Pater Rupert Rozmarić, OFM
30. OBLJETNICA SMRTI
P. RUPERTA ROZMARIĆA, OFM
1991. – 5. XII. – 2021.
Na dan 5. prosinca 1991. prije trideset godina Bog je pozvao k sebi u vječnost p. Ruperta Rozmarića, hrvatskog franjevca sveta života da nagradi sva ona dobra, duhovna i tjelesna djela milosrđa koja je činio u svome životu.
P. Rupert rođen je u Međimurju u Štrigovi 2. travnja 1921. god. Ove godine navršilo se upravo sto godina od njegova rođenja.
U Štrigovi jep. Rupert proveo rano djetinjstvo kao najstariji od 12 braće i sestara. U Čakovcu završava osnovnu školu i potom ga roditelji upisuju u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Varaždinu. 1938. ulazi u Franjevački red te novicijat obavlja na Trsatu. Teologiju studira za vrijeme 2. svjetskog rata u Zagrebu. 1947. zaređen je za svećenika i mladu misu slavi u Varaždinu. Za mladomisničko geslo uzeo je poznatu rečenicu sv. Franje „Ljubav nije ljubljena“. Svoju svećeničku službu potom obavlja u mnogim samostanima svoga reda po sjevernoj Hrvatskoj. Započinje nakon ređenja u Zagrebu, potom slijedi Koprivnica, Vukovar, Sl. Brod, Kloštar Ivanić, Krapina, Klanjec, Čakovec, Cernik, Našice. U Slav. Brodu p. Rupert službovao je u dva mandata. Za prvog boravka od 1955. do 1958.posebno se istaknuo svojom apostolskom revnošću kao vjeroučitelj djece i mladeži, a u drugom mandatu od 1975. do 1984. bio je dušobrižnik bolesnika i time je ostavio najdublji duhovni trag u ovome gradu. Pun revnosti i žara za Božju stvar posvećivao se tadašnjoj djeci i mladeži. Posebno se isticao u širenju pobožnosti prema Srcu Isusovu. Nezaboravni su bili njegovi satovi vjeronauka, potom propovijedi, pobožnosti prvih petaka itd. pa njegovo nastojanje da nama vjeroučenicima omogući čitanje duhovnih knjiga.
No ono po čemu će se p. Rupert najviše pamtiti i po čemu je upisan u povijest Slav. Broda jest njegov drugi boravak u Brodu od 1975. pa nadalje kroz desetak godina; bile su to godine koje su obilježene njegovom herojskom brigom i skrbi za bolesnike. To mu je bila glavna služba tih godina. Ujutro bi uzeo svoj bicikl, na leđa svoj ruksak u koji je stavio litru vode i kilogram kruha što mu je bila hrana za cijeli dan i onda u obilazak bolesnika pa čak i onih koji su i po 15 km bili daleko od Broda. Naravno tu je bilo ono najglavnije, sv. Pričest koju je i na vidljiv način obilježio da je nosi bolesnicima, a bio je to mali cvjetić što ga je stavio na volan bicikla.
Kako su međutim brojčano izgledali ti posjeti bolesnicima o tome je donio dokumentirani članak Vjesnik Biskupije đakovačke i srijemske br. 5, od 2002. g. na str. 313. pod naslovom: Bolničko dušobrižništvo u Slavonskom Brodu.Članak je napisao tadašnji gvardijan fra Domagoj Šimunović i svjedok neumornog i herojskog apostolata p. Ruperta. Tako u članku čitamo:
„P. Rupert je došao u Slavonski Brod u kolovozu 1975. god. i već je od sredine 8. do kraja 9. mjeseca pohodio u bolnicama 80 bolesnika, a po kućama 346 bolesnika. Što je vrijeme prolazilo to su i posjeti bolesnicima brojčano rasli. Tako imamo sljedeće statistike:
1981. sveukupni posjet bolesnika bio je 13.629, a u bolnici 4.543 bolesnika;
1982. sveukupno je posjetio 13.850 bolesnika, od toga u bolnicama 4.022.
1983. obišao je ukupno 14.210 bolesnika.
1984. do mjeseca rujna pohodio je 12.890 bolesnika a te je godine u rujnu napustio Slavonski Brod i otišao na novu dužnost u Krapinu.“
To su službene statistike posjeta bolesnicima p. Ruperta koje su zabilježene u Knjigama Bolesnika koje se čuvaju u brodskom samostanu.
U biografiji p. Ruperta koja je objavljena 2009. g. nalazimo mnoštvo detalja i svjedočanstava osoba koje su p. Ruperta poznavali i dali zanimljive i edifikantne podatke o njegovim apostolskim pothvatima, njegovoj revnosti za spas duša i o svetosti njegova života.
Jedno svjedočanstvo bih izdvojio. P. Rupert je imao i svoje pomoćnike u pronalaženju bolesnika u Brodu i okolici. Među njima je bila i gospođa Danica Grubišić, čiji je sin postao kasnije svećenik franjevac. Ona je i nakon što je p. Rupert otišao iz Broda čavala popis od 700 bolesnika koje je p. Rupert u svojoj apostolskoj revnosti obilazio i po nekoliko puta godišnje. Pred kraj života izjavila je za p. Ruperta: „TO VAM JE BIO ŽIVI SVETAC KOJI JE HODAO PO ZMELJI!“
Pater Zvjezdan Linić održao je na njegovu pogrebu 10. prosinca 1991. g. u Zagrebu na Mirogoju krasan govor u kojem je među ostalim rekao:
„U životu p. Ruperta otkrivamo skromnog fratra, uslužnog brata, revnog ispovjednika, žarkog misionara, čovjeka duboke pobožnosti, apostola bolesnika,štovatelja Srca Isusova i pobožnika Marijina.“
Kad se čita taj govor p. Linića na pogrebu p. Ruperta u kojem je izvanredno sažeto prikazao njegov bogati svetački život, dobiva se dojam kao da se proglašava službeni dekret Kongregacije za kauze svetaca o herojskim krepostima p. Ruperta kojega se želi proglasiti blaženim i svetim.
Biografiju p. Ruperta možete pronaći u pdf formatu
na ovoj poveznici:
30. obljetnica smrti p. Ruperta i 100. obljetnica njegova rođenja svečano je obilježena euharistijskim slavljem u franjevačkoj crkvi Presv. Trojstva u nedjelju 5. prosinca 2021., u Slavonskom Brodu, u gradu u kojem je najviše ostavio trag svetosti i apostolskog djelovanja u skrbi za bolesnike prema Isusovim riječima iz govora na Posljednjem sudu: „Bio sam bolestan i pohodili ste me !“
p. Božidar Nagy, SJ
