čeka
U svetištu, jer On želi
Uz nas biti sve do vijeka.

I k svetištu sve nas zove,
Da nam milost svoju daje
Sa svetišta, jer mu srce
Od ljubavi žarke sjaje.

Pred svetište uvije k rado
Zato moja duša kreće,
Pred svetištem jer mi srce
Napuni se rajske sreće.


ZIMA IDE

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 11/1920., str. 169.

Uvelo je nježno cvijeće
Već i lišće šušti suho
K nama kroči nesmiljeno
Krute zime doba gluho.

Umuknuo pjev je ptica
Pa sad vjetar pjesmu poje
I po njemu nesmiljeno
Zima šalje glase svoje.

Ali ima mjesto jedno
Gdje se ne zna što je zima:
Mjesto to je pred oltarom,
Krist gdje svakog rado prima.

Tuj’ ljubavi žarke prijesto
Krista Srce vruće bije;
Pa kad duša pred njeg dođe
Zime ko da nigdje nije.

U blizini tako voljko
Osjeća se Njegva duša,
Ko da nježno gleda cvijeće
I pjevanje ptica sluša.


ZA KRISTA

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 1/1921., str. 5.

Svijet ovaj ma život me zove,
Neprestano glase čujem nove:
„Živjet treba!“
– Radit treba l’?
R a d i t ć u z a  K r i s t a!

A kad bijeda na bijedu se slaže,
Život svima jednim glasom kaže:
– „Podnijet treba l’?
P o d n i j e t ć u z a  K r i s t a!

Gle, nevolje i različne boli
Taru ljudstvo; ono ko da moli:
„Trpjet treba l’ ?
T r p je t ć u z a K r i s t a!

I života kad se snaga sori,
Strašnim glasom, čuj smrt zbori:
„Umrijet treba!“
– Umrijet treba l’ ?
U m r i j e t ć u z a  K r i s t a!


SRCE BOŽJE, ONO BIJE ZA NAS

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 6/1921, str. 85.

Kad u bijedi ostave nas ljudi,
U nevolji pomoć kad se krati,
Pomoć će nam Srce Božjeg Sina,
Ljubav kojeg svud nas budno prati.
Srce Božje, ono bije za nas,
Božje Srce, ono ljubi nas.

I u sreći kad nam duša pjeva,
Od veselja jače srce bije,
Smi’ješi nam se Srce Božjeg Sina
Ljubav svoju nikome ne krije.
Srce Božje, ono bije za nas,
Božje Srce, ono ljubi nas.


ZAŠTITA SVETOG JOSIPA

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 4/1921., str. 5.

Tri osobe u kućici Nazareta bijela,
Tri osobe u kućici – Krista Crkva cijela.
Malena je u početku, sam joj Isus glava:
Al’ Josipu, da štiti, Bog je dao prava.
Tu Obitelj od zla svoga, što joj prijeti
Štiti Josip Sveti.

Pomaže se Duhom svetim poslanim od Krista,
I zavlada srcem svijeta ljubav njegva čista;
Kao zrno gorušično širom pusti grane,
Raširi se Crkva sveta zemljom na sve strane;
Čovječanstvu da uzmogne plod donijeti
Skrbi Josip sveti.

Navalio pako na nju mnogim progonima,
Nepomična ko pećina gle prkosi svima.
Nit joj mogla nauditi zmija krivovjerska,
Nit je satrt dugovječna carska mržnja zvjerska.
Te pobjede pomogo joj sveđ iznijeti
Branič Josip sveti.

Kao sjena vječnog Oca on se sveđsakrivo,
Tek djelima skrb je svoju očinsku otkrivo;
Štićenica ipak nježnu ljubav opazila,
Zaštitnikom svojim harna proglasila
Tako će nam majku Crkvu njenoj meti
Privest Josip sveti!


DUŠA PRED SVETOHRANIŠTEM

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 11/1921., str. 172.

Da je meni kô što miris ruži
Isusu bih samo mirisala.
Il’ da mi je kao glas slavuju,
Isusu bih samo zapjevala.

Da ja mogu kao cvijetić cvasti,
Isusu bih na oltaru cvala.
Il’ da mogu kô svjećica što je,
Isusu bih pred obrazom sjala.

Da ja mogu bit’ tamjana miris,
Kristu bih se nježno uzdizala.
Il’ da mogu kô kandilo što je,
Kristu bih se rado izgarala.


ZDRAVO KRIŽU!

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 9 i 10/1921., str. 137.

Plovila je tiho mirno
Lađa jednog žića.
Držeć varav ljesak mora
Srećom svoga bića.

Zvijezda vjere svijetlila joj,
Al ne uvijek bistra;
Ljubav svijetu gojit htjela
Sa ljubavlju Krista…

Morili je svijet i pako
Miso im je ista:
Slomit brod, što još bi mogla
Stići u luku Krista.

I u času jednom samo
Podali si ruke…
Tâ u slozi zlodjelo će
Izvršit bez muke.

Podigne se vihor ljuti,
Uzbjesnilo more.
I lađicu malu baca
Bijesno dolje, gore.

O greben je grozni stresu
Strašni mora vali:
Razbio se uz plač neba
Sreće brodić mali…

Duša ipak sad ne klonu
Sinu zvijezda vjere…
Zna da ljubav Isusova
Nikad nema mjere.

Jedin spas joj Križ sad osta
Za nj’ se ona hvata…
Čvrsta, stalna jer joj vjera:
Spas joj – neba plata.


ISUSU

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 12/1921., str. 186.

Duši mojoj od sveg najmilije:
Boraviti kada smije
Uz Isusa.

Srcu mojem od sveg ponajdraže:
Kada kucaj za kucanjem slaže
Za Isusa.

A i duši mojoj najmilije:
Zapjevati kada smije
Svom Isusu.


POKLON LJUBAVI

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 7/ 1923., str. 186.

Mjerit ljubav Božju, tko li smije?
Mjerit, ljubav, kojoj mjere nije!
Nit joj more ponire dubinu,
Nit joj gore dopiru visinu;
Nit zvjezdice s neizmjernih kraja
Te ljubavi ne dostižu sjaja;
Nit se sunca žarke zrake mogu
Mjerit žarom Ljubavi u Bogu.

A tu ljubav Bog nam cijelu daje,
Neizmjernu s milosti što sjaje,
Ljubav cijelu daje sebe Boga…
I za spas naš daje Sina Svoga…
Ljubav – Sin nas svojim Tijelom hrani,
Da na zemlji dušu nam obrani.
Neprestance boravi međ nama,
Kako Ljubav izmudri mu sama.

Pohrlimo i hvalu mu dajmo,
Pred svetištem Ljubavi pjevajmo!…


O ISUSE

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 1/1922., str. 18.

O Isuse, srce Tvoje
Mojoj duši sva je nada
U sve dane, na čas smrti,
U vječnosti, i sada!
Bog u svemu.

Kad prolazim po ovomu svijetu,
Sve što gledam, do čeg oko seže;
Svagdje vidim mudrost u svem samo,
Ljubav Božju, koja sve to veže.

Kad promatram na izmaku dana
Zapad sunca, žar nebeskog svoda,
A za noći tihe brojne zvijezde,
Svima sjaj što dobri Bog tu pada.

Pa kad opet na istoku zora
Iz noćnoga sve počinka budi,
Sva mi duša od radosti dršće,
Mudrost Božju jer opaža svugdi.

I kad nebo vidim mrko, sivo,
I kad grmi i kad sijeva,
Ja se divim moći milog Boga,
A duša mi od radosti pjeva.

Gore, doli, livade i polja,
Mora, ri’eke i jezera mila;
Sve što živi, sve što je na zemlji,
Ljubav Božja čovjeku je dala.

S gajeva se i sa šuma širi
Miris cvijeća da nam duše blaži.
Zemljom svuda milo se razliježe
Pjev ptičica, da nam tugu taži.

Sve što tako promatrati stanem,

Do zaključka dovede toga:
Da sve to je ljubavi, dobrote
I mudrosti samo odraz Boga.


GDJE DA TRAŽIM

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 3/1922., str. 74.

Kad utjehe srcu treba,
Gdje da tražim?
I kad boli lijeka nema,
Gdje da blažim?
Kad u duši mira nije,
Gdje ću naći?

Kad bez cilja lutam svijetom, Kud ću zaći?
Svima svoju milost dijeli
Isus dragi
Iz svetišta, gdje boravi
Isus blagi.


O MAJKO DIVNA

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 6/1922., str. 96.

O majko divna, nebeski sjaju,
Najljepši cvijete u divnom raju,
Anđela čete slavom To ore
I pjesmom pune nebeske dvore.
„O Majko divana,“ ujuč se glasi
„Utješi bijedne, nevoljne spasi.“


EURA

Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 1/1924. str., 19.

Na prirode Božje harfi
Napete su žice tanke:
I od zelen-travke koje
I od lišća bršljanova
I od grmlja i trnova
I od vitkih čempresova
I zelenih od borova
I od lišća smokvinoga
Od malina srebroliki
I mirisnog sitnog smilja
I od golih kamenova

A prstići bure ladne
Prebirat po žicam stali
Prebirati, živo, živo,
Da zazvuče melodije,
Sa Božije harfe ove.
I svirci je more pjesmu
Divnu glasno zapjevalo
I bučilo pjeneći se
Po pučini sveđ širokoj
O talasetalasima
Udrajuć i hridima.

Po svirci i pjesmi ovoj
Oblaci su zaigrali
Kolo živo i veselo
Po poljani modroj tamno,
Po poljani koja cvijećem
Urešena od zvjezdica
Obasjan svijetlim blagom
Od mjeseca srebrnoga.

Slušam svirku i pjevanje,
I oblaka igru gledam
Pa srcem i dušom cijelom
Ja pred Tobom, Bože, prêdam…

Bože mili, te krasote
Strahotama ljudi zovu,
A ja vidim samo jakost,
Moć i snagu velju Tvoju;
I ljubav u njima gledam
I dobrotu gdje se krije
I ja buru volim ovu –
Dà ta – bura – mila mi je…!


NAJVEĆA SREĆA

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1/1924., str. 108.

Kad je Isus u mom srcu,
Srce bije –
Pozdrave i molbe vruće
Njemu vije.

Kad je Isus u mom srcu,
Duša pjeva –
Od radosti prevelike
Oko sijeva.

Kad je Isus u mom srcu,
Krvca teče
Mnogo življe dajuć Kristu
Časti veće.

Kad je Isus u mom srcu
Ko u raju
Duši tad je u ljubavi
Žarke sjaju.

Kad je Isus u mom srcu,
To najveća
Duši mojoj, srcu mome
Jeste sreća.


STANAK KRISTU

Kalendar Srca Isusova i Marijina, str. 1921. str., 108.

U svom srcu Kristu stanak spremam.
Kristu stanak ugodan da bude;
Sve najljepše što imadem za to
Smjestila bi za Njeg’ rado tude.
Al’ se duša sve nekako boji,
Jer za Krista što je, malo broji.

Ovo sve je čim bi resit mogla
Stan u srcu za najvećeg gosta,
Za Isusa, koj’ me tol’ko ljubi,
Kom’ ljubavi nikad nije dosta.
Ali prije no se k meni svrati,
Molit ću ga pomoć da ne krati.

Nekoliko ružinih tek lati
Rumen što ih oblila ih nježna,
I ljiljana cvjetić jedan samo,
Kom bjelina nije dosta sniježna.
U kutu još ljubicu gle plavu,
Previsoko tek što digla glavu.

Molit ću ga da mi lati ruža
Zažare se u ljubavi plamu,
A ljiljana da bjelini dade
Snijega sjajnost i čistoću samu.
I ljubici On da sagne glavu,
I pouči na poniznost pravu.

Pa kad dođe On u srce moje,
O ljubavi da mu zbore lati
Pun nježnosti ljiljan da mu priča,
Svojim čaromstanak da mu zlati
A ljubica da ga gledat smije
Za nju jerbo veće sreće nije.


O MAJKO DIVNA!

Kalendar Srca Isusova i Marijina, str. 1921., str. 108.

O Majko divna, nebeski sjaju,
Najljepši cvijete u divnom raju,
Anđele čete slavom Ti ore
i pjesmom pune nebeske dvore:
„ O Majko divna – pronose glasi –
„Utješi bijedne, nevoljene spasi!“

O Majko divna ko ljiljan čista,
Ti čaru zvijezde, što nježno blista!
I naše molbe tebi se dižu,
Po Tebi Sinu da Tvojem sižu:
„O Majko divna“ – čuju se glasi
„Utješi bijedne, nevoljne spasi!“

O Majko divna, Ti naša nado,
Molitvom k Tebi hrlimo rado,
Primi nam molbu, uslišaj Djevo,
Srdaca glase, što vape evo:
„O Majko divna“ – naši su glasi
„Utješi bijedne, nevoljne spasi!“


MOJ ISUSE…

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1923., str. 69.

Moj Isuse, ja već davno
Poklonih Ti srce svoje.
Ti ga čuvaš, ti ga voliš,
Jer ono je smo Tvoje.

Moj Isuse, ovo srce
Novu jednu želju slaže.
Uz kucaje Ti ga slušaš,
Što ti ono tiho kaže.

Moj Isuse, zbori srce:
„Ja Te ljubim“ – šapće tiše:
„Ja Te ljubim, a l’ ja želim,
Da Te ljubim od svih više.“

Dà Isuse, ja Te ljubim,
Ti bo meni sva si sreća;
Moje srce svom primakni,
Da usplamsa ljubav veća.
Dà Isuse, ja Te ljubim,
Al’ još više ljubit želim,
U ljubavi natjecat se
Sa svom zemljom, nebom cijelim.


DA JA MOGU…

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1923., str. 69.

Da ja mogu kao sunca zrake
Do srdaca mnogih se uvući,
Do srdaca koje led obavi,
I u njima plam upalit vrući;
Pričala bih svakom onda tio,
Kako Isus i drag je i mio.

Da ja mogu kao pjesme glasi
U dubinu mnogih saći duša:
O ljubavi zborila bi Božjoj
Svakom srcu milo da me sluša,
O ljubavi što s’ u Srcu krije
Isusovu koje za nas bije.

Da ja mogu kao ruže miris
Srca, dušu opojiti mnogu,
I u njima silni palit oganj
Od ljubavi predobrome Bogu
O Isuse, tu na zemlji veće
Ne bih druge poznavala sreće!


PRED HOSTIJOM

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1922., str. 72.

U svetištu hrama
Hostija je bijela;
U svetištu hrama
Krista ljubav cijela.

Pred svetištem hrama
Duša kreće rado;
Pred svetište hrama
Hrli staro, mlado.

Sa svetišta hrama
Milost jer se daje;
Sa svetišta hrama
Ljubav jerbo sjaje.

Pred svetištem hrama
Molim dušom cijelom.
Pred svetištem hrama
Pred hostijom bijelom.


MOLBE ISUSU

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1922., str. 134.

O Isuse, daj da srce moje
Bude uvijek, uvjek samo Tvoje.

O Isuse, kad će vrijeme doći
Kad Te ljubit zaista ću moći?

O Isuse, duše j’ moja želja
Ljubit Tebe za života cijela.


MOJA KRUNICA

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1923., str. 101.

Još sam mala
Na njoj prebirala
Nježno hitna
Ona zrnca mala.

I učila
Kako li je mila,
Gospi draga
Ta molitva blaga.

I sad volim
Na njih da se molim;
Zrnca mala
Vijek bih prebirala!

Ona mene
Sjeća uspomene
Još od rana
Djetinjski mi dana.


O LJUBAVI!

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1924., str. 34.

O ljubavi Krista moga, ima li Ti mjere?
Ima li ti gdjegod kraja,
Il’ granica gdjegod ima l’?
O ljubavi, o ljubavi, ima li ti mjere?
Beskrajna je… neizmjerna…
Poput sinjeg duboka je mora,
Razlijeva se na svakoga stvora,
Poput rijeke brzice se vije,
I ko sunca tople zrake one
Ispunjava krajevasione…
Gdje je hladno- tamo ona grije,
A gdje led je – i led tu probije,
Gdje su rane – tamo rane vida,
Gdje su boli – tamo boli blaži
Gdje je tuga – tamo ona tješi
A gdje radost – tu se ona smiješi…
Tko li bi je obuhvatit mogo,
Kad joj mjere ni granica nije!
A tu ljubav silnu, neizmjernu
Mog Isusa sveto Srce krije.


U RANO PROLJEĆE

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1924., str. 48.

Pahuljice bijela snijega kolo zaigrale
Čas njih gledam, čas u ruci ljubičice male.

U mom srcu radost neka: gledaj vani sniježi,
A u mene ljubičicâ cvjetići su svježi.

Mom Isusu na oltarić stavit ću ih mali,
Znam Isusu, da su oni skromni procvjetali.

Ljubičice mile moje, ne bojte se više,
Neće od sad snijeg ni vjetar hladni da vas njiše.

Na otaru mom do Srca Božanskoga tude
Vidjet ćete kako toplo i ljupko vam bude.

Neće tuj do Isusova Srca strt vas zima,
Jer ljubavi u njeg tople mnogo, mnogo ima.

Ah da i ja iz vihora i oluje svijeta
Svoje srce sklonit mogu poput skromnog cvijeta.

Pa da studen oholosti i taštine ledne
Na to moje malo srce i slabo ne sjedne.

Već ko mala ljubičica skromno da se krije
Blizu Srca Isusova – samo za nj’ da bije!


O DA MOLIT!

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1925., str. 132.

O da molit ja se mogu
Iz dubine srca svoga,
Molitvama punim žara
Častit Boga predragoga.

Bez prestanka, noći, dane
Provest tako ja bih htjela,
Čitav život moj da bude
Ko molitva jedna cijela.

Korak svaki, kretnja svaka,
Rad i odmor moj u trudu
Jelo pilo san i bdjenje:
Molitvama neka budu.

Svaki uzdah mojih grudi,
Svaki kucaj srca moga,
Svaka rječca, što je zborim
Neka slavi dobrog Boga.

Sve moje, moje usne
Nek molitva uvijek sveti,
Nek usrdna, smjerna, žarka
U nebesa k Bogu leti.


KAD U SRCE MOJE ISUS SAĐE

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1922., str. 134.

Kad u srce moje Isus sađe,
Tad za dušu sreće nema slađe
Pa mi duša
Nijema sluša,
Što će Isus da joj kaže
Želi riječ da svaku čuje Krista
On bo zbori, ljubav koj’ je čista.

Kad u srce moje Isus sađe
Željnu, što ga čeka, dušu nađe:
Pa mu plaha
Sve bez daha
Duša pozdrav šalje vrući,
Čedno želje iznaša mu svoje,
Želje što ih krije srce moje.

Kad u srce moje Isus sađe,
Duša moja htjela bi da najrađe
Da ostane
U sve dane
Isus usred srca moga.
U svom srcu Njemu dajem prijesto,
Nikad da ne ostavi to mjesto.

Kad u srce moje Isus sađe,
Duša zbori sve, što bi najrađe.
Ona želi
Život cijeli,
Da za Krista živi samo.
Pjevajuć mu sveđer pjesme nove
Da uz njega bude u vijekove.


GDJE DA TRAŽIM

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1922. str. 134.; isto u:
Glasnik Presvetog Srca Isusova, 5/1922., str. 74.

Kad utjehe srcu treba,
Gdje da tražim?
I kad boli lijeka nema,
Čim da blažim?
Kad u duši mira nije,
Gdje ću naći?
Kad bez cilja lutam svijetom,
Kud ću zaći?

Utjehe li srcu treba
Isus tješi,
Da u boli lakše bude
Krist se smiješi.
Duši kada mira traži
Mir svoj daje.
I bez cilja kada luta
Svjetlom sjaje.

Svima milost svoju dijelit
Isus dragi
Pred svetištem gdje boravi
Isus blagi.


PRVI CVJETIĆ

Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1922., str. 134.

Prvi cvjetić, vjesnik pramaljeća,
Prvi cvjetić proljetnoga cvijeća
Stavih danas na oltar moj mali,
Da Isusu cvjeta, da ga hvali.
Taj će cvjetić umjesto mene Kristu,
Da otkrije ljubav srca čistu;
Zborit će mu moje srce kako
Za njeg’ bije baš u doba svako
Kako samo za njeg živjet želi
Duša moja kroz svoj život cijeli.


BOJITE SE? ZAŠTO?

Kalendar Srca Isusova, 1924., str. 81.

Plovi lađa na pučini uzburkana mora;
Plovi lađa, tiho samo plovi.
Slatki u njoj sakriti su snovi,
Cilj joj jedan, cilj joj sveti do nebeskih dvora.

Al’ se more ovo sinje uznemiri jako:
Vali će se zlobe dići;
Da lađicu može stići
Cjeli evo sa svom moći digo se je pakô.

Plovi lađa, koja eno ime „Crkva“ nosi.
Ne plaši je ta oluja,
Niti pakla zlobe struja.
Plovi tiho, plovi mirno, paklu sva prkosi.

Da se boji? – Ta, u krilu njenom Krist počiva.
Ispunja je ljubav sveta,
Božja radost u njoj cvjeta,
Isus dobri u njoj slasti svoje sve otkriva.

Ljuti đavô Crkvu gleda i bjesni se više,
Da vjernika jenja vjera
U strah sve ih tako tjera;
Malodušni već im propast pred očima riše.

Tad vjernikâ u tom strahu uzdižu se glasi,
Bûde Krista, koji snije;
Iz srca im glas se vije:
„Izginusmo, o Gospode, pomozi i spasi!“

A Krist milo sve pogleda, i svima je praštô,
Što nevjera iz njih zbori,
Pa im milo tek govori:
„Malovjerni, ja sam”.