1. TRAŽENJE ISTINE I SMISLA ŽIVOTA

Svaki čovjek, posebno u svojoj mladosti i u svome odrastanju postavlja si pitanja o svijetu i traži smisao svoga života. Tako je to činio i blaženi Ivan. U svome dnevniku zapisuje: „Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće!  Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okreće se, a čovjek, sve to misli. Kuda to vodi? Zašto čovjek ima tijelo, kad je on u biti duša? Zašto? Kuda? Kako? Vječne tajne… Osjećam kako je ovaj život samo prolazna faza u onaj trajni. Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije na toj zemlji, on je izabran za nešto više.“ Promatrajući stvoreni svijet oko sebe i logičkim razmišljanjem zaključuje na postojanje Stvoritelja koji svime upravlja. “Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do  spoznaje  da je to sve od neizmjernoga Duha, od Ideala čovječanstva, od Istine, Dobrote i Ljepote.“ I potom Ivan dolazi do čvrstog uvjerenja: „Činjenica je da Bog postoji, da Ga osjećam oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje, svagdje… Bog postoji i ja tvrdo vjerujem i u najjačim časovima kušnje i sumnje da je On jedini, vječni, veliki Bog. Kad Bog postoji, već slijedi da naš život ima svrhu.”

Njegova vjera u Boga, međutim, prolazila je kroz krize i sumnje. Polagano, naročito kroz iskustvo patnje u ratu, njegova se vjera pročišćava, učvršćuje i on raste u čežnji i ljubavi  za sjedinjenjem s Bogom. Njegovo religiozno iskustvo usmjerava se istodobno prema Isusu Kristu čiju istinu ali i živu prisutnost u punini pronalazi u Katoličkoj Crkvi.