Pater Rupert Rozmarić, OFM

2. veljače 2022.

ŠESTI DIO

PATER RUPERT NAM GOVORI 
I PIŠE

Pater Rupert, koji je bio veliki prijatelj knjige i čitanja duhovne literature koju je preporučivao i drugima,ipak nije za svoga života dospio objaviti u tisku niti jedan tekst, članak ili knjigu.  S druge pak strane,daleko je važnija činjenica da je mnogim svojim riječima izrečenima na vjeronauku, u propovijedima, duhovnim vježbama i obnovama, pučkim misijama, osobnim susretima, ispovijedima a nadasve u pohodima bolesnicima,Božju poruku i njegovo svjetlo  te  utjehu duboko upisao u srca onih kojima je bio poslan kao Božji glasnik.

Ako u tisku i nije objavio niti jedan tekst, služio se pisanom riječju, posebice u pismima da bi duhovno pomagao bližnjemu i upravio ga na pravi put. Ponešto od njegove pisane riječi, najviše pisama i prigodnih tekstova za molitvene susrete, ipak je sačuvano. I iz tih malobrojnih sačuvanih njegovih tekstova može se nazreti duboka duhovnost i svetačke visine u kojima je duhom boravio i kamo je želio usmjeriti  i druge.

Ovdje je nekoliko pisama što ih je pater Rupert uputio pojedinim osobama. Dva su upućena jednoj članici Franjevačkog svjetovnog reda koja je tražila svoj životni put i koju je pater Rupert usmjerio prema duhovnom zvanju u svijetu.

S dopuštenjem osoba kojima su pisma bila namijenjena te izostavljajući neke dijelove sasvim osobnog karaktera, donosimo glavninu tih pisama. Posebno je važno drugo pismo djevojci Š. u kojem pater Rupert govori o svetosti. Možemo ga smatrati magnom carthom – poveljom njegova shvaćanja ostvarenja svetosti u svakodnevnom životu.

Poštovatelji  p. Ruperta sačuvali su i neke druge tekstove. Uglavnom su to tekstovi koje je pripremao kao meditacije za molitvene susrete.

U svojim pisanim tekstovima pater Rupert je veoma jezgrovit, kratak. Bez puno opisivanja i formalnosti, ulazio je odmah u bit stvari.Često  je podcrtavao ili bi pojedine riječi pisao velikim slovima radi isticanja njihovog značenja.

1.PISMO OSOBI KOJA TRAŽI DUHOVNU POMOĆ

Nalazeći se u duhovnim teškoćama, zbunjena zbog onoga što vidi oko sebe te tražeći svoj životni put,djevojka Š. obratila se s nutarnjim dvojbama i sumnjama pismeno p. Rupertu koji je upravo bio premješten iz Slavonskog Broda u Kloštar Ivanić. P. Rupert  je odgovorio na sve njezine dvojbe i sumnje, malo je i prekorio te je pozvao na duhovnu suradnju i pomoć u njegovom apostolskom radu u župi u Lupoglavu koja mu je bila povjerena, a koja je prema njegovim riječima u to vrijeme,gledajući pastoralno, bila jedna „od najgorih župa Zagrebačke nadbiskupije.“

Trebaju nas zaokupljati interesi Isusova Kraljevstva

Š.!  Pax!
Kloštar, 3. XI. 1958.

Evo, tek sad dospijevam dogovoriti!

Vaš poziv. Bolje reći: DJEVIČANSTVO = SVEĆENIŠTVO…  Takvim se duh. majkama treba diviti, ne ih žaliti, jer one dok su na putovima Božje volje, idu zlatnim, sunčanim stazama…Isus dobri nije dao ženama oplakivati njegove muke… a još manje da oplakujemo svoje. Već nas trebaju posve zaokupljati veliki interesi Kraljevstva VAŠEGA i MOGA KRALJA… Križevi, bolesti, tuga, neugodnosti – ako ih trpimo za druge:onda oni nas nose, onda su svladani, tada su nam oni izazovi sreće!

Bože kad nam šalješ križeve onda smo Tvoji naročito miljenici!

“Učinit ću Te sretnom, ali ne na ovom, nego na drugom svijetu” riječi Bezgrješne Sv. Bernardici u 3. ukazanju u Lurdu.

Molim, uzmite knjigu od o. Paškala Vešare O LURDU – o. Gvardijan će Vam je pozajmiti (ako možete, kupite si tu dragocjenu knjigu!),  pa tuširajte to svoje neumjesno raspoloženje i tu Vašu nesvetu reakciju… Sv. Bernardica je imala 7 bolesti! Alaj mi Isusove Zaručnice – koja se ne odupre uz MOLITVE – LAVOVSKI – takvim sotonskim mislima!

„Dobri su nesretni, a zli sretni!?“ pišete. Taman! Zar nije sreća u Bogu?! Onima, koji Boga ljube, sve zajedno se okreće na dobro!

Molim, zar ne mogu dobri, koji su većina, pokazati svoju vjernost ljubljenom Bogu nego li strpljivošću u patnjama. Zar Vam, o Zaručnice Isusova, nije Spasitelj najdraži na Križu?! – Ajte molim Vas – s tim ispadima!!! Zar i Vi ne ljubite Božansko Srce nadasve? Dakle!

Eto, ja Vam živo stavljam na srce ovu župu…! Tu imate 1.200 duhovne djece – radi se o jednoj župi bez svoga stalnog svećenika! – Radite za njih! Prinosite pokore uz dozvolu ispovjednika! Milostinju koju dajete bilo komu, namjenjujte za njih! Naročito preporučujte Gospodinu bolesne, da se pomireni s Bogom presele gore! A i djecu u vezi s vjeronaukom…To je jedna od najgorih župa u zagrebačkoj nadbiskupiji!

Dajte se udubljujte u tajnu Križnog puta! “Jer je po svojem sv. Križu otkupio svijet!”…

Pozdravlja Vas
p. Rupert

2. PISMO FILIPU O DUHU SVETOM

Osobama koje su s p. Rupertom bile u bližem kontaktu i tražile duhovnu pomoć,on je često znao pisati pobudna pisma kojima ih je poticao na revniji i dublji duhovni život. Sačuvalo se tako jedno pismo upućeno Filipu. Bez datuma je, ali je pisano o Duhovima, kako se zaključuje iz sadržaja. I ovo pismo odaje duboku uronjenost patra Ruperta u duhovne stvarnosti u koje  je želio uvesti one s kojima je bio u kontaktu.

Štovati Duha Svetoga da bi se Uskrsnuli što više u nama očitovao

Dragi Filipe,

Evo ti odgovaram.  Iza «Felix Alleluia»-Veni Sancte Spirtus….

Da bi se u nama Uskrsnuli što više očitovao, a mi štujmo što više Duha Svetoga. Ne malo će pridonijeti tomu i slijedeće misli:

Duše Sveti, Oče ubogih i tješitelju žalosnih!

Dođi i ispuni mene kao što si sašao i ispunio moju Prečistu Majku Mariju i svete Apostole. Prosvijetli me svojom milošću, upravljaj svojom mudrošću, posveti me svojom ljubavlju, oživi me svojom svjetlošću, podržavaj me svojom jakošću, spasi me svojim neshvatljivim milosrđem, a na koncu života dovedi me u nebo da Te navijeke slavim. Amen. Slava Ocu. (7 puta)

Dođi Božanski tješitelju moj i ispuni mi srce sa sedam svojih darova!

Dođi Duše MUDROSTI i prožmi moje srce i dušu. Nauči me promatrati i cijeniti nebeske stvari tako da ih nad sve zemaljsko volim i iskreno tražim.

Dođi Duše RAZUMA i prosvijetli moju dušu da Tvoje Božanske tajne riječi sebi na spasenje prvo shvatim i po toj se spoznaji ravnam.

Dođi Duše SAVJETA; pouči moje  srce u svemu, da bude sklono na dobro i izbjegava zlo. Vodi me i upravljaj u svakoj nejasnoći, da nikad ne skrenem s puta koji me vodi k spasenju.

Dođi Duše JAKOSTI i nastani se u meni! Ohrabri me u svojim nevoljama ojačaj me u bolima i protivštinama. Daj mi snagu protiv svim napastima zlobnog Duha, da Ti uvijek u svemu ugodim.

Dođi Duše ZNANJA i nauči me pravo spoznati prolazne stvari ovog svijeta da se služim njima jedino na Tvoju slavu i na spas svoje duše.

Dođi Duše POBOŽNOSTI  i potakni moje srce na pravu pobožnost i svetu ljubav prema Bogu, da Tebe uvijek iskreno tražim i Tebe u ljubavi nađem i zauvijek te posjedujem.

Dođi Duše STRAHA Božjega i prožmi moje srce svetim strahom da na Te Boga svoga jednako mislim i sve izbjegavam što bi moglo biti mrsko Tvom Božanskom Veličanstvu. Amen.

Zar ne kako nas to podsjeća na nešto najbolje što smo mogli u bogosloviji upoznati iz zlatne Asketske mistične knjige Tanqueray-a o darovima Duha Svetoga.

Da si ti meni živ
Rupert 

3. MISLI  IZ  PROPOVJEDI

P. Rupert  je svoje propovijedi brižljivo pripremao, no nažalost, nije se sačuvala niti jedna.Dragica S. iz Slavonskog Broda uspjela je, međutim,sačuvati nekoliko misli iz dvije njegove propovijedi. Prvi dio je iz jedne propovijedi o ljubavi prema Isusu, a drugi dio o nečednoj modi i odijevanju.

Naučimo tvrdo vjerovati i još tvrđe ljubiti ono što vjerujemo

“Ljubiti Isusa znači božanski, herojski živjeti. Ne može čovjek ljubiti, a da ne vjeruje, ali jao može vjerovati, a da ne ljubi. Naučimo u svom apostolatu tvrdo vjerovati – i još tvrđe ljubiti ono što vjerujemo. Isus očekuje s naše strane gorljivu ljubav, ljubav duha, volje, a ne čuvstva. Samo Tebe Gospodine, Tvoje Srce, Tvoju Slavu, žeđu za dušama, Tebe ljubiti, raditi za Tebe, moj život je Tvoj život. Samo Tebe ljubiti i učiniti da Te drugi uzljube Gospodine.”

“Ima takovog ženskog svijeta koji se često pričešćuje, a daju sablazan nepristojnom odjećom. One se dakako ne mogu same nad sobom sablažnjavati, što su odjevene kao poganke. Te duše ne ljube Isusa. O, Isuse, kad bi one Tebe doista ljubile onim žarom kojim mlada žena ljubi svoga muža, a majka dijete, tada ne bi bile sposobne cijeniti više krpu za koju kažu da je elegantna i moderna, nego Tvoj zakon i Tvoje Srce. Što mora osjećati Isus, kad ga tako pogrđuju žene koje misle da ga smiju pohoditi, pa i primiti u odjelu koje ne dolikuje ni za kuću, ni za ulicu, a kamo li za Crkvu? O, prečista Djevice, učini čudo u katoličkim obiteljima! Otvori im oči, Ti prečista Majko i daj da u našim obiteljima cvatu bijeli ljiljani čistoće.”

4. BILJEŠKE IZ DUHOVNIH VJEŽBI

Tijekom svoga pastoralnog rada pater Rupert je držao mnoge duhovne vježbe i duhovne obnove sjemeništarcima, časnim sestrama i drugim skupinama duhovnog staleža. O. Vlado Mustać, sačuvao je svoje bilješke iz duhovnih vježbi koje je pater Rupert u veljači 1968. g. držao franjevačkim sjemeništarcima. Duhovne su vježbe naravno bile prilagođene dobi slušatelja, tj. mladićima-pripravnicima za redovnički i svećenički stalež. Sjemeništarac Vlado marljivo je bilježio sve meditacije i predavanja  koje je pater Rupert izlagao i potom ih uredno prepisivao u posebnu bilježnicu koju i danas čuva. Stil patra Ruperta bio je veoma zoran. Gotovo svako razmatranje bilo je popraćeno kojim crtežom. Teme duhovnih vježbi bile su one klasične prema metodi sv. Ignacija Loyolskog. Svoja je izlaganja i razmatranja p. Rupert popratio brojnim primjerima iz života svetaca ili pobudnim događajima iz svakodnevnog života. Ovdje je samo nekoliko misli iz uvodnog i zaključnog razmatranja p. Ruperta kako ih je zabilježio i formulirao sjemeništarac Vlado.

Boga na zemlji spoznajemo po vjeri, a u nebu ćemo ga gledati licem u lice

„Bog je vječan i neizmjeran, a mi smo ograničeni.  Zato mi ljudi Boga ne možemo savršeno spoznati na zemlji, kako će to biti na nebu. Mi ljudi Boga na zemlji spoznajemo po vjeri, a u nebu ćemo ga gledati licem u lice. To će tek biti prava spoznaja Boga. Bog nam daje neka pomoćna sredstva da bi ga bolje spoznali. Boga si možemo predstaviti kao ocean a sebe kao jednu čašu. Bog nam se ne može dati u svojoj punini. Zato nam Bog daje neke sličice da bi po njima spoznali njega i da budemo dionici njegova blaženstva. Boga trebamo ljubiti. Jer je on neizmjerna ljubav koju ne može nitko obuhvatiti. Bog je ljubav. Mi moramo ljubiti Boga da dobijemo mali zalog te ljubavi na zemlji. To ćemo postići tako da budemo poslušni Bogu, a to znači da ne griješimo. Znamo, ako griješimo Bog odlazi iz naše duše, a to je veliki gubitak. Po milosti posvećujućoj smo dionici božanske naravi…

… Odgovorimo Bogu živeći kao njegova dobra djeca. Isus nam je uzor i u saobraćaju s drugima. Isus kao čovjek nije imao vjeru  i ufanje, a imao je ljubav i darove Duha Svetoga. „Moje je jelo da vršim volju svoga Oca.“ Isus je ljubav iskazivao prema ljudima tako da je bio milosrdan prema grješnicima, strpljiv, bio je revan za duše ljudi i za slavu svoga Oca. Nadalje, bio je ponizan, blag, poslušan, dobrostiv itd. Bog otac traži na gori Taboru da njega slušamo… Mi smo piloti a naš komandir je Isus. Zato si moramo u patnjama postaviti pitanje: što bi Isus na mom mjestu? Naše srce treba živjeti po Isusovom. „Došao sam da imaju život i da ga imaju u obilju.“ (Iv 10, 10). To dokazuju primjeri svetaca (sv. Franjo, sv. Terezija Avilska)…

… Na nebu će Bog biti sve u svemu. Bog u nebu zatrpava ponor između sebe i svetaca. Sve u svemu, vraćamo se krilu Očevu po zajedništvu Duha Svetoga. Isus je nama svrha. On kao Bog je naša domovina, a kao utjelovitelj je naš put u život.“

5. TEKSTOVI RAZMATRANJA  ZA KLANJANJA PRED PRESVETIM

Za molitvenu grupu koju je okupio u Slavonskom Brodu da bude u prvom redu duhovna potpora u njegovu apostolatu, pater Rupert je često sastavljao tekstove za meditacije i klanjanja pred Presvetim Sakramentom.  Njegovi duhovni suradnici sačuvali su neka od tih razmatranja koja donosimo u nešto skraćenom obliku. Čitajući ih, lako uočavamo jezgroviti stil patra Ruperta. Koji puta su to samo telegrafski nabrojene misli i poticaji da dalje čovjek sam o njima razmišlja. Tekstovi su bili predviđeni da se čitaju sa stankama, kako bi se o svakoj od tih kratkih misli  moglo meditirati. Da bismo ostali vjerni originalu, ostavili smo velika slova onako kako ih je pater Rupert sam ispisao radi isticanja određenih misli. Tekst navedene meditacije napisan je u Marijinoj godini 1986./1987.

Poslije Isusova uzašašća Mariji je Euharistija bila sve na svijetu, neka to bude i nama!

Tko će me rastaviti od ljubavi Kristove?

Pavle dragi, u Ime Božje, zašto toliko ljubiš Isusa?

Isusovo je, naime, svjedočanstvo ovo: DUH MIRA, LJUBAV SAVRŠENA, MUDROST VEĆA OD BILO KOJE DRUGE, NAUK NEBESKI, BLAGOST APSOLUTNA, MOĆ NAD SVAKOM STVARI.

Ponavljam: nad svakom stvari moć.

PONIZNOST POSVEMAŠNJA, ČISTOĆA ANĐEOSKA.

Tu ne možete pogriješiti kad budete udisali mir kod čovjeka koji kaže da je MESIJA, kad budete pili LJUBAV, LJUBAV KOJA IZ NJEGA IZVIRE- kad iz svoje tame prijeđete u svjetlost, kad vidite da se otkupljuju grešnici i da ozdravljaju tijela – onda recite: «Ovaj je doista JAGANJAC BOŽJI».

Zaključimo: Isuse, mi imamo još jedno svjedočanstvo za Tebe: MI ZNAMO DA SU TVOJA DJELA ONA O KOJIMA GOVORI IVAN KRSTITELJ. ZATO NAM OPROSTI- LJUBI NAS! DAJ NAM ONO ŠTO SVIJET OČEKUJE OD TEBE… da od TEBE!» Teško je, Isuse, biti svet!

Ivan Krstitelj pali ranu. Ti mažeš balzamom. Pavao je to osjetio. Ne drobiš, no miluješ… Očinski si i s grešnicima, moćan nad bolestima, i nad bolestima srca, osobito nad njima. Rabini to više ne umiju činiti. Zato ih Savao ostavlja i prelazi k TEBI, koga je progonio…

1. Pavle dragi, a zašto se ti ipak boriš?

Vidiš li koliko si isprebijan, izudaran, a i Isus te stavlja u klade… održavajući obećanje: Ja ću mu pokazati koliko valja trpjeti za Ime Moje!- Odgovor glasi: Ja vodim k Bogu, k pravoj obećanoj zemlji, Kraljevstvu BOŽJEM s ONE STRANE CRVENOGA MORA SJETILA I PUSTINJA GRIJEHA! SLOBODNE OD ROPSTVA SVAKE VRSTE – k vječnoj zemlji, koja obiluje uživanjem, koja je zasićena MIROM…

DOĐITE ovo je Ljubav koja sada prolazi… Onaj koji prihvaća Majku Crkve, u ovoj godini Njoj posvećenoj, može je slijediti jer ništa drugo ne treba da bi vas ona primila nego dobra volja!

Ako ne vjerujete riječima, vjerujte djelima Isusa! To su čudesa njegova. Evanđelja su ih puna … To je Riječ Božja!!!     

2. Savle, zašto još toliko ljubiš Isusa?

Ljubio me je i predao se je za mene: kao Žrtva krvna – i Euharistija! … Tu se zadržimo! O tom današnje Evanđelje kaže: poslije umnažanja hljebova i ribica slijedi govor u Kafarnaumu i obećanje Euharistije…

Kod Jude počinje veliki otpad za Isusova govora o Euharistiji… A sv. Pavlu je Euharistija SVE! On živi svoju pretvorbu tako te se sav razdaje Isusu u bližnjemu…kao apostol pogana poput kruha… Da budemo kratki i izražajni.

Djela tjelesnog milosrđa pokazao je sv. Pavao najviše skupljajući milostinju po Crkvama bivših pogana za izgladnjele u Judeji… a duhovna djela milosrđa bila su mu sav obraćenički život što ga je posvetio širenju Mističnog Tijela Kristova… kao duhovni mu otac po Isusu u Duhu Svetom na slavu Boga Oca.

O budimo euharistijski jaki! I dnevne mise nam se preporučuju. Apsolutno nedjeljne, i blagdanske ali tako da doživimo Boga. I djecu, i malašnu vodimo na sv. misu.

I sudjelovati kod sv. mise kako to želi novi Koncil. I Pričest s divnom pripravom za svu Euharistiju i sa zahvalom da se obavlja… Sakrament ispovijedi mjesečno …

Po mogućnosti likvidirati si opasnost od pakla pobožnošću Devet prvih petaka primajući sv. Pričest u zadovoljštinu Presv. Srcu Isusovu, a sa subotnjom pobožnošću likvidacija čistilišta nam je šansa… Ne propusti krunice dnevne, i malo razmatranja u prve subote o otajstvima Krunice. Možda je duhovno najrentabilnija stvarnost Križnog Puta kojih 15 minuta promatrati u srcu (makar i kod kuće)… s nakanom da takva vatra ljubavi plane potom u nama te izbjegavamo i lake svojevoljne grijehe… To bi zaista već bila krasna pobožnost na takav način davati zadovoljštinu Preč. Srcu Marijinu. (Fatima daje jak zalet toj pobožnosti Preč. Srcu Marijinom!)

(Naš Papa predmoli svake prve subote navečer u pola devet preko radija krunicu.) …

Samo da sada u ovoj svetoj godini Marije bar poslušamo vodeću Crkvu i iskoristimo šansu za bezbrojne milosti koje nam Majka Božja nuđa uz uvjet čiste savjesti, blago nama i svemu svijetu…

Poslije Isusova uzašašća Mariji je Euharistija bila sve na svijetu, neka bude i nama!

3. Sv. Pavao nas toliko potiče na ljubav!

Ne samo riječima, koliko mučeništvom čitavog svoga apostolskog života. Stoga recimo što je ljubav i to riječima sv. Franje Saleškoga koji je bio majstor ljubavi u djelu (obratio je blagom ljubavlju 70.000 kalvina a njegova dva djela bezbroj su puta ponovno izdana na mnogim jezicima. Postao je nenadmašiv u kršćanskoj literaturi i to baš pišući o ljubavi.

(Slijedi opširan citat iz djela sv. Franje Saleškog Rasprava o Božjoj ljubavi, XXII. gl., str. 126 do 128.)

Dragi Bog vodi dušu postupno iz ljubavi u ljubav dok je ne dovede u svetu ljubav. To je ljubav prijateljstva – bez interesa, jer je predobar Bog dostojan svake ljubavi. To je prijateljstvo uzajamno, dakle, pravo.

Bog je ljubio dušu od vijeka. Ta je ljubav međusobno očitovana. Imamo iskustvo o njoj. Sve što imamo, imamo od njegove Dobrote. U trajnom smo dodiru s Njim, tu su njegova nadahnuća, svete pobude. Objavljuje nam sve svoje tajne.(Iv. 15, 15).

A Euharistija je vrhunac te ljubavi. Po molitvi svaki čas možemo Mu pristupiti. Jer sve naše življenje je i s njime, i u njemu, i po njemu. (Dj. Ap. 17 28).

Duša, zaručnica Kralja, ljubav je krv njezina. Duša s tijelom je mikrokozmos, ljubav je sunce njegovo, prisutna u svim sposobnostima čovjeka da ih usavršava, u moćima da njima upravlja. Ali joj je prijestolje volja. U njoj ona stoluje da je potiče neka miluje i ljubi svojega Boga iznad svega drugog.

Blažene li takve duše. S njom su se u dušu izlila sva dobra. (Mudr. 7,10) !

4. Utjelovljenje i život Vječne Mudrosti

Savle, Savle, Ja sam onaj koga ti progoniš!

O tom je odluka pala u Nebu. Svrha Utjelovljenja – otkupljenje. Vjerojatno je s tim Adam upoznat. I Patrijarsi …

„Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.“

„O mudrosti, što si proizašla iz usta Svevišnjega, dođi da nas spasiš! (O – antifona). Pružali ruke k nebu, ali prekratke, žrtve srdaca prinosili, ali prenemoćne…

Konačno Mudrost sazda sama sebi kuću: Mariju. S većim ushitom no kod stvaranja sveg svemira. Dobila puno, uzvraćala sve!

Marija = čudo Božje svemogućnosti! Samo Te Svevišnji poznaje.! Očara Ga njezina duboka poniznost! Privuče Božanska čistoća. Živa pak vjera i molitve posve Ga svladale. Marija je pobijedila tu Mudrost, jer ju je s toliko ljubavi tražila. O velike li Ljubavi Marije, koja je pobijedila Svemogućega!

5. Finale: Za ljubav Mudrosti Utjelovljenoj i za nas Žrtvovanoj!

Nalazeći se uz oltar, u vezi prvog čitanja – nastojmo imati osjećaje što ih je imala Bl. Dj. Marija na Kalvariji: KAO ŠTO JE MARIJA UZ KRIŽ S VELIKOM LJUBAVLJU I PREDANOŠĆU U VOLJU BOŽJU svoje trpljenje sjedinila s Isusovim i prikazala za spas svijeta, tako i ti klečeći uz oltar svoje dnevne žrtve i molitve sjedini sa žrtvom oltara za obraćenje grešnika. Mjesto uz oltar neka ti bude najdraže mjesto u svemiru. Tu budi po mogućnosti svaki dan svakako što češće i što pobožnije. Misa neka ti bude glavni posao dana. Tebi i tvojoj zajednici misa je najmoćnije sredstvo posvećenja. Zajedničko sudjelovanje u misi obnavlja, uzdiže, posvećuje. Misa je temelj jedinstva zajednice redovničkih osoba i vjernika, put prema pomirenju svijeta.

I PRIČESTITI SE!

A što da tek reknemo o svećenicima kod Mise?!

O MOJ ISUSE,  raspali me ognjem svoje ljubavi, da unaprijed budem neprekidna Žrtva Tvoje hvale, slave i časti!(sv. Iv. Eudes)

6. KOMENTAR SUSRETA ISUSA I PILATA

Među knjigama kojima se p. Rupert  koristio sačuvao se jedan list papira s njegovom rukom ispisanim komentarom osusretu Isusa i Pilata. Radi se vjerojatno o skici za propovijed ili za kakav duhovni nagovor.

Isus je donio Istinu o Bogu, čovjeku i svijetu

ISUS U SVEM SVOJEM DOSTOJANSTVU ODGOVARA PILATU:

Ovozemna vlast svojata si istinu; a ako se nađe u sumnji pita lakonski: „Što je istina?“

U Isusovom odgovoru nalazimo sažetak njegova poslanja: „Ja sam došao na svijet da svjedočim za istinu.“  O Bogu, o čovjeku, o svijetu.

Ali Kraljevstvo njegovo nije od ovoga svijeta.

ČOVJEK POZIVA BOGA NA ODGOVORNOST.

Božja je pak ljubav prihvatila svu našu krhkost da nas spasi.

U OKRUTNOM POSTUPKU PILATA VIDIMO:

                  a) sve vlastodršce u odnosu prema drugima

                  b) svu laž koja sudi – od najmanjih pa nadalje

                  c) a u njegovu pranju ruku svu bezobraznost

                  d) i uostalom svu bijedu laži

                  e) PILAT SUDI ISTINI SAMOJ .. I TO SE PONAVLJA BEZBROJ PUTA SVE DO NAŠIH DANA.

                  f) kolikogod bili gromoglasni povici laži  – ISUSOVA ISTINA POBJEĐUJE!

OBITELJSKO DOPISIVANJE

Sestre i braća patra Ruperta nemaju sustavno čuvanu obiteljsku korespondenciju, mada je dopisivanja bilo. Jedan brat čuva tek nekoliko kopiranih listova na stroju za pisanje gusto ispisanim redovima  te rukom ispravljanim i dopunjavanim, iz kojih se ne može zaključiti kada su nastali i kome su bili namijenjeni.Međutim, brat Anton čuva i jednu razglednicu sa slikom p. Vendelina Vošnjaka s izrazima sućuti u povodu tastove smrti. Lijepe riječi valja trajno zabilježiti.

Milost je sve!

Mir s vama!  –   Onda – se može reći nema smrti – no na prelazu iz zemlje u vječnost sve je svršeno!

Vidiš li djelo moći tmina? Kao pauk steže zasjedu pa hvata na lijepak i zarobljuje onoga koji ne zna umrijeti da bi se ponovo rodio kao leptir tako jak da može razdrijeti mračnu paučinu i proći kroz nju noseći za uspomenu svoje pobjede (krst, pokora, svetost!)na zlatnim krilima komade sjajne mreže, da kao bojne zastave odnese neprijatelju.  –  <U borbi 7 glavnih grijeha > umrijeti da bi živjeli. – Isus: Umrijeti da bih vam dao snage te možete umrijeti.

MAGNA CHARTA – POVELJA O SVETOSTI

Poruka p. Ruperta

Nekoliko mjeseci nakon prvoga pisma djevojci Š., čiji su dijelovi navedeni na početku ovoga poglavlja, pater Rupert joj piše drugo pismo kojim je želi oduševiti za put svetosti u zvanju koje je odabrala vođena njegovim savjetima. Pišući ovo pismo o svetosti p. Rupert se nadahnjivao na pojedinim mislima p. Mateja Krowlea, kojega spominje i u samom pismu, a čije je misli potpuno usvojio i s njima se identificirao.

Ovako duboke misli o svetosti izlaze iz duše i pera samo onoga koji je bio duboko zahvaćen milošću, a koji je i sam hodio istim putem svetosti. Ovo pismo patra Ruperta jasno odaje sliku njegove duše potpuno prožete idejama i milostima svetosti, a njegov sadržaj je zapravo ulaz u svijet njegove duhovnosti koji je bio sav ispunjen težnjom za ostvarenje svetosti. Ta se težnja u njegovu životu i djelovanju nije mogla sakriti. Svećenik koji pokušava oduševiti osobe da idu putem kršćanske savršenosti,da nije sam njime išao  ne bi mogao ovako razmišljati.

Može se reći da je ovo pismo na neki način „osobna duhovna iskaznica“ patra Ruperta, njegov svetački duhovni profil koji je na kraju njegova života dobio svoju potvrdu ukrasnom govoru o. Zvjezdana Linića što mu ga je održao na pogrebu. Sve što je o. Zvjezdan izrekao u tom govoru kao sažetak kreposnog, svetog života p. Ruperta, bilo je ostvarenje onih ideja i misli koje su dominirale njegovom dušom još od 1959. g.,a bilo je to trideset godina prije nego je završio svoj zemaljski život. Premda je ovajtekst pisma napisan gotovo na početku njegova svećeničkog života, možemo ga s punim pravom smatrati njegovom duhovnom oporukom jer je već tada sažeo sve svoje najvažnije ideje koje je sam živio, koje je u svakoj prigodi promicao i priopćavao onima s kojima je kao Kristov svećenik dolazio u susret.

Što je svetost i kako ju je moguće ostvariti

Sestro u Kristu!                                                                     Krapina, 6. IV. 1959.

Odgovaram uz pozdrav u Presv. Srcu.: “Tko hoće biti savršen…” taj prihvaća tri savjeta sv. Evanđelja… Onom, tko hoće, sve je moguće – u Bogu!

Imate katekizam od Zundela, izdan od naših franjevačkih bogoslova – pa ga pročitajte… tamo imate dosta duhovne hrane.

Ako nemate smisla za Euharistijsko Srce Isusovo i skoro dnevnu Pričest, ako nijeste duša od razmatranja, ako se bojite žrtava, ONDA NI GOVORA O SV. ZVANJU.

Sad u tišini duhovnih vježbi evo nekoliko misli – uz jednu jedinu napomenu: VRŠITI SV. VOLJU BOŽJU – UPOZNAVŠI JE! To je dosta za svetost!…

Sve u svijetlu vječnosti! A samo nam je Bog potreban… Svetost! (Misli p. Mateja Krowle-a).

„Volja je Božja, da Vi budete sveti“(Sol, 4,3). „Dođite, slijedite mene. Isusa“ (usp. Mt, 19, 21).  “Put” – slijedite! – Isus govori Vama te riječi!  Ima samo jedna Istina, jedno Svijetlo (usp. Iv, 8, 12).Život vječni: to je On.

Što je život, istinski Život? – To je svetost. Ova je sreća… a ova opet ljepota. (Svi hoćemo sreću, volimo ljepotu, ali u našim težnjama, koliko se mi puta varamo! Mi idemo za prividnim ljepotama, iluzornima, punima laži.)

Prava ljepota ne vara, koja ostaje za život vječni – to je svetost.

Što je dakle svetost? – Zraka, koja se vraća Suncu, atom koji se vraća centru, život – pošto se opet našao nepresušivi izvor života, što je u Bogu. – To je Isus Krist, koji ovjekovječuje naš život. To smo mi, koji i ukoliko živimo od te jedne jedine stvarnosti, Isusa Krista.

Drugim riječima: svetost je sakriveno blago, intimno kraljevstvo: kraljevstvo Boga u nama.

Faksimil dijela pisma p. Ruperta o svetosti

Ona je jedan život, ili radije sjeme života.

Ona je Isus, koji raste u nama… Isus, koji je postao počelo misli, volje, sreće i snage. Svetost je asimilacija Isusa. Ona počinje s tajnom vjere i završava u tajni ljubavi. Vjera se usavršava u tajni ljubavi.

No, u čemu se sastoji svetost?

Ne u čudesima, koja čitamo u životopisima sv. Franje Asiškog ili sv. Terezije od Isusa. Ne pravimo pomutnje!… „izvanredno“, taj luksuz od milosti, nije bit intimnog života, koji čini svetim.

Isus je bio Isus prije Tabora. Odijelo može biti makar kakvo. Substituciju svetosti čine: vjera, ljubav i žrtva.

Ako riječ “svetost” straši, to je zato, što se ne shvaća, to je što se o svetosti ima krive pojmove.

Ma koliko ponizan, sakriven, nepoučen čovjek, duša – samo, ako ljubi, vjeruje, žrtvuje – i to snažno, slatko, plemenito, – ona je sveta, ona posjeduje pravu svetost, i to možda će u vječnosti biti smještena u red onih divnih svetaca – kojih nam heroizam otkriva povijest… s njihovim velikim djelima.

Svetost je moguća stvarnost.

Ona je djelo Boga ljubavi, Boga svemogućega, i ona je više no elan duše prema Bogu – ELAN BOGA PREMA DUŠI!

Ona nije obuhvatiti Boga neobuhvatljivog, nego pustiti, da On nas obuhvati: On dolazi po nas, da nas uzme u naručaj i digne.

Da, svetost dolazi odozgora! Bog drži i radi. Ona samo traži ufanje, napor i poučljivost.

Evo duše slabe, bolesne, male. Isus je hoće uzeti u svoje ruke, staviti na svoje Srce:  ako ona shvaća, ako je ona podložna i poslušna, postaje sveta.

To ljubav i ufanje posvećuju.

Ljubite! Treba samo ljubiti tog Svetog nad svetima, da se postane svet! (Sv. Margareta Alakok. – Molim, posudite trećoredsku knjigu Život sv. Margarete Alacoque – iz samostana!)

Da li je svetost za nas?

Sigurno!… Ona je dužnost za elitne duše. Isus Krist nas zove na nju. On je veliko Sunce, koje zove nas prašinu, da postanemo malim suncima i svijetlimo do vijeka pred njim…

Za apostole će Isus naći dobrih duša govoreći onako pučki, t. j. općenito. Takvih ima, da se ulice njima poploče.

Ono, što Njemu treba, to su veliki sveci i svetice! Treba Mu kaleža ljubavi, koji će se prelijevati od ljubavi! Sveci su potrebniji no ikada, jer treba osvojiti svijet. O, Isus Krist ga može sam osvojiti, i svetost je Isus Krist živi! Ali njemu su potrebni suradnici.

Zaboravljam sve… ja ne poznam više ljudskog mehanizma, ljudskih pronalazaka… ja ne znam više ništa do Isusa Krista.

Čuje se reći: Nekoć je bilo svetaca, danas ih nema više. To je laž! Svetost je za sva vremena, jer je njezin izvor nepresušiv.

Ima svetaca. Ima ih mnogo, no mi ih ne poznamo. Mnogi, s kojima živimo, jesu sveci, no mi prolazimo kraj njih, a da ih ne otkrivamo gledom na svetost.

Sv. Pijo X. gledajući na portret sv. Terezije od Djeteta Isusa reče:

“Evo najveće svetice modernog vremena!” Tko bi to naslućivao, dok je živjela? Kad je živjela u Buissonets-u, pošla na hodočašće? Mala sestra nije imala nešto izvanredno. Ni vremena nije imala, ni prilike. Nikad zanosa. “Što joj je nedostajalo izvanrednosti, to je bilo izvanredno u njezinu životu.”

Ponizna, sakrivena, mučena napastima, često u suhoćama za kratkog života, ona je ljubila, trpjela, žrtvovala se, istrošila za slavu Božju. – Evo uzora!

Naše vrijeme pozna dvije krajnosti: mržnju i ljubav. – U mjeri, kako se diže mržnja, ima i ljubavi – koja se penje; ima falanga pobjedničke ljubavi.

To je vrijeme zla, a i dobra: pobjedničke ljubavi – velikih svetaca. Da, mi smo u vremenu, kad cvate svetost.

Pesimisti o tom sumnjaju. Oni imaju krivo. Otkad je sv. Pijo X. izdao dekret o čestoj sv. Pričesti, duše se opajaju ljubavlju…

Evo, što čini milost u duši koja se ne boji svetosti. Evo, što čini u srcu velika ljubav, u srcu – koje je Isus predobio.

Pozdravlja Vas
p. Rupert

9. NEKOLIKO PISAMA P. RUPERTA

Pismo Dragici i Branku o obiteljskoj molitvi za djecu

P. Rupert je imao puno osjetljivosti za obiteljske probleme i u duhovnom je pogledu pomagao gdje god je mogao i stigao kako za rješavanje obiteljskih problema tako i za promicanje kršćanskog duha u obiteljima. Jednom mladom bračnom paru upućuje pismo s lijepom molitvom svećenika M. Sopocka za majke da je mole za svoju djecu. 

Krapina, 25. VIII. 1985., na sv. Jakova

Mir i dobro!

Dragice, Branko,

Šaljem Vam obojma ovu prekrasnu molitvu za djecu! Uz par stranica o apostolatu Milosrđa Kristova….

“Presv. Srce mojega preljubljenoga Isusa Milosrdnoga, prostrta pred presv. Trojim nogama, u sjeni Tvojih Zraka Otkupljenja i očišćenja prikazujem Ti i posvećujem svoju dragu djecu. Samo Ti možeš pomoći Premilosrdni Isuse, molim Te da ih mogu odgajati, kako znam i osjećam da Ti hoćeš, i očekuješ od mene. Ti koji si htio da budem njihovom majkom. Uzaludan je sav moj trud bez djelovanja milosti Tvoje trajne pomoći. Vodi mene , vodi i njih, gledaj na njih i pomozi im! Isuse, daj da ne griješe moja djeca, da ostanu daleko od zlih i najgorih drugova, da napreduju u krepostima s dobrom neophodnim za život održavajući Tvoje Svete zapovjedi. Isuse Milosrdni, neka moja djeca budu milosrdna prema nevoljnima, slabima, trpećima, da svrše konačno, kako i ja nastojim, u Tvome neograničenom Milosrđu, pošto budu ovdje poslužila bližnjemu na Tvoju slavu, Isuse, i na vlastitu čast, da sva sa mnom ostanu u Tvojim presvetim rukama usko povezana s Tvojim Presv. Srcem, tako bogatim dobrotom i smilovanjem za one koji Tebe zazivaju i Tebi se predaju. Neka mi ih Presv. Djevica, Tvoja i naša Bezgre­šna Majka čuva uvijek čistu i jaku, osobito ako – kako se nadam – budem ja prva pozvana da pjevam u nebu Tvoje Milosrđe. A sada Ti zato obećajem, da ću Ti biti više nego igda vjerna u svojim odlukama, točna u ispunjavanju dužnosti, sama revnost za širenje utješne pobožnosti Tvome Božanskom Milosrđu, sigurna da ću štujući ga tako u životu slaviti s njima u nebu za svu vječnost. Tako budi! Isuse, ja se pouzdajem u Tebe!“

Pisac svećenik M. Sopocko sve to posve podvrgava sudu Crkve što napisa.

Prilažem zeleni čudotvorni škapular uz popratno tumačenje i molitvu.

O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe…

Spomen na p. Matu Jovića, D.I., pučkog misionara

U jednome pismu što ga je p. Rupert uputio jednoj vjernici pri kraju je nadodao ove riječi:

„Na današnji se dan 14. I. 1972. g. preselio p. Jović  D. I. u nebo. ‘Dobro  sam!’ – reče jednom biskupu – u agoniji – i u teškim mukama! To mu je bila najljepša  propovijed koju sam čuo od njega (reče taj biskup).“

P. Mato Jović, isusovac bio je poznati pučki misionar.  P. Rupert ga je dobro poznavao i s njime kontaktirao budući da je i sam često držao pučke misije pa je od p. Jovića dosta toga učio za svoj misionarski rad. Zanimljivo je da je p. Rupert našao potrebnim komemorirati njegov smrtni dan i podsjetiti dotičnu vjernicu na ovoga uzornog svećenika koji je i sam veoma mnogo promicao obiteljski apostolat, iz čega se može zaključiti kako ga je veoma poštivao i cijenio. P. Mato Jović rođen je u Banjoj Luci 1905. a umro u Opatiji 1972. gdje je i sahranjen. Držao je 1958. pučke misije u Slavonskom Brodu, a u to vrijeme je ondje bio i p. Rupert pa je već od tada potjecalo njihovo poznanstvo i prijateljstvo.

Pismo p. Božidaru prigodom svećeničkog ređenja
i mlade mise

Kao svoga nekadašnjeg vjeroučitelja koji mi je svojim primjerom puno značio na mome putu prema svećeništvu obavijestio sam p. Ruperta o svome ređenju i pozvao ga da mi bude propovjednik na sekundicijama (drugoj mladoj misi) koju sam slavio u Slavonskom Brodu 31. VII. 1971. Rado se odazvao i izrekao je dirljivu propovijed koju su nazočni dugo pamtili. Prije toga mi je uputio kratko pismo koje sam do danas sačuvao ne samo kao dragu uspomenu nego i kao pravu relikviju. Donosim ga ovdje u faksimilu:

Faksimil pisma p. Ruperta upravljena isusovcu p. Božidaru Nagyu prigodom njegova svećeničkog ređenja i mlade mise