Put k Suncu 2012. godine

Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak.Dani u kojima ne činimo ništa za druge,već samo za se,to su izgubljeni dani.

U životu zna biti jako teških i bolnih trenutaka. U tim trenucima najčešće nam pomažu obitelji prijatelji.Ali opet ima i onih veselih trenutaka punih sreće i veselja.Čovjek kroz život ne može ići sam. Na tom teškom,ali ujedno i zabavnom putovanju treba imati nekoga uza sebe,nekoga tko nas voli i kome je lijepo s nama. Sigurna sam da svi imaju barem jednu takvu osobu.Stoga želimo da je i ona sretna,pa u nekim trenucima stavljamo sreću te osobe na prvo mjesto,umjesto svoje.Dani u kojem čovjek pomogne drugom ili razveseli žalosnog postali su rijetki.Mislim da bi ljudi trebali poraditi na međuljudskim odnosima,zbližiti se,pomoći…Nismo samo mi sebi bitni, bitni smo i drugima,ali moraju i drugi biti bitni nama.Ako se netko brine samo za sebe logično je da neće imati nikoga,a imati prijatelja uz sebe jako je vrijedno.Oni nas usrećuju kad bi bili tužni,oraspoložili,bili nam podrška.Ja mislim ja je jako bitno imati nekog tako bliskog,nekog za koga bi sve dao.Ljudi u današnje vrijeme nemaju vremena za svoje prijatelje jer ganjaju karijeru i novac,ali to nije tako bitno kao prijatelj koji je uz tebe.Pomozi prijatelju i osjećat ćeš se bolje,a njemu će također biti drago jer zna da ima nekoga pored sebe tko ga voli i kome je stalo do njega.Budi prijatelj u dobru i u zlu!

Valentina Jakopović,8.e