DR. IVAN PROTULIPAC
Dr. IVAN PROTULIPAC
1899. – 1946.
Dr. Ivan Protulipac rođen je u Hrnetiću (Karlovac) 4. srpnja 1899. godine, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju pohađa u Karlovcu. Pravo je studirao u Zagrebu, te je promoviran na čast doktora prava 1923. godine.
Bio je odvjetnički pripravnik od 24. travnja 1923. do 2. studenog 1927. god. kod dr. Ćirila Brajše u Karlovcu, dr. Vladimira i Veljka Prebega u Zagrebu, dr. Dražena Kvaternika u Bjelovaru i dr. Aleksandra Horvata u Zagrebu. Od 1927. godine bio je odvjetnik u Zagrebu, a dolaskom komunista i po nalogu “delegata” u Odvjetničkoj komori u Zagrebu brisan je iz popisa odvjetnika s datumom 19. studenoga 1945. godine. Nakon dva mjeseca ubijen je u Trstu!
Ugradio sebe u Orlovsko-križarsku organizaciju. – Kao student prava 1920. godine prisustvovao je Orlovskom sletu u Mariboru, gdje je pozvao prisutne Hrvate da stupe u orlovske redove. Kad je 16. prosinca 1923. godine osnovan Hrvatski orlovski savez u Zagrebu, izabran je za predsjednika ove organizacije. Bile su mu 24 godine. Na tom je položaju ostao do raspusta Orlovske organizacije koncem 1929. godine. Početkom 1930. godine sudjeluje u osnivanju Križarske organizacije. Odmah nakon osnivanja diktatorski beogradski režim uhićuje dr. Protulipca pod sumnjom da pod Križarstvom obnavlja dokinuto Orlovstvo. Nakon mjesec dana pušten je iz zatvora. Kako je mjesto predsjednika Križarske organizacije ostalo nepopunjeno kod osnivanja, sljedeće, 1931.godine izabran je dr. Ivan Protulipac za predsjednika Križarstva i tu dužnost obnaša do kraja 1938. godine.
Vođa hrvatske katoličke mladeži. – Punih 15 godina je bio na čelu Orlovske i potom Križarske organizacije. U njihovo je djelovanje uložio sav svoj idealizam, sve svoje slobodno vrijeme i ne male svoje materijalne žrtve. Radio je neumorno, obilazeći sela i gradove, održao je na stotine predavanja i govora na manjim i većim nastupima. Posebno su bili poznati njegovi govori prilikom proslava Papinog i Križarskog Dana u Zagrebu i po provinciji. Napisao je brojne članke i osvrte u našim listovima i knjigu HRVATSKO ORLOVSTVO (1926.).
Kao rodoljub i katolik progonjen za života od tri režima: velikosrbizma, fašizma i komunizma. – Velikosrpski diktatorski režim jugoslavenske kraljevine progonio je dr. Protulipca. Prvih dana Križarstva bio je uhićen i proveo je u zatvoru u Zagrebu mjesec dana, što je kasnije opisao u svom prikazu “Iz prvih dana Križarstva” (Nedjelja, 1936. g.). Kad ga je njegov otac došao pohoditi 1930.god. u zatvoru, Ivo mu je rekao riječi koje su imale proročanski prizvuk: “Ja sam svoj put zacrtao i znam zašto. Bez obzira što se dogodilo neka nitko za mnom ne plače. Bog živi!”
U lipnju 1938. zbog svoga hrvatskog rodoljublja i katoličkog angažiranja ponovno je optužen i izveden pred Okružni sud u Zagrebu radi navodnog “djela iz čl.3 Zakona o zaštiti države”. Nakon provedenog postupka bio je oslobođen optužbe. Oženio se 1943. god. s Nadom Klemenčić. U kratkom braku nije imao djece. Njegova supruga dočekala je povratak njegovih posmrtnih ostataka u domovinu 1993. godine.
Za vrijeme II. svjetskog rata nije se slagao s metodama tadašnjih vlasti u Hrvatskoj pa je dva puta bio zatvaran. Tijekom ratnih godina živio je povučeno i obavljao je svoju odvjetničku praksu.
Pogiba kao žrtva ljubavi za hrvatski narod. – Na kraju rata iz sigurnosnih razloga privremeno je napustio domovinu i sklonio se u Italiju. Došao je do Rima i bio je na sigurnom. Saznavši, međutim, za brojne hrvatske izbjeglice, vratio se natrag u Trst da bi im pomagao u snalaženju. Tu ga je zatekla nasilna smrt. Pao je žrtvom atentata u Trstu 31. siječnja 1946. godine. Ubijen je na ulici iz revolvera s prigušivačem. Ubio ga je izaslanik jugoslavenskih komunističkih vlasti Đino Benčić. (Pretpostavljamo da to nije bilo pravo ime ubojice). Saveznici, pod čijom upravom je bio Trst nakon rata, odmah su uhapsili ubojicu. Nakon ubojstva i uhićenja ubojice jugoslavenske komunističke vlasti uhapsile su na granici dvojicu engleskih oficira koji da su, navodno, prešli na njihov teritorij. Veoma brzo izvršena je razmjena i ubojica se vratio onima koji su ga poslali da izvrši ovaj zločin. Dr. Protulipac poginuo je kao žrtva ljubavi za svoj hrvatski narod i za svoje ideale, a ostavio je uspomenu zaslužnog hrvatskog katoličkog predvodnika, odličnog govornika i izvanrednog organizatora.
Progonjen od komunističkog režima i nakon mučeničke smrti. – O dr. Ivanu Protulipcu kod nas se nije moglo pisati, jer je poslije njegova ubojstva bilo jasno, da ga je uklonio jugoslavenski komunistički režim. Svako spominjanje njegova imena u javnosti povlačilo je za sobom sankcije režima. Tako je, na primjer, Hrvatsko književno društvo sv.Ćirila i Metoda u Zagrebu 1972.g. objavilo u Kalendaru Danici njegovu kratku biografiju zajedno s biografijom Marice Stanković. Komunističke vlasti zaplijenile su Danicu. Ili, drugi slučaj: Početkom 1986.god. Glas Koncila objavio je mali oglas – poziv na molitvu za dr. Ivana Protulipca prigodom 40. obljetnice njegove smrti. Nakon nekoliko dana uslijedio je članak u zagrebačkom Vjesniku pod naslovom “Križarski poziv iz groba” pun neutemeljenih napadaja protiv dr. Protulipca i Križarstva, lažno ih povezujući s fašističkom ideologijom itd. Očito je bilo koliko se komunistički režim još uvijek bojao Križarstva i njegovih velikana, odnosno koliko su oni bili vrijedni kad je režim nastojao ušutkati svaki njihov spomen u javnosti.
Veličanstven povratak u domovinu. – 25.lipnja 1993. godine tijelo dr. I.Protulipca prevezeno je iz Trsta u Domovinu i, uz sve počasti koje dolikuju hrvatskom katoličkom velikanu i mučeniku, sahranjeno je sutradan 26.lipnja u Zagrebu na Mirogoju. U nastavku donosimo pojedinosti kako se odvijao prijenos tijela i sahrana dr.I.Protulipca, tog prvog hrvatskog mučenika koji je ubijen u emigraciji i koji je bio prvi čije se tijelo vratilo u domovinu.
Ekshumacija na groblju u Trstu obavljena je u četvrtak, 24. lipnja 1993. godine. U ime organizatora prijenosa ekshumaciji je prisustvovao o. Božidar Nagy. Tijelo dr. Protulipca ostalo je dobro sačuvano. Na lubanji su se jasno vidjeli tragovi zločina: dvije rupe od metka (ulazna i izlazna) kojim je dr. Protulipac bio ubijen. Sutradan 25.VI. u isusovačkoj crkvi Srca Isusova u Trstu bila je služena pogrebna sv. Misa nakon čega je lijes s posmrtnim ostacima krenuo prema domovini. Tršćanski najveći dnevnik “Il Piccolo” donio je toga dana opšiniji članak posvećen dr. Protulipcu i njegovu prijenosu u Hrvatsku.
Dirljiv dolazak u Zagreb – susret dvojice prijatelja. – Po dolasku u Zagreb, posmrtni ostaci su najprije dovezeni u Baziliku Srca Isusova, gdje su najbliža rodbina, prijatelji i znanci iskazali prvu počast tijelu ovoga hrvatskog mučenika. Nakon sv.Mise, koju je predvodio o.B. Nagy, pokojnika je pozdravio njegov treći nasljednik u vodstvu organizacije, dr. Lav Znidarčić, predsjednik Velikog križarskog bratstva. Ovim činom prijema u Bazilici Srca Isusova, u koju je dr. Protulipac često dolazio, osim prvog pozdrava, željelo se također na simboličan način upriličiti susret dr. Protulipca s njegovim prijateljem i suradnikom dr. Ivanom Merzom koji počiva u Bazilici Srca Isusova, a na čijem će mjestu na Mirogoju tijelo dr. Protulipca od sada počivati na hrvatskoj grudi.
Svečana sahrana na Mirogoju. – Na svečani ispraćaj dr.Ivana Protulipca na njegovo vječno počivalište na Mirogoju došla je njegova supruga, dva brata i dvije sestre i ostala rodbina, njegovi prijatelji i suradnici, križari i križarice iz Zagreba i izvan Zagreba, te brojni vjernici. Na pogreb su došli njegovi prijatelji, križari, čak iz Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Australije. Pogrebnu sv. Misu u crkvi Krista Kralja na Mirogoju predvodio je zagrebački pomoćni biskup msgr. Marko Culej u koncelebraciji s petnaestak svećenika. Bili su nazočni i izaslanici šibenskog i đakovačkog biskupa, te predstavnici redovničkih zajednica: isusovaca, franjevaca konventualaca, kapucina. Donesene su bile orlovske i križarske zastave, čuvane i skrivane godinama kod križara ili po župnim dvorovima. Kod sv. Mise pjevao je zbor zagrebačke katedrale koji je kod groba otpjevao križarsku himnu. U svojoj propovijedi biskup Culej je rekao da dr. Protulipac, taj “velikan i mučenik hrvatskog naroda, nije među nama da bi umnožio grobove još jednom svježom rakom (takvih je i previše), već da bi pokazao kako se žrtvom i euharistijom sjedinjuju duša i Domovina.”
Kod groba se od pokojnika oprostilo sedam govornika: u ime Velikog križarskog bratstva dr. L. Znidarčić; u ime Velikog križarskog sestrinstva Slavica Tuškan; postulator kauze za beatifikaciju Ivana Merza o. B.Nagy; odvjetnik Matko Očić, predstavnik Odvjetničke komore koje je pokojnik bio član; dr. Fedor Cicak u ime braće križara iz S.A.D.; vlč. Viktor Štimac, dekan Karlovačkog dekanata u ime rodne župe pokojnika; te arhitekt Dario Sironić, predsjednik Bratstva intelektualaca. Tijelo dr. Ivana Protulipca sahranjeno je na zagrebačkom groblju Mirogoju, u grobnicu obitelji Merz, na mjesto Ivana Merza koji od 1977.god. počiva u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.
Nad njegovim otvorenim grobom prije druge sahrane bile su navedene proročanske riječi iz njegova programatskog članka objavljenog još 1930. godine u prvom broju “Križa” zbog kojega je tada bio zatvoren i sudski proganjan:
“Naš narod danas željno čeka da dođe omladina koja će … ponijeti novi duh po našim krajevima… Program je te omladine jasno vidljiv u Kristovu križu… A poteškoće, mi ih vidimo. Ali iza Velikog Petka dolazi Uskrs. Do njega mora doći… Mi hoćemo i Veliki Petak da dođe tim sjajniji Uskrs. Da li si nas razumjela, hrvatska omladino, i vi hrvatski katolici?”