PATER RUPERT ROZMARIĆ, OFM

4. veljače 2022.

OSMI DIO

ŽIVI U TRAJNOM  SJEĆANJU
zaključne izjave svjedoka

Na kraju ovoga životopisa p. Ruperta, evo i nekoliko izrazitijih zaključnih izjava i svjedočanstava osoba koje su ga poznavale, s njime surađivale ili su bili primatelji njegove pastoralne skrbi i duhovnih dobročinstava. Svatko na svoj način, kako ga je doživio u njegovom svetačkom življenju i djelovanju, dao je sintezu njegova duhovnog lika, izdvojio ono najvrjednije po čemu će trajno ostati u sjećanju kako onih koji su imali milost sresti ga, tako vjerujemo i onih kojima nije bilo dano poznavati ga, ali će se s njime susresti preko stranica ove njegove biografije. Kao prvo, donosimo svjedočanstvo mons. Stjepana Belobrajdića, slavonskobrodskog dekana, dijecezanskog svećenika čije riječi imaju posebno značenje jer nam otkrivaju kako su p. Ruperta doživljavali i što su o njemu mislili članovi klera izvan njegove redovničke zajednice.

Nije mu bilo premca u nastojanju da se prisutnost Božja
kroz  Euharistiju ostvari među ljudima

Zaključne misli iz svjedočanstva mons. Stjepana Belobrajdića, slavonskobrodskog dekana:

Bio je onaj kojemu smo se divili. – „Pater Rupertkao svećenik, svojim životnim stavom i opredjeljenjem za ono što je bio, tj. za svoje svećeništvo, te svojim svjedočenjem Božje prisutnosti u ovome svijetu na sebi svojstven način, meni je osobno, kao i  cijelom Brodu, bio uvijek onaj kojemu smo se divili. Onako se odnositi prema Bogu, a posebno prema Euharistiji, da se prisutnost Božja kroz Euharistiju ostvari među ljudima onako kao što je on to činio, mislim da mu nije bilo premca u Brodu i okolici.“

Uživao veliko povjerenje klera. – „No nisu samo bolesnici bili oni kojima je posvećivao pozornost. Brojni svećenici, mogu reći cijela plejada svećenika, njih četrdesetak iz naše biskupije, dolazili su p. Rupertu na ispovijed. Bio je omiljeni ispovjednik svećenika. Kod njega se ispovijedao i brodski dekan vlč. Vid Mihaljek, a dolazili su i profesori s bogoslovije iz Đakova. Kao redovnik i ispovjednik uživao je veliko povjerenje kod klera.“

Živio samo za Božji svijet. – „Zanimljiv je bio njegov stav prema onima koji su se kao prijatelji češće znali okupljati u samostanu. I kako to obično znade biti kad se nađe društvance, ovaj na račun drugoga kaže ovo, onaj kaže ono itd. Ali, on se nikada nije htio upuštati u te ćakule ili da bi, ne daj Bože, što loše pa i šaljivoo drugome rekao. Njega to ništa nije zanimalo. On je imao svoje bolesnike. Neki su u šali znali reći: ‘Ah, pusti Ruperta, on ništa drugo ne zna nego samo za Isusa!’ Stvarno je živio samo za Božji svijet.“

Ostavio u Brodu neizbrisiv trag. – „Veoma mi je  drago što se pokrenula ova akcija da se sačuva spomen na njega. Jer ono što je on značio za ono vrijeme, to je bilo jedinstveno. A plodovi su tu. Kada se sije, plodovi uvijek dođu, samo što ne bude uvijek isti onaj koji je sijao i onaj koji pobire plodove. Njegovo je djelovanje ubilježeno u vjerskom i crkvenom životu  našega grada. Ostavio je ovdje u Brodu neizbrisivi trag. Dok se s jedne strane zamjećivala njegova nezainteresiranost za sve svjetsko, s druge je strane bila kod njega istaknuta i uočljiva briga da Euharistijski Isus dođe do svakog bolesnika; imao je silnu želju da Boga donese dušama.“

Živi svetac koji je hodao po zemlji!

Bliska suradnica patra Ruperta u radu s bolesnicima u Slavonskom Brodu bila je gospođa Danica Grubišić. Sve do svoje smrti čuvala je popis 700 bolesnika u Brodu i okolici koje je p. Rupert obilazio i donosio im utjehu sv. vjere. Posjetio sam je prije smrti u bolnici već teško bolesnu, ali je još bila pri punoj svijesti. Kad sam joj rekao razlog moga dolaska, i kad je čula da se prikupljaju podaci za životopis p. Ruperta prva njezina rečenica bila je: „To vam je bio živi svetac koji je hodao po zemlji!“ I time je rekla sve. Ispričala mi je tada razne zgode iz pastoralnog rada p. Ruperta za bolesnike, u čemu je i ona svesrdno pomagala. Sva njezina priča se na kraju svela na tu prvu rečenicu.

Zidao čvrste temelje vjere u našim dušama

„Zahvaljujem Gospodinu što nam je dao p. Ruperta koji je znao voditi naše mlade duše, koji je znao sazidati čvrste temelje vjere u našim dušama jer ta vjera, i pored svih teškoća i gorčina života, nije se nikada srušila. Živio je i izgarao za duše. Kako je divan Gospodin u svetima svojim!“  – Dragica Sadlo, Slavonski Brod

Duša zaljubeljna u Krista

„Što na kraju reći o p. Rupertu? Bio je duša zaljubljena u Krista Kralja, svojega Gospodina za čije Kraljevstvo nije mu bilo ništa teško učiniti i žrtvovati. Rekla bih za nj sa sv. Augustinom: Ubi amatur, non laboratur, et si laboratur, labor amatur. (Gdje se ljubi ne umara se, ako se i umara taj trud se voli).“  Dao nam Gospodin mnogo takvih žarkih svećenika i redovnika.“ – S. Klaudija Đuran, Varaždin

Topio je ledena srca, obraćao najtrvrdokornije –
doista Božji čovjek!

„Mnogi su ga voljeli. Sjećam ga se po čudesnom daru čitanja misli. Iako osobu nije gledao u oči, točno je znao što misli i osjeća. Baš kao i sv. Franjo, unaprijed je znao neke događaje te oštrinom uma i poniznošću srca razvezivao čvorove i prorokovao ishode. Nenametljivo, istinito! Mnogi su baš o tome pričali. Svojom pobožnošću iskrenom i neupadljivom, kao i plamenom ljubavi za spas duša topio je ledena srca, obraćao najtrvrdokornije, ali i liječio skrupulozne savjesti. Oholost je u korijenu sjekao. Bio je doista Božji čovjek.“ Štefica Ćorak, Zagreb

Često sam ga zazivala i pomoć je stizala

„Nakon njegove smrti često sam ga zazivala u velikoj duhovnoj suhoći. U različitim životnim situacijama, navečer kad više nisam znala kako i kojem se svecu obratiti za pomoć u nevolji, sjetila sam se patra Rupert i rekla: ‘Pa vi najbolje znate moju životnu situaciju jer ste dolazili k nama, molim vas, pomozite mi. ‘I sutradan je pomoć stizala.“- Kristina Kemec,  Slavonski Brod

Bila sam mu na sprovodu i često pohađam njegov grob

„S ponosom i zahvalnošću iskreno se radujem što sam bila jedna od članica ‘Djece Marijine’, što sam u to vrijeme bila u Slavonskom Brodu, kad je nama mladima vjeroučitelj bio pater Rupert. Bila sam na njegovom sprovodu i često na Mirogoju pohađam njegov grob. Vjerujem da je u nebu kod Oca, kojeg je u herojskom stupnju nasljedovao, i da moli za nas.“Slavica Bišćan, Zagreb

Sa zahvalnošću mu zapalim svijeću na Mirogoju

„Uvijek se sa zahvalnošću sjećam svojih susreta s ljudima koji su s Bogom ozbiljno mislili. Takav je jedan za mene bio p. Rupert kojeg sam susrela u presudnim godinama svoga života i sa zahvalnošću mu zapalim svijeću na franjevačkoj grobnici na Mirogoju.“ – S. Blaženka Perković, Zagreb

Dao Bog, da ovaj svećenički i redovnički biser
zasja u našem narodu!

„Dao Bog, da ovaj svećenički i redovnički biser zasja u našem narodu, ali i u čitavoj Crkvi. Vremena su teška i ozbiljna, no za Crkvu ona nikad nisu bila laka, pa je dobro od vremena na vrijeme izvući iz anonimnosti i zaborava svjetlije likove sinova i kćeri sv. Crkve, kako bi nas njihovi primjeri ohrabrili na ovom našem mukotrpnom zemaljskom putovanju na putu prema vječnosti.“- S. Benedikta, benediktinka, Rab