Imali smo priliku ugostiti i upoznati bogoslova Tomislava Puškarića, salezijanca koji je već tri godine u misijama u Venezueli, među plemenima u Amazoniji. Trenutno se priprema za studij teologije, nakon čega slijedi ređenje za đakona, a potom i za svećenika.

Na samom početku, Tomislav je ukratko ispričao kako je odgovorio na Božji poziv. Već u ranoj mladosti, kao srednjoškolac, čitao je dnevnik o. Ante Gabrića i upoznao posvećene osobe u svojoj sredini koje su mu pričale o misijskom poslanju. Sve ga je to iznimno oduševilo, no unatoč tome, nastavio je sa uobičajenim životom. Završio je studij elektrotehnike, nakon čega se zaposlio, a jedno vrijeme je čak razlučivao i bračni poziv.

Ipak, bio je otvoren Božjem pozivu i počeo intenzivno razmišljati o njemu, sve dok nije počeo odlaziti na susrete u bogosloviju, najprije kod dijacezanaca, zatim isusovaca, franjevaca, a na kraju salezijanaca, kada se ozbiljno posvetio propitkivanju svećeničkog poziva. Kao salezijanski kandidat u novicijatu, saznao je da je moguće već nakon završenog studija filozofije krenuti u misije. Na blagdan Bezgrješnog začeća Marijina 2018. godine, šalje pismo vrhovnom poglavaru izražavajući želju da ide u misije.

U lipnju 2019. godine, saznaje od vrhovne kuće da je primljen u misije u Venezuelu, u saveznu državu Amazonas koja se nalazi na jugu zemlje i obuhvaća dio amazonske prašume. Usprkos svim preprekama na putu, saznaje da mu je potrebna dozvola za vizu, koju će čekati više od godinu dana. Taj se proces dodatno produžio zbog korona krize. U međuvremenu, biva poslan u Španjolsku kako bi učio španjolski jezik. Postaje nesiguran kada će dobiti odgovor, no strpljivo čeka poziv svog venezuelanskog provincijala, don Francisca Antonia Méndeza.

U svojoj prezentaciji, predstavio je osnovne informacije o Venezueli i opće probleme s kojima se suočava tamošnje stanovništvo, a to su prvenstveno teška ekonomska i politička situacija. Od posljednjih političkih izbora, zemlja je zapala u duboku hiperinflaciju, što je prouzročilo nedostatak osnovnih namirnica i posljedičnu glad. Domaća proizvodnja je gotovo uništena, a ljudi se oslanjaju na uvoz robe iz drugih zemalja, posebice goriva, što znatno otežava putovanja u zabačena mjesta.

Nadalje, podijelio je svoje iskustvo apostolata u radu s mladima i siromašnima u La Esmeraldi, u gornjem pritoku rijeke Orinoco i u La Doloriti (dio favela Petare – jedne od najvećih u Latinskoj Americi). Na periferiji grada izgrađene su favele u kojima živi najsiromašnije stanovništvo, a takve su lokacije često izvor kriminala i krijumčarenja drogom, osobito noću. Ispričao je zgodu o tome kako su dvojica njegovih prijatelja salezijanaca jednom otišla u noćnu šetnju ulicama i gotovo se vratili bez svih svojih stvari. Da bi se došlo do nekih središta dublje u prašumi, koriste se mali avioni ili veći teretni u vlasništvu vojske. Mnoga mjesta nisu povezana cestama, već je do njih moguće doći jedino rijekama.

Najveća prilagodba za njega bila je zahtjevna tropska klima s visokom vlagom i velikim vrućinama. To je područje u kojem prijeti opasnost od insekata i bolesti poput malarije, a loša kvaliteta pitke vode uzrokuje crijevne bolesti. I sam je jednom bio obolio od trovanja kontaminiranom vodom.

Usprkos svim izazovima, salezijanski misionari prisutni su u tom području već dugi niz godina. Nalaze se na osam lokacija unutar prašume, gdje su izgradili škole i centre za mlade. Na tom području živi velik broj plemena, a jedno od najpoznatijih su Yanomami, što često zahtijeva od misionara da, osim učenja španjolskog, savladaju i neke lokalne plemenske jezike.

Sve u svemu, sudionike su posebno dojmile živopisne fotografije ulica, prašume, vodopada, različitih nastambi i života plemena. Tamošnja plemena imaju svoju specifičnu kulturu i religijsko-društvene običaje, a neki od njih dugo nisu željeli imati doticaj s civilizacijom, što i danas predstavlja izazov u širenju Evanđelja.

Prilažemo i nekoliko dojmova sudionika:

“Zanimljivo mi je kako su lošim odlukama nove vlasti tako lako uništili zemlju financijski, zaustavili njen rast i napredak te povećali kriminal i prodaju droge. Čak su ona dva salezijanca opljačkali i sve im uzeli. Pogled Indijanaca na duhovni svijet mi je zanimljiv – rupe na licu ukrašene čačkalicama. Bilo je fora vidjeti novac iz Venezuele. Na slikama koje smo vidjeli bilo je puno osmijeha, što mi se svidjelo jer, unatoč siromaštvu i nedostatku materijalnih dobara, ljudi izgledaju sretno.” – Marin R.

“U prezentaciji me najviše dojmila jednostavnost govornika kojom opisuje fascinantne stvari koje doživljava u misijama: siromaštvo, život u prašumi i susreti s plemenima koja ne znaju za civilizaciju.” – Martin P.

“Od prezentacije mi je najviše ostala u sjećanju skromnost i izoliranost njihova načina života. Nevinost i neiskvarenost djece. Požrtvovnost salezijanaca, koji su jeli samo mango zbog nedostatka hrane kako bi drugi imali što jesti. Zapanjujuća je i indijanska duhovnost i obredi, kao što je kremiranje mrtvih i njihovo konzumiranje s bananom.” – Nikola N.