Pater Rupert Rozmarić, OFM
DEVETI DIO
15. OBLJETNICA SMRTI P. RUPERTA
Sv. misa na Kaptolu u Zagrebu – Simpozij u Slavonskom Brodu – Odjeci u medijima
SV. MISA U FRANJEVAČKOJ CRKVI U ZAGREBU NA KAPTOLU 5. XII. 2006.
Na 15. obljetnicu smrti p. Ruperta, u utorak 5. prosinca u 18,30 sati u crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu služena je za njega sveta misa zadušnica. Svetu misu je predvodio i propovijedao autor ovog životopisa o. Božidar Nagy, nekadašnji vjeroučenik p. Ruperta u Slavonskom Brodu, a koncelebrirali su o. Željko Željeznjak, franjevački provincijal, o. Matija Koren gvardijan zagrebačkog franjevačkog samostana na Kaptolu te ostala braća franjevci. Prisutna je bila rodbina p. Ruperta, njegovi bivši vjeroučenici, suradnici i poštovatelji,članovi Franjevačkog svjetovnog reda i ostali vjernici. Predvoditelj misnoga slavlja ocrtao je lik i duhovnu veličinu p. Ruperta, ilustrirajući raznim zgodama iz njegova života heroizam njegove pobožnosti i ljubavi prema bližnjemu, napose prema bolesnicima. Na kraju svete mise svi su otpjevali marijansku pjesmu koju je p. Rupert veoma volio i često pjevao: K suncu prosi svaka roža.
SIMPOZIJ U SLAVONSKOM BRODU
9. prosinca 2006.godine
U Franjevačkom samostanu, u Slavonskom Brodu, u utorak, 9. prosinca 2006. održan je simpozij posvećen p. Rupertu u povodu 15. obljetnice njegove smrti. Simpozij su zajedno s njegovom subraćom franjevcima iz Slavonskog Broda organizirali njegovi bivši vjeroučenici, prijatelji i suradnici, jer je p. Rupert kao svećenik upravo u tom gradu najduže boravio, a svojim je apostolatom ostavio duboki trag u dušama vjernika. Bio je u tome gradu zauzeti vjeroučitelj, apostol mladih, cijenjeni duhovni vođa, veliki ispovjednik, pučki misionar, veliki štovatelj Srca Isusova, čija se karizma revnog i uzoranog katoličkog svećenika i redovnika sveta života napose očitovala u njegovoj pastoralnoj skrbi za tisuće i tisuće bolesnika koje je pohađao ulijevajući im snagu i vjeru.Sve su to riječi koje su te večeri naglašavali, kako predavači, tako i ostali sudionici u raspravi.
O životu i djelovanju p. Ruperta u Brodu i okolici govorili su o. Domagoj Šimunović koji je u to vrijeme bio njegov redovnički poglavar kao gvardijan, zatim, preč. Stjepan Belobrajdić, slavonsko brodski dekan, o. Božidar Nagy, isusovac, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, dr. Branka Majdandžić, dr. Zdenka Pajić, Dragica Sadlo, Kristina Kemec, Kornelija Kramer. S. Ljiljana Radošević pročitala je svjedočenje sestara uršulinki: s. Klaudije Đuran, s. Nade Mifek,s. Mirjam Šurjan i drugih kojima je p. Rupert bio ili vjeroučitelj, ili duhovni vođa, ili su kasnije s njime surađivale. O. Luka Slijepčević pročitao je oproštajni govor koji je na njegovu pogrebu održao o. Zvjezdan Linić, kao i poticajne misli o. Ruperta o svetosti.
Na simpozij je iz Samobora došao i dr. Antun Rozmarić, docent u mirovini, brat p. Ruperta koji je iznio dirljiva sjećanja na brojna iskustva Božje Providnosti u njihovoj siromašnoj i brojnoj obitelji s dvanaestoro djece. Gospodin Josip Prudeus, profesor,nekadašnji ministrant o. Ruperta koji je 2008. proslavio 60. godina „ministrantskog“ staža započetog upravo u franjevačkoj crkvi u Slavonskom Brodu, istaknuo je da je p. Rupert uspio okupiti u ono komunističko vrijeme 40-tak ministranata od kojih su trojica danas svećenici, dok je iz njegovih vjeronaučnih grupa nekoliko djevojaka otišlo u časne sestre. Gospođa Dragica Zečević sve je ugodno iznenadila donijevši sandale p. Ruperta koje je čuvala kao dragocjenu relikviju i time također dokazala koliko su ga vjernici štovali i cijenili. U raspravi je o. Domagoj istaknuo indirektne zasluge o. Ruperta za otvaranje kapelice u brodskoj bolnici koja je postala prva otvorena kapelica u jednoj zdravstvenoj ustanovi u slobodnoj Hrvatskoj.
Sudionici simpozija, njih 44, na kraju su potpisali zajedničko pismo koje su uputili upravi Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. U pismu se iznosi prijedlog i molba da se pokuša razmotriti ima li elemenata u životu i krepostima p. Ruperta da bi se eventualno pokrenuo postupak za njegovu beatifikaciju. U pismu je priloženo i obrazloženje toga prijedloga u kojem se među ostalim ističe kako još i danas postoji „fama sanctitatis – glas svetosti“ p. Ruperta u Slavonskom Brodu i okolici, a i drugdje, što je prvi uvjet da bi se za nekoga pokrenuo postupak proglašenja blaženim.
Simpozij je završen misom zadušnicom za p. Ruperta u samostanskoj crkvi, koju je u koncelebraciji s gvardijanom o. Domagojem predvodio o. Božidar Nagy. Na kraju sv. mise otpjevala se omiljena marijanska pjesma p. Ruperta, „K suncu prosi svaka roža“. Članovi FSR su za ovu prigodu pripremili zajedničku večeru uz prijateljsko druženje u samostanskim prostorijama. Ovaj je simpozij otkrio da Crkva u Hrvata ima još nepoznatih duhovnih velikana koje treba otkriti i upoznati, a njihov život i djelo postaviti na svijećnjak da svijetli svima. Za 15. obljetnicu smrti p. Ruperta njegovi prijatelji izdali su i spomen-sličice s njegovim likom na poleđini kojih je tiskana njegova kratka biografija.
Nakon održanog simpozija prof. Josip Prudeus, nekadašnji ministrant p. Ruperta i sudionik simpozija, predložio je da se ustanovi dodjeljivanje godišnjeg priznanja-nagrade onim svećenicima koji su se posebno istaknuli u pastoralnoj skrbi oko bolesnika te starijih i nemoćnih osoba. Nagrada bi nosila ime „Pater Rupert Rozmarić“. Sa zadovoljstvom ističemo da su već započele pripremne radnje da se ova vrijedna inicijativa provede u djelo.Također se još za vrijeme održavanja simpozija u Slavonskom Brodu čula ideja da se tijelo p. Ruperta s Mirogoja iz Zagreba prenese u franjevačku crkvu u Slavonski Brod gdje bi brojni vjernici koji su ga poznavali rado posjećivali njegov grob i preporučivali se u njegov zagovor.
Malo je takvih svećenika koji su tako i toliko svjedočili svoje svećeništvo kao što je to činio pater Rupert
Govor mons. Stjepana Belobrajdića,
slavonskobrodskog dekana
Od mnogih govora, intervenata i predavanja koja su bila izrečena9. 12. 2006. na simpoziju u Sl. Brodu o p. Rupertu, a koja su velikim dijelom već upotrijebljena u ovoj biografiji, izdvajamo govor mons. Stjepana Belobrajdića, slavonskobrodskog dekana:
„U ime nas biskupijskih svećenika, kao i u ime onih brodskih župnika koji više nisu među nama živima, smijem reći samo jedno: radosni smo i ponosni što smo živjeli i djelovali u Brodu kada je ovdje živio i djelovao pater Rupert.
Ne znam da li možete razumjeti što znači za jednog župnika, zauzetog tolikim obavezama, kada mu netko, tj. p. Rupert, dođe pa kaže ovako: ‘Velečasni budite bez brige, ja sam toga i toga bolesnika već obišao.’
Drago mi je bilo čuti da još ima njegovih brodskih vjeroučenika koji ga pamte kao revnog i zauzetog vjeroučitelja iz godina kad je prvi puta bio na službi u Brodu (1955.-1958.). Ali Brod će patera Ruperta pamtiti u prvom redu kao velikog apostola i dušobrižnika bolesnika.
U ime svih mogu reći, a to iskreno i danas osjećam kao što sam već nekoliko puta naglasio, da bismo se trebali pred njegovim likom iskreno, a možda i otvoreno pokajati, pa možda i zastidjeti i zacrveniti. Stigao je tamo gdje mi nismo, išao je tamo gdje mi nismo, radio je ono što mi nismo. I možda vas čude ove moje riječi, ali odgovorno tvrdim da je to tako. Ne da nismo htjeli, ne da nismo mogli, ne da nam je bilo teško ili ne znam što, nego jednostavno bio je prije nas, pretekao nas je, uvijek nas je pretekao.
Na svemu tome smo mu mi svećenici neobično zahvalni. Ja mu u ime svih svećenika, i živih i pokojnih, zahvaljujem. Jer malo je takvih svećenika koji su tako i toliko svjedočili svoje svećeništvo kao što je to činio pater Rupert.
Ono što je on učinio u ovome gradu jest istina koja se, vjerujem, tek sada iz vječnosti jedino može potvrditi. Ovdje vidim knjigu s naslovom „Provizija“. U njoj se nalaze popisi svih bolesnika koje je pater Rupert obilazio kao i datumi kad je bio kod njih. Ima to svoju povijesnu vrijednost. Ali vječnost je ona koja jedino može reći što je on činio.
Može se čuti tu i tamo u narodu nekakva nelijepa misao, ne znam ni kako bih to nazvao, kako odnos između redovnika i dijecezanskih svećenika baš nekako ne štima. To je tako ružno i to je neistina. Ako je igdje to bila neistina onda je to bilo u odnosu patra Ruperta prema nama svećenicima. Nikad se on nije upuštao u diskusije o tome; ili ako bi se kod kakvog susreta ili ručka počelo možda u tome smislu nešto govoriti, on je vješto skrenuo razgovor na nešto drugo. Nije bilo toga svećenika, koji kad bi došao k njemu, u bilo koje doba dana i zamolio ga za ispovijed, da ga on ne bi bio primio i podijelio mu sakrament pomirenja.
I na kraju, stvarno iskreno želim da ovo što sada započinje za očuvanje uspomene na p. Ruperta i na njegovo djelo, uspije i da se razvije. I ujedno ga želim zamoliti da iz vječnosti prati i dalje pomaže one koji nastavljaju raditi ono što je on radio, da ih prati svojom molitvom, ali i da oprosti nama, ako ga koji puta nismo razumjeli. A za ono što je dobro učinio i za sobom ostavio, neka mu bude vječna nagrada od Boga.“
ODJECI U MEDIJIMA 15. OBLJETNICE SMRTI P. RUPERTA
Deseta obljetnica smrti p. Ruperta 2001. g. prošla je nezapaženo. Međutim, njegova 15. obljetnica odlaska s ovoga svijeta dostojno je obilježena, upravo onako kako priliči ovome uzornom Kristovom svećeniku i franjevačkom redovniku. Ovdje je kronološki popis radio-emisija i članaka koji su objavljeni u povodu njegove 15. obljetnice smrti:
1. – 23.VI. 2006.,na blagdan Srca Isusova, u 21 sat na Radio Mariji bila je cjelovečernja emisija u trajanju sata i pol posvećena štovateljima Srca Isusova. Drugi dio emisije bio je posvećen p. Rupertu kao velikom štovatelju i širitelju pobožnosti Srca Isusova. Javljali su se slušatelji koji su ga poznavali. Te je večeri odlučeno da će se pisati njegova biografija.
2. – 12. X. 2006. cjelovečernja jednoipolsatna prigodna emisija u 21 sat na Radio Mariji bila je posvećena upoznavanju svetačkog života i djelovanja patra Ruperta u povodu 15. obljetnice njegove smrti. Javljali su se mnogi slušatelji koji su ga poznavali i dali su svoje svjedočanstvo.
3.- 24. X. 2006.na državnom Hrvatskom radiju emisija „Duhovna misao“ u 6,00 i u 19,00 sati nakon vijesti posvećena je p. Rupertu. Naslov emisije bio je: Život za Boga i duše.
4. – 17. XI. 2006. na str. 36.časopisa Posavska Hrvatska koji izlazi u Slavonskom Brodu, pod naslovom „Pomozite u pripremi biografije“, objavljen je poziv svima koji su poznavali p. Ruperta da pošalju svoje priloge.
5. – 6. XII. 2006. dio večernje emisije na Radio Mariji posvećen je p. Rupertu i 15. obljetnici njegove smrti koja se navršila dan prije, tj. 5. XII.
6. – 10. XII. 2006. Radio Slavonski Brod veliki dio svoje večernje emisije posvećuje p. Rupertu u povodu simpozija koji je o njemu održan dan prije u Slavonskom Brodu. Gost emisije je o. Božidar Nagy.
7. – 13. XII. 2006. Informativna katolička agencija IKA objavljuje vijest o proslavi 15. obljetnice smrti p. Ruperta i održanom simpoziju u Slavonskom Brodu. Vijest prenose i ostali katolički mediji.
8. – 15. XII. 2006. tjednik Fokus na 63. str. donosi članak pod naslovom „Neumorni dušobrižnik bolesnika“.
9. – 17. XII. 2006. sarajevski Katolički tjednik na str. 24. donosi vijest o 15. obljetnici smrti p. Ruperta i njezinom obilježavanju.
10. – 25. XII. 2006. Božićni broj Glasa Koncila objavljuje članak o održanom simpoziju u Slavonskom Brodu posvećenom p. Rupertu.
11. – Časopis FRS „Brat Franjo“ br. 1 od 2007. na str. 27. donosi članak o p. Rupertu u povodu 15. obljetnice njegove smrti pod naslovom „Život za Boga i duše – o. Rupert Rozmarić.“
K SUNCU PROSI VSAKA ROŽA
Posebno draga pjesma p. Rupertu, koju je veoma često pjevao i želio da se pjeva na molitvenim susretima ili pobožnostima kojima je prisustvovao ili ih organizirao, bila je marijanska pjesma „K suncu prosi vsaka roža“. Tekst ove pjesme napisao je hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić, a uglazbio je Rudolf Matz. Tom pjesmom želimo završiti prikaz uzornog svećeničkog života i djelovanja p. Ruperta. Vjerujemo da su se ovom velikom Gospinom štovatelju, sve želje i molbe koje je tako često upućivao Gospi pjevajući ovu pjesmu, sada u vječnosti i ispunile.
K suncu prosi vsaka roža
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka.
Milostiva vsakom ti si,
Vse ti vračiš boli,
Odbila još nikog nisi,
Koj za pomoć moli.
Čuj molitve vruće ove,
Draga naša Mati,
Tvoj te vezdan narod zove,
Romari Hrvati.
Dobra nam navek ostani,
Zmoli nam pri Sinu,
Da od svega zla obrani
Nas i domovinu.
M O L I T V A
Svemogući Bože, tvoj nam je vjerni sluga Rupert ostavio divno svjedočanstvo ljubavi prema tebi i bližnjemu. Živio je samo za te i za duše koje su mu kao svećeniku bile povjerene. Prepoznavao je Isusa u svakom bolesniku i siromahu, a kao revni štovatelj tvoga Božanskog Srca neumorno je radio da se tvoje Kraljevstvo proširi u srcima mladih i odraslih. Boreći se da svaka duša živi u milosti, spremno je pa sakramentu pokore pomirivao tolike duše s tobom. Uvjereni da se sada nalazi kod tebe u nebeskoj sreći koju mu je tvoje milosrđe udijelilo za mnoge njegove molitve, pokore, brojna dobra djela i krepostan život, molimo te da nam primjer njegova svetog života i njegov nebeski zagovor pomaže u zemaljskom životu te da i mi idemo putom kršćanske svetosti koji nam je on svojim primjerom pokazivao. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. – Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
MOLBA ČITATELJIMA
Građu za izradu ovoga životopisa prikupljali smo po raznim mjestima gdje je pater Rupert službovao. Već tada smo bili svjesni da nećemo uspjeti doći do svih onih koji bi možda imali što reći, a imaju lijepe uspomene koje bi bilo vrijedno sačuvati i objaviti na pobudu svima. Posebice se to odnosi na obitelji brojnih bolesnika koje je p. Rupert posjećivao. Neovisno o tome hoće li možda doći do drugoga izdanja ove biografije, bili bismo zahvalni svima koji su p. Ruperta poznavali i koji će se čitajući ovu njegovu biografiju možda prisjetiti novih vrijednih i pobudnih detalja iz njegova života, da to zapišu i pošalju na Provincijalat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Kaptol 9, 10000 Zagreb. To isto vrijedi i za fotografije. Hvala!