9. APOSTOL

Iz Pariza je bl. Ivan još kao student pisao svojoj majci: „Katolička vjera je moje životno zvanje.“ To je svoje zvanje savjesno izvršio živeći kao laik u svijetu i obavljajući svjetovno zanimanje, a bio je profesor u školi i predavao je strane jezike, francuski i njemački. Svoju vjeru međutim nije živio kao privatnu stvar nego je za nju svjedočio i radio, nju je širio, te nastojao da se istine i načela sv. vjere učvrste u dušama hrvatskog naroda, posebice mladeži. Kao katolički svjetovnjak  sve svoje slobodno vrijeme posvetio je angažiranju u laičkom apostolatu. Gotovo da nije bilo područja ljudskog života gdje bl. Ivan nije bio apostolski nazočan nastojeći svagdje unijeti načela Kristova Evanđelja.

Glavno područje apostolata bl. Ivana bili su mladi, kojima je posvetio svoje profesionalno zanimanje kao profesor, a i svoje slobodno vrijeme angažirajući se u katoličkim organizacijama Orlovstva i Katoličke Akcije. Orlovskoj organizaciji dao je geslo po kojem je i sam živio: „Žrtva – Euharistija – Apostolat.“ Za članove Orlovske organizacije napisao je i priručnik pod naslovom „Zlatna knjiga“ koja svojim sadržajem, načelima i savjetima i danas ima vrijednost za svakog mladog čovjeka.

O apostolatu i potrebi angažiranja da se Božje Kraljevstvo proširi u srcima ljudi zapisao nam je krasne misli: „Temelj našega apostolskog rada i uspjeha leži  u nama samima, u našem odnosu k Isusu, koji u nama mora živjeti. – Misionari, junaci, mučenici, umjetnici surađuju s Bogom šireći Kraljevstvo Isusa Krista; obrtnici i umjetnici stvarajući praktična i lijepa djela vrše volju Božju, surađuju s Bogom. Svi smo pozvani na suradnju Božju, u tome je sav smisao života pojedinca i cijele povijesti ljudskoga roda. – Sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi, radi apostolata; radi toga da se širi Kraljevstvo Božje među ljudima. – U radu mora biti prvi kriterij spas duša, dobro sv. Crkve i to onako kako si to dobro zamišlja Papa i Vatikan. Omladina ima oči uvijek usmjerene spram Rima, gdje je onaj  svjetionik koji svojim zrakama obasjava cijelu zemlju.“

Kako je shvaćao Orlovsku katoličku organizaciju vidi se iz ovih njegovih misli:

„Mi smo se orlovi stavili u službu svete Crkve spremni da je milošću Božjom pomažemo u širenju Kraljevstva njezina božanskog Zaručnika. Nemamo nikakvih nuzgrednih ciljeva, već onaj jedini glavni: što više duša sjediniti s Isusom. – Apostolat se Orlovstva proteže na sve grane privatnog kao i javnog života; ono hoće da Krist zakraljuje u dušama pojedinih ljudi, u našim obiteljima, u cijelome društvenom životu u svim njegovim pojedinostima. – Nije dosta da smo samo onda katolici kad se Bogu molimo ili kad se nalazimo u društvenim prostorijama, već svaki pojedini čin našega života, pa i najneznatniji, mora na sebi nositi žig apostolata. – Katolicizam se neće širiti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u širenju Kraljevstva Božjega na zemlji. Naš Katolički pokret je stvorio do sada samo prvi tip i mi smo si stvorili u našim dušama ideal Radnika za Katolički pokret. Molili smo se manje, a trpjeli smo kada smo morali. Zadnji  tip je svakako vrhunac – imitacija potpune Žrtve Spasiteljeve na Križu.“