10. LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU I DOMOVINI

Papa Ivan Pavao II. jednom je izrekao ovu misao: “Najveći čin ljubavi što ga možemo iskazati bližnjemu jest da mu navijestimo Isusa Krista i privedemo ga k Njemu“. Kada se promatra život bl. Ivana, posebice posljednji njegov dio, tj. javno njegovo djelovanje i apostolat među katoličkom mladeži,  sve je to bio  jedan veliki čin ljubavi prema bližnjemu jer je tolike, napose mlade, priveo i približio Isusu Kristu i katoličkoj vjeri.

Ali osim ovih duhovnih djela milosrđa koja je bl. Ivan obilno vršio, on je jednako tako imao u vidu i konkretne tjelesne potrebe siromaha. Brojne zgode iz  njegova života o tome govore. U Parizu se kao student upisuje u karitativno društvo sv. Vinka Paulskog i pomaže prema svojim mogućnostima jednoj siromašnoj obitelji na pariškoj periferiji. Kad se vratio u domovinu i zaposlio od svoje je plaće 10% davao u karitativne svrhe. O ljubavi prema bližnjemu ostavio nam je također divne misli:

„Ja volim čovječanstvo, volim male, nepoznate ljude, koji na svojim leđima nose sav teret historije. – Učiniti djelo ljubavi čovjeku koji trpi temelj je svakog duševnog života. – Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani. – U katekizmu piše: ako se čovjek moli za se, onda je to iz nužde, a ako se moli za drugoga, onda je iz karitasa i ta molitva više vrijedi. Molimo se dakle jedan za drugoga.“

Blaženi je Ivan isto tako promicao ideje zdravoga rodoljublja. Pa tako piše: „Katolici su dužni pred Bogom voljeti svoju domovinu i raditi bolje nego itko  drugi za procvat domovine. – Pravi rodoljub radi za dobro pojedinaca, obitelji i cijeloga naroda. On ne radi samo za njihovo tjelesno dobro, već najprije za njihovo duhovno dobro. – Čovjek, koji ne ljubi neumrlu dušu svoga brata, ne može  biti pravi rodoljub. Jer što koristi čovjeku ako ima sve blago ovoga svijeta, a duša mu je u smrtnom grijehu? – Tek kršćanin može pravo ljubiti svoju domovinu. Ljubeći domovinu, ljubi on ponajviše ono što je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje ljudske duše, a u tim ljudskim dušama njihov neumrli život. Pravo se rodoljublje ne smije zaustavljati na ovoj zemlji, već ono mora gledati u vječnost.“