POSVETA MLADIH SRCU ISUSOVU

Povijesni prikaz posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. godine

Uoči svete Jubilarne godine, 1899. Papa Leon XIII. posvetio je cijeli svijet Srcu Isusovu. Za tu prigodu objavio je encikliku Annum Sacrum koja je pripremila tu posvetu koju je sam Papa smatrao najvećim činom svoga pontifikata.

Godinu dana poslije, početkom 1900. g. bila je u Hrvatskoj pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu u osvit novog stoljeća. Zagrebački nadbiskup J. Posilović u tu je svrhu ustanovio poseban pripremni odbor koji je organizirao posvetu. Posveta je obavljena na blagdan Srca Isusova 22. lipnja, a priključilo se ovoj inicijativi preko 160.000 mladih iz cijele Hrvatske. Za tu je prigodu travnički devetnaestogodišnji gimnazijalac Petar Perica spjevao pjesmu “Do nebesa nek se ori” koja je kroz cijelo XX. stoljeće podsjećala na posvetu i ostala jedna od najpopularnijih hrvatskih vjerskih pjesama. Posveti hrvatske mladeži dana je i vidljiva dimenzija. Svi mladi koji su obavili posvetu stavili su svoj potpis u posebno ukrašenu knjigu-album koja je zajedno sa zlatnim srcem bila predana Papi Leonu XIII. prigodom rimskog hodočašća 3. srpnja 1900.g. U zlatnom srcu mladi su pohranili popis svojih molitava, žrtava i brojnih drugih pobožnih djela, ukupno 1,189.500 što su ih prikazali Bogu za Svetoga Oca. Ovaj je dar Papi bio posebno drag što je pismeno potvrdio u svome zahvalnom pismu zagrebačkom nadbiskupu. O cijeloj ovoj hvalevrijednoj akciji objavljena je 1901. spomen-knjiga od 250 str. u kojoj je detaljno opisan cijeli ovaj pothvat. Posveta je bila divna ispovijest vjere hrvatske mladeži u Isusa Krista što ju je ona posvjedočila na početku ovoga stoljeća i koju su ostavili nama svojim potomcima kao ohrabrujući uzor i poticaj.

Zašto se posvetiti Srcu Isusovu?

Govoreći o posveti Srcu Isusovu polazimo od ove činjenice: svi smo putnici na ovoj zemlji. Stvoreni smo ne za ovaj zemaljski život nego za drugi svijet, za vječni život u nebeskom Božjem Kraljevstvu koje nam Krist obećaje ako budemo živjeli po evanđeoskom nauku.

A što će nas usrećivati u nebu? Bit će to Božanska Ljubav, tj. sjedinjenje naše duše u ljubavi s trojstvenim Bogom, s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Otkrit će nam se konačno ona stvarnost koju sada u vjeri prihvaćamo i priznajemo: Bog je ljubav i svojom ljubavlju želi nas usrećivati za cijelu vječnost zajedno sa svima onima koji se nađu dostojnima njegove ljubavi.

Ako je to stvarnost koja nas očekuje i kojoj idemo u susret, zašto onda ne početi već sada ovdje na zemlji živjeti to stanje jedinstva s Bogom u ljubavi po Kristu, koji nam je tu Božansku ljubav objavio i donio i svakodnevno dariva u sv. Euharistiji, sakramentu svoje ljubavi?! I upravo to je ono što predlaže i nudi posveta Srcu Isusovu. Na taj način učinit ćemo si svoj život daleko ljepšim i smislenijim. Predusrest ćemo i spriječiti mnoge slabosti i padove, nepotrebna lutanja i razočaranja što nam grijeh donosi, jer grijeh čini se kao da obećaje puno, a u stvari daje malo i oduzima sve.

Posveta Srcu Isusovu nadalje priprema vjernika kršćanina za onaj konačni susret s Kristom, našim sucem na koncu našega života. Kroz intenzivniji duhovni život što posveta predlaže, tj. kroz molitveni i sakramentalni život, onaj koji se posvetio Srcu Isusovu u svojoj duši neprestano podržava i razvija život Milosti; tako čini svoju dušu spremnom za onaj konačni susret s Kristom pogotovo ako bi taj susret došao neočekivano.

O temeljnoj kršćaninovoj posveti po krštenju i sakramentima

Prva i temeljna posveta čovjeka kršćanina jest njegovo krštenje, te sakrament potvrde koja to posvećenje dovodi do njegove punine. Kroz ta dva sakramenta između kojih se smješta primanje druga dva, sv. ispovijedi i sv. pričesti, postajemo već posvećeni, djeca Božja; posvetna nas milost potpuno iznutra preobražava, čini dionicima božanskoga života. Sv. ispovijed i sv. pričest to posvećenje podržava, te dalje razvija i usavršava.

Ako je kroz dva sakramenta kršćanske inicijacije izvršeno posvećenje našega bića, pitamo se što bi posveta Srcu Isusovu nadodala ovoj temeljnoj kršćanskoj posveti kroz sakramente? Da li je posveta Srcu Isusovu aktivna ili pasivna? Da li je Bog koji posvećuje ili smo to mi koji se posvećujemo i predajemo Bogu? Da li je to Njegov dar ili naš dar Njemu?

U polazištu kad se krštenje prima u djetinjoj dobi, posveta je u prvom redu pasivna, to je čisti dar Božji što ga krštenik prima preko Crkve i svojih roditelja u čijoj se vjeri dijete krsti. Ta krsna posveta kroz kršćanski odgoj treba prerasti u aktivnu posvetu, tj. u život po Božjim i kršćanskim zapovijedima, a to uključuje aktivnu čovjekovu suradnju.

Stoga se može reći da je posveta Srcu Isusovu jedno posvješćivanje zadatka da se krsna milost razvije i ostvari do svoje punine u duši krštenika provodeći u praksi savjesno krsna obećanja.

Posveta Srcu Isusovu uključuje produženu i srdačnu kontemplaciji Kristove ljubavi, njegovih osjećaja i nastojanje da tu Isusovu ljubav primimo u svoje srce. To je promatranje koje prelazi sa slike, simbola srca na Evanđelje i potom na Euharistiju. Kad o jednoj osobi kažemo da “ima dobro srce” to je daleko više nego kada kažemo “dobar je”; jer vrijednost njegove dobrote stoji u jezgri njegova bića. Tako se o Isusu može reći: On je njegovo srce. Drugi moment posvete jest nastojanje da se Isusa nasljeduje. Sam je Isus rekao: “Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca… Uzmite jaram moj na sebe i naći ćete pokoj dušama svojim… Jaram je moj sladak i breme je moje lako.” (Mt, 11, 28-30). Te su riječi u izvjesnom smislu temelj posveti. Isus upućuje dvostruki poziv: nasljedovanje njegovih vrlina i posvećenje Njemu, tj. dok daje svoju ljubav nama, za uzvrat traži našu ljubav.

Elementi posvete Srcu Isusovu

Posveta Srcu Isusovu nije jedan zavjet, niti preuzimanje nekih posebnih vjerskih obaveza koje bi od čovjeka tražile neke veće žrtve ili odricanja. Ona sadržava nekoliko elemenata koje ovdje navodimo.

1. Ispovijest vjere. Posveta Srcu Isusovu u prvom redu znači ispovijest vjere u Isus Krista. Kroz čin posvete ispovijedamo sa cijelom Crkvom našu vjeru u Isusa Krista; onaj koji se posvećuje ovom posvetom prihvaća i potvrđuje sve istine koje Crkva u ime Kristovo naučava.

2. Opredjeljenje za Krista. Ispovijedajući svoju vjeru u Krista kroz čin posvete Kristovoj ljubavi, onaj koji se posvećuje potvrđuje tim činom svoje opredjeljenje za Isusa Krista. Potvrđuje da mu pripada, da se za njega odlučio, da ga uzima za svoga Prijatelja i za vrhovnu vrijednost svoga života.

3. Potvrda života po krsnim obećanjima. Kroz krštenje i ostale sakramente mi smo već postali Kristovi, postali smo članovi njegova mističnog Tijela Crkve što uključuje i život dostojan toga stanja tj. pripadnosti Kristu. Za većinu se ovo pritjelovljenje Kristu zbilo u mladoj dobi kad su kao djeca u vjeri roditelja primili sakrament krštenja. No tijekom svoga rasta kršćanin dolazi do trenutka kad taj dar primljen u djetinjstvu treba prihvatiti svojim osobnim izborom i odlukom. A to uključuje prihvaćanje obveza koje slijede iz krsnog saveza: život po Božjim zapovijedima i po načelima Evanđelja. Posveta Srcu Isusovu pomaže da se krsni savez sklopljen s Bogom po Kristu u krštenju posvješćuje, potvrđuje, obnavlja i po njemu živi.

4. Osobno prihvaćanje Kristove ljubavi. Posveta Srcu Isusovu poosobljuje kršćaninovu pripadnost Kristu. Po posveti ulazimo dublje u otajstvo Kristove ljubavi. Kroz posvetu prihvaćamo ponudu Kristove ljubavi da živimo u zajedništvu i prijateljstvu s njime. To uključuje da u našem svagdanjem životu tako živimo da budemo dostojni njegove ljubavi. Nastojimo se uvijek pitati: što bi Isus želio kako da se ponašam u određenim životnim situacijama.

5. Krist i njegova ljubav postaju vrhovna vrijednost života. Po posveti ne samo da prihvaćamo Kristovu ljubav nego potvrđujemo da nam ona postaje središnja vrijednost našega života prema kojoj sve usmjeravamo. Jedna od posljednjih rečenica što ih je zapisao budući hrvatski blaženik Ivan Merz u svome testamentu glasi: «Očekujem milosrđe Gospodinovo i vječno, potpuno, nepodijeljeno posjedovanje Presv. Srca Isusova.» Tim je riječima na koncu svoga života Merz još jednom potvrdio da mu je Srce Isusovo bilo vrhovna vrijednost života i da će ga ono usrećivati po sjedinjenju u ljubavi kroz cijelu vječnost. Bog je i na vidljiv način nagradio ovo Merzovo očekivanje jer njegovi zemni ostaci danas počivaju pod svodovima Bazilike Srca Isusova u Zagrebu.

6. Priznanje Krista svojim Kraljem. Kao što je Krist središte i gospodar svega stvorenoga, tako je isto središte povijesti i gospodar svakog čovjeka. Na ulazu u zagrebačko groblje Mirogoj stoji crkva Krista Kralja i reljef koji prikazuje Krista na kraljevskom prijestolju a ispod stoji natpis: Kralju vjekova kojemu sve živi. Isus je Kralj u prvom redu ljudskih srdaca. Njegova vladavina nad ljudima nije na način ovozemaljskih vladara, nego on ljubavlju vlada ljudskim dušama. Stoga posveta Srcu Isusovu znači u slobodi prihvatiti Krista za svoga vladara, odnosno za svog prvog, pravog i jedinog prijatelja, koji jedini može ispuniti sve želje našega srca. Sam je Isus rekao apostolima na posljednjoj večeri: “Ne zovem vas više slugama nego prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo do Oca svoga.”

7. Bližnji kroz mene treba biti obasjan Kristovom ljubavlju. Živjeti posvećenje Kristovoj ljubavi znači dopustiti da Njegova ljubav kroz mene dostiže druge, da donosi radost drugima, da ga prepoznajem u drugima. U završnoj misnoj molitvi (pričesnoj) na blagdan Srca Isusova molimo: “Neka nas otajstvo tvoje ljubavi, Gospodine, zauvijek privuče k tvome Sinu, nek u nama zapali svetu ljubav, da mognemo Krista u braći prepoznati i služiti.”

8. Kako konkretno živjeti nakon posvete? – Posveta Srcu Isusovu nije jedan zavjet, niti preuzimanje velikih vjerskih obaveza. Ali isto tako se ne sastoji samo u tome da se izmoli posvetna molitva na blagdan Srca Isusova i tim svečanim činom zasvjedoči svoja vjera u Isusa Krista. Ona pretpostavlja da će život onoga koji se posvetio biti više ispunjen ljubavlju Srca Isusova kroz razne oblike štovanja Kristova Srca.

Prvo što se preporuča nakon posvete (za one koji to još nisu učinili) jest obaviti pobožnost devet prvih petaka. (Informirati se točno u čemu se ona sastoji i koja su obećanja vezana uz tu pobožnost!) A i oni koji su već obavili devet prvih petaka preporuča se da im svaki prvi petak bude mali blagdan Srca Isusova u kojem će odati štovanje njegovoj ljubavi i primiti ga u sakramentu sv. Pričesti. Uz prvi petak preporuča se obavljanje svete gecemanske ure u četvrtak uoči prvog petka, kako je to sam Isus tražio.

Drugo što se preporuča jest svakodnevna molitva prikazanja kojom ujutro sva svoja djela i cijeli dan s molitvama, radostima, trpljenjima posvećujemo božanskom Srcu Isusovu i prikazujemo kao naknadu za grijehe i na razne nakane, napose one nakane od Apostolata molitve čiju se duhovnost nastoji upoznati. Preporuča se čitati knjige o Srcu Isusovu i Glasnik Srca Isusova. Korisno je češće moliti Litanije Srca Isusova i Zlatnu krunicu, te zazivati preko dana Srce Isusovo zazivima iz litanija kao npr.: «Srce Isusovo bogato za sve koji zazivaju tebe, smiluj nam se.!»

A nadasve se preporuča česta sv. ispovijed i sv. Pričest, jer tek kroz često primanje sv. sakramenata Isusova božanska ljubav preobražava našu dušu i srce i ispunja nas svojom milošću i snagom.

—————–

Vrijeme i način obavljanja posvete

Posveta se može obaviti u bilo koje vrijeme. No preporuča se da to bude za blagdan Srca Isusova, ili barem za prvi petak. Nakon što se vjernik ispovjedio, prisustvovao sv. misi i primio sv. Pričest, izmoli se posebna posvetna molitva, bilo osobno, bilo zajedno s drugima. Mladi iz MEP-a i drugih katoličkih udruga obavit će u Jubilarnoj godini posvetu na blagdan Srca Isusova 30. lipnja 2000.

MOJA POSVETNA MOLITVA

SRCU ISUSOVU

Gospodine Isuse Kriste zahvaljujem Ti za sve darove koje si mi dao: za dar života i zdravlja, za milost vjere i dar pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Danas se posvećujem Tvome Božanskom Srcu. Ovim činom najprije ispovijedam i potvrđujem svoju kršćansku vjeru i svoje opredjeljenje za Tebe; potvrđujem svoje prihvaćanje svih katoličkih istina vjere kako nas uči sveta Crkva u kojoj si mi dao milost da sam rođen/a i odrastao/la.

Potvrđujem svoj krsni savez s Tobom i svoju odluku da po njemu živim. Priznajem Te svojim Gospodarom i Kraljem. Izjavljujem da ćeš mi od sada Ti sa ljubavlju Tvoga Božanskog Srca biti najviša vrijednost moga života koju primam u svoje biće. Pomozi mi da mogu živjeti dostojno Tvoje ljubavi i da njome usrećujem svoje bližnje.

Slijedeći primjer brojnih tisuća hrvatskih mladića i djevojaka koji su se prije stotinu godina posvetili Tvome Presvetom Srcu i ja zajedno s njima ispovijedam i kličem:»Dušom tijelom vijek sam Tvoj/a…» Tvoj/a hoću biti i ostati sada i uvijeke! Amen.

————————– ———————

mjesto i datum potpis