JEDINA SAČUVANA PROPOVIJED
P. RUPERTA ROZMARIĆA
Slav. Brod 31. srpnja 1971.

Od brojnih propovijedi koje je p. Rupert Rozmarić izrekao tijekom svoga života sačuvala nam se samo jedna. Nju je izrekao na Mladoj misi p. Božidara Nagya u Slav. Brodu 31. srpnja 1971. g. Propovijed je sačuvana zahvaljujući tonskom zapisu – audio snimci koju ovdje donosimo u tekstualnom obliku. Priložen je i audio snimak pa tako štovatelji p. Ruperta mogu čuti i njegov glas ispunjen apostolskim i propovjedničkim žarom što je bila uočljiva karakteristika njegovih propovijedi. Iz samoga teksta, kao i kad ga slušamo,  vidi se da propovijed nije čitao, nego je govorio iz srca, upravo po nadahnuću. Svoju je propovijed započeo ovim riječima:

U rukama mi je braćo i sestre knjiga koja se može nabaviti, a koju je napisao naš mladomisnik o velikom našem prvoborcu Katoličke Akcije, Sluzi Božjem dr. Ivanu Merzu. Najviše su me se dojmile ove riječi iz te knjige. To su dojmovi o. Hausherra nakon razgovora sa Slugom Božjim u Rimu:

„Svetac mi se čini čovjek koji je iznad i izvan ovoga svijeta našao u Bogu svu svoju sreću i slobodan od svih potražnja za vlastitom utjehom, ništa drugo ni ne sanja, nego samo iscrpsti svoj život u službi djece Božje. Ova je svojstva ostvario dr. Merz možda više od ikoga, koga sam susreo u svom životu… On je ovdje dolje živio u nebu: zašto, dakle, da mu dobri Bog odlaže čas kad će mu se pokazati bez vela? S ovog se Božanskog gledišta lako razumijeva zašto je dr. Ivan Merz tako rano preminuo. Trebamo biti zahvalni Bogu što nam je u Ivanu dao uzor pravog kršćanina i zagovornika kod Boga.“

Kad sam malo prije došavši radi ove svečanosti pitao mladomisnika zašto se odlučio da piše ovu knjigu, rekao je da mu se Merz izvanredno sviđao.  Similis simili gaudet. Svatko se raduje onome što mu je slično. To je prvi dio moje propovjedi.

Znadete što je danas. Danas je deseta godišnjica što je njegova noga stupila u isusovački red. Znadete li što je danas? Danas je sv. Vatroslav, Ignacije. Prvo čitanje on je odabrao o ljubavi. Bog je ljubav, Bog je ljubav i šta drugo traži od nas nego ljubav. „Došao sam na svijet da svijet raspalim ljubavlju i što drugo želim nego da se sav rasplamsa u ljubavi.“ Danas, upravo na dan velikog osnivača svoga reda htio je da vas razveseli sa svojom žrtvom. Htio je, a i u pismu mi je to istaknu, a i danas mi je to istakanu da naglasim ovaj moment iz njegova života: redovništvo. Rekli su da će Sabor mnogo toga učiniti protiv redovničkog staleža. A Sabor je napisao ovo: da on veoma štuje zasluge redova  i time nutarnja djela njihova i vanjska i da želi da ti redovnici  i redovnice u cjelovitoj vjeri i čvrstom pouzdanju porade vrlo mnogo za izgradnju Crkve.  Bog ga je pozvao prije deset godina i on se odazvao. Crkva mu je raširila svoje ruke i prihvatila je njegove ruke. Evo ga danas isusovca mladomisnika. Mi svećenici želimo, i redovnici i ne-redovnici da bude s nama povezan ne vezama nego  okovima našega ređenja, naše suradnje i našim  molitvama,  jer samo ćemo tako čvrsto povezani  mnogo moći učiniti za dobro Crkve.

Pred nama je mladi svećenik u bijelom ali njegov život je tajna.  Tu je zavjet, zavjet siromaštva. Siromaštvo je karakteristika Isusa.   Siromaštvo je danas tako simpatično,  on je to prihvatio. Siromaštvo kao njegov Isus koji, iako  bogat siđe k nama da svojim siromaštvom sve obogati svojim neizmjernim milostima.

Pred nama je redovnik mladomisnik koji je prihvatio zavjet, ne samo celibat, nego zavjet redovničke čistoće. Danas kažu da je uzdržljivost nemoguća, a on dokazuje da je moguća i kao da ne mislite da vas vara. Iza ovoga zavjeta stoje tolike milosti, tolika prosvjetljenja, tolika radost, toliki doživljaji današnjega evanđelja blaženstava:  „Blago čistima u srcu jer će Boga vidjeti.“  O, kako mu se Bog otkrio! Koliko je trebalo otkrivanja da ga učvrsti svojim licem, da se Bog ne pomakne u njem, da ustraje. Kako nas mora oduševljavati staleška čistoća kad pred sobom gledamo sve nove i nove mladomisnike i redovnike i ne-redovnike i celibatarce čista srca. Kako će Bog dati i dalje karizmu toga, ali treba za to žarko moliti i to je najsilnije sredstvo za plodnost Crkve, to je divno sredstvo da se mladenačka srca mladomisnika potpuno predaju u službu Bogu. 

Pred nama je poslušni isusovac.  To je tako naglašavao njegov duhovni patrijarha sv. Ignacije. Vojnik, ranjen u Pampeloni, slučajno mu dolazi u ruke životopis svetaca. Nije to bio slučaj, bila je to Providnost Božja. On se oduševljavao i vidio je da je svetost prava veličina. Polazi na nauke. Nije mu teško s đacima početi učiti gramatiku latinsku.  Toliko je gorkih pilula poniženja podnio. Što sve nije to veliko i zahtjevno srce pretrpjelo (nejasne dvije riječi) dok nije osnovao svoj red,  dok nije ove svoje orlove poslao po čitavome svijetu, dok trim zavjetima nije dodao i četvrti za misije. Ta vojska Kristova, najviše redovnička  vojska na kugli zemaljskoj, koja stoji uz bok Kristova Namjesnika i kako je spremna na svaki njegov mig. To srce ga je oduševljavalo i on je stupio među isusovce da se sav posveti Gospodinu Bogu, da odgovori Bogu za ljubav, Bogu koji nas je prvi ljubio toliko da je predao svoga Sina da se za nas žrtvuje na križu. Taj redovnički život potiče čovjeka na silnu ljubav prema Bogu. Dok tako prijekim putem ide za savršenošću, potiče ga i na to da se sav žrtvuje za dobro svoga bližnjega.  

Dragi mladomisniče, kao svećenika danas te i mi nešto molimo: mole te oni mladi koji su možda i ovdje. Rekao je sv. Ivan don Bosko da svaki treći mladić ima zvanje za svećenika. Mole te da budeš onakav kako si rekao na početku sv. mise, da budeš Božji pilot, da ni na što drugo ne paziš nego samo na radiotelegrafistu kraj sebe  pa ćeš uvijek dobro i sretno aterirati pa makar kakva bila magla i mrak i ne znam šta, a taj radiotelegrafista je Duh Sveti. Evo mole te ti mladi budi nam uzorom, jer ništa toliko ne podjaruje zvanja da budu ustrajna i da se ne gube naših mladića, kao upravo uzoran i svet život jednoga Božjega misnika.

Božidare, dali su mu ime, a on ga je doslovno shvatio.  Moli ga danas njegova majka. Sklapa svoje ruke danas, preneseno govorim, njegov otac za koga smo sigurni da u Bogu gleda ovaj čas i da to silno povećava njegovu sreću. Moli te tvoja majka i zaklinje mlijekom kojim te dojila, zaklinje te tvojim krštenjem, jer redovnički stalež nije ništa drugo nego jedno prošireno krštenje. Moli te tvojim svetim redom po kome si postao anđeo Kristov  u širenju Božjega Kraljevstva na zemlji, moli te tvoja majka radi svih patnja, svih muka  za sve kapljice krvi Kristove prolivene i za tebe, radi onih njegovih strahovitih boli koje je osjetio na križnom putu kad je sreo svoju Majku jer je ta supatnja toliko povećala u njemu  boli; moli te da budeš takav kakav si ideal odabrao, da nikada, pošto si stavio ruke na plug i odvažno zaorao,  zarigovao, da se nikada više ne okrećeš natrag i da nas ne iznevjeriš.

Moli te tvoje srce. Znam tvoje srce, tvoje srce je puno ljubavi koje ne želi cijepanja i da bude rastrgano, moli te tvoje srce koje teži za savršenošću, jer samo ako budeš imao pred očima volju Božju što si nam rekao prije nego što smo se kajali, to će činiti tvoj život cjelovitim. Moli te i Sabor, Drugi vatikanski sabor te moli  kad dođu kušnje i oluje, a ti poput sv. Ignacije koji nije znao kuda, ali je vjerovao protiv vjere i nadao se protiv ufanja. I ti se ufaj, Bog ti može više dati nego što ti možeš moliti i izmoliti.  Čvrst tada budi i tvoj život neka bude u Bogu sakriven s Kristom Gospodinom. 

Dragi Božo, Božidaru koji si se Bogu dao i danas imaš čvrstu volju da ćeš ostat vazda njegov, još te netko danas moli  i zaklinje da potpuno budeš njegov, a to je Krist Gospodin. Jer ova misna žrtva kod koje smo mi sada, pošto svrši  bogoslužje riječi  u ovaj čas, ova misna žrtva nije ništa drugo nego Krist na križu. Ova misna žrtva nije ništa drugo nego djelo otkupljenja i spasenja koja se u Njegov spomen slavi, koja ga sada istinski ostvaruje  ona će se izliti na svakoga od nas, na sve koji bilo kako sudjeluju ovdje, ako smo sposobni primiti to djelo spasenja, tolike će plodove ono u nama evo sada očitovati.

Sad nakon Svet mi ćemo moliti Duha Svetoga za pretvorbu,  a kad se ona zbude molit ćemo Duha Svetoga da i nas pretvori skupa s misnikom u nešto Kristovo,  Božje, u drugoga Krista. Mi ćemo kliknuti iza podizanja „Tvoju smrt Gospodine naviještamo“ i tako dalje. On će proširiti tu našu molitvu da iza toga proširimo svoje srce skupa s njime  tako da cijelo čovječanstvu sa čistilištem i nebom  stavlja u njega;  molit ćemo za sve, za sve ćemo moliti  da bi Krist Gospodin koji je srce njegova srca,   koji je uzor ovoga mladoga misnika,   koji je svjestan da je Krist zaslužio milosti koje mu je u tolikoj mjeri dao i dat će mu; koji je svjestan da je taj Krist svojim čovještvom  djelitelj milosti, koji je svjestan da je  njemu jedan jedini cilj u životu  slava Božja, slava Krista, slava Duha Svetoga  jer  tu mu je lozinku dao njegov  dragi Ignacije. Evo sada ćemo barem duhovno pristupiti  sv. Pričesti da taj Krist na nama ostvari ono što je rekao: „Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv ostaje u meni i ja u njemu.“ 

Završavam. Jeste li kada razmišljali nad pretvorbenim riječima: ne veli Krist preko njega „ovo je tijelo Kristovo nego ovo je tijelo moje“. Kakova intimnost po sakramentu svetoga reda!  O misniče, kako moraš vršiti  ono što činiš  jer Krist preko tebe pretvara bit kruha u bit svoga tijela, bit vina u bit svoje krvi.  Ti moraš isto dopustiti Kristu i  njegovoj Presvetoj Majci da te preoblikuje u nešto slično Kristu Gospodinu, ali dabome i mi svi.  Nitko nije toliko naglasio da je i puk Božji narod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod  i da vi skupa s njime prikazujete žrtvu. Ali i sebe morate dati Kristu, bez opoziva i pustiti da dok ostane vaša vanjština, nutrina se pretvori u nešto slično Kristu Gospodinu. Kad se budemo tako mi misnici i Božji puk međusobno pomagali, kad budete srcem strepili nad svakim misnikom i nad svakim mladomisnikom, i kad budete molili za njih, a oni vam  materinskom nježnošću i požrtvovnošću uzvraćali tu ljubav, kad budete svojim doprinosima i materijalnim žrtvama i svakako učinili da učvrstite njihova zvanja,  kad budete učinili da rosa milosti sipa na njihove apostolske pothvate onda, onda će naša Crkva doći do onoga punoga procvata, a sada ona silu teže stavlja na vas.  I ako nema svete mise bez misnika,  ipak misnici iz vas dolaze.   Zašto je danas ovdje dragi Božo Nagy pred nama kao misnik? Zato jer je u srcu njegove majke bilo nešto svećeničko. Da toga nije bilo ne bi mi danas njega ovdje imali. Majke, rađajte djecu, majke,  čuvajte zvanja svoje djece! Majke, bježite od svega i kao lavice borite se za svetište svoga obiteljskoga gnijezda,  naročito od suvremene poplave panseksualizma, nudizma  i ostalih stvari  koje strahovito  guše  zvanja u mladića i dječaka. Majke, klecajte mjesečno pred ispovjedaonicu i primajte Krista živoga. Euharistijsko Srce Isusovo, uzore srca svećeničkoga, i zaklinjite ga: Gospodine daj da mi barem jedno dijete bude posvećeno tvojoj službi! O kako ćete tada biti sretne  na času na smrti kad će svećenički prsti zatisnuti vaše majčinske oči i da vas taj misnik neće zaboraviti u mukama čistilišnim. Majke, budite svećeničke!