Svjedočanstva

Daničin zagovor za volju Božju i milost duhovnog zvanja u obitelji

Zovem se Mario Jendruša, 41 g., otac sam četvero djece.

Da se ispravim: Otac nebeski je otac, a ja sam samo zemaljski kojemu je dan blagoslov s neba da se brine i da u vjeri i ljubavi odgaja djecu koja su mi dana kao dar s neba.

Daničinu molitvu, tj. mali listić s njezinom slikom i molitvom sam dobio negdje 2021. g., ne znam kako ni od koga ali došla je po Božjoj providnosti u moje ruke. Znam da se slavio sv. Nikola i da sam djeci u čizmicu stavio svakome po jednu molitvu i rekao sam im da bi bilo dobro da to mole. Djeca kao djeca, to nisu učinila. Slatkiši i drugi darovi su bili ispred molitve. Ne znam zašto me je toliko privukla slika Danice i osjetio sam potrebu da se pomolim. Ona je moja seka na nebu i osjetio sam, iz srca, bratsku ljubav prema njoj. Jednom sam supruzi predložio da se molimo devet dana za njezin zagovor, što smo i učinili. Tražio sam samo Božju volju u obitelji, Božje kraljevstvo, mir, ljubav, a posebno sam tražio da budem Isusov i da mi on bude Put, Istina i Život. Tražio sam i milost duhovnog zvanja u obitelji.

I nakon toga Danica je ostala po strani dugo vremena, molitva negdje u ormaru, ali ja sam stalno osjećao poticaj da odem na njezin grob i da zapalim svijeću. Često sam prolazio pokraj Mirogoja poslom i nikako nisam odlazio, uvijek sam odgađao. Naravno Zli je također imao svoje prste tu jer nikako nije htio da odem na njezin grob.

Napokon sam s obitelji došao na grob. Osjetio sam mir u srcu, djeca su skakala, igrala se, a supruga je bila u nekom svom svijetu, pogledao sam natpis na grobu, vidio sliku seke i bio sam radostan što sam tu. Zahvalio sam se Bogu. Na grobu je pisalo uz njezinu sliku: “Htjela bih se popeti na visoku, visoku goru da doviknem cijelom svijetu kolika je ljubav Srca Isusova!”. Taj tekst ne može napisati bilo tko, to su svete riječi, tako nešto se piše samo u Duhu Svetom. To je čista ljubav prema Isusu koja traži Isusovu slavu. Imao sam osjećaj Daničine prisutnosti, kao da me gledala. Znao sam da je tu, ne može se to opisati riječima. Danica je bila sretna, osjetio sam to u srcu, bila je sretna što se za nekoga može moliti pred prijestoljem Božjim, to čovjek jednostavno zna u Duhu. Grob sam pohodio još nekoliko puta.

Tražio sam Danicu da se moli za mene i za obitelj, zahvaljivao sam Gospodinu, tražio sam ju da se moli sa mnom kada se ja molim i da bude sa mnom u svim molitvama. Da se moli sa mnom, za mene i za obitelj, da se moli za djecu i za moju suprugu i za sve one za koje se i ja molim svaki dan. Usred molitve prema meni je doletio bijeli leptir. Letio je jako polako, rekao bih neuobičajeno i lagano je ostao u zraku kada je došao ispred mene. Osvrnuo sam se okolo, nigdje nije bilo leptira, nikakvih nigdje, a jedan je ipak doletio i prošao pokraj mene. Samo sam se nasmijao u srcu i zahvalio Gospodinu na tome, znao sam da je to bio leptir samo za mene. Prije toga posjeta grobu bio sam pred Presvetim u crkvi, točno u 15h i nekako sam blago i plaho rekao Gospodinu da mi da neki znak. Pola sata poslije toga dolazi bijeli leptir kod Danice.

Drugi sam put došao na grob par dana prije pisanja ovoga svjedočanstva i pomolio sam se na grobu. Kleknuo sam i zahvaljivao Gospodinu na Danici. Samo sam zahvaljivao na njezinom začeću, rođenju, zahvalio sam mu što je postojala, zahvalio sam mu što mi je dao seku na nebu, samo sam zahvaljivao. Rekao sam, Bože, dopusti Danici da se moli za nas, da nas nauči kako Te voljeti, kako Te slijediti, kako Ti vjerovati, kako se nadati, kako biti u Tvome zagrljaju, kako biti Tvoj i kako da budemo Tvoji. U toj molitvi se otvorilo nebo i sunce je prekrasno jasno i sjajno zasjalo, baš onako jako, neuobičajeno jako, cijelog me obasjalo i ugrijalo. Pogledao sam prema nebu i rekao Bože hvala ti. Opet sam znao da je to bilo za mene. Osjetio sam ljubav Božju, mir. Samo sam se nasmijao i otišao sretan, više sam zahvaljivao nego tražio. Ne tražim inače puno. Taj dan sam Danicu tražio da prestanem pušiti i vjerujem da će to ona izmoliti. Rekao sam, Danice, želim biti Isusov, želim vršiti njegovu volju, a ne svoju. Želim blagoslov za obitelj, duhovna zvanja u obitelji. Rekao sam da moli i za suprugine nakane, ali najviše od svega zahvaljujem na seki i na ljubavi prema njoj, na Isusovoj ljubavi koju nam je dao. Kasnije nakon toga sam dobio njezinu knjigu i knjižicu i mogu posvjedočiti da je ono što se o Danici može naći na internetu samo kap u moru njezine ljepote i svetosti. Ona je zaista hrvatska Mala Terezija, potpuno predana Isusu i primjer kako se slijedi Gospodina Boga našega. Hvala Ti Isuse na njoj, hvala ti na seki Slavici što je uložila toliki trud da bolje upoznamo Danicu i molim te Isuse da ju što više ljudi upozna, da se što više nas preko nje i preko njezinog zagovora približi tebi, i neka bude volja Tvoja, ljubljeni pastiru naš.

A ti seko moja nisi umrla u 26. g. ti si ušla u život. U Gospin zagrljaj, kako kaže jedna pjesma. Došla si svome Isusu za kojim si tako čeznula, došla si svome Ocu nebeskom, došla si u zagrljaj Božji. Još za života ostavila si sve i krenula za Isusom, Bog ti je bio na prvome mjestu Seko moja. Isus je pastir dobri i ovce njegove slušaju njegov glas i idu za njim, On poznaje njih i one poznaju njega. Ptice nebeske imaju gnijezda, lisice imaju jazbine, a Isus nije imao gdje da glavu nasloni. Hvala ti što si mu dopustila da nasloni glavu na tebe. Hvala ti što si mu pomogla križ nositi i hvala Isusu što si ti sada naslonjena na njegovo rame u vječnosti. Volim te seko i nadam se da ćemo jednom skupa slaviti Gospodina gore na nebu. Ja sam seko maleni grešnik i bez Gospodina ne mogu učiniti ništa, pomozi mi da ga slijedim i da ga slušam. Zagrli me seko i volim te.