BIOGRAFIJA – TOMISLAV PUŠKARIĆ, salezijanac

Moje ime je Tomislav Puškarić. Rođen sam 6. ožujka 1980. u Hrvatskoj, u Karlovcu. Roditelji su mi Ivan i Mira. Imam samo jednog brata, Marka, koji je 4 godine mlađi od mene i ima kćer Saru, staru osam godina.

Teško mi je reći kada sam prvi put osjetio duhovni poziv, vjerojatno bi to moglo biti kada sam imao oko 4 ili 5 godina. Duhovni poziv sam počeo osjećati snažnije tijekom pripreme za moju prvu pričest i potvrdu.

Još u osnovnoj školi čitao sam izvještaje naših misionara u časopisu Radosna vijest koji još uvijek izlazi. Preko ujaka moje majke, fra Josipa Leopolda Petraka, OFM došao mi je jednom pod ruku dnevnik oca Ante Gabrića. Još uvijek se sjećam nekih detalja iz tog dnevnika, iako je od tada prošlo oko 30 godina. Jedan od najboljih filmova koji sam ikad vidio i snažno je na meni ostavio dojam bio je film Misija iz 1986. godine s  Robertom De Nirom i Jeremyjem Ironsom u glavnim ulogama.

Kad je umro majčin ujak braća koja su živjela s njime rekli su mi da je umro na glasu svetosti i da je često molio za moje zvanje iako nikada mi to nije rekao niti mi je davao nikakvih naznaka.

Od 2010. godine, na poziv prijatelja iz moje župe, počeo sam pohađati kateheze za mlade studente. Ove kateheze vodio je salezijanac don Damir Stojić. Prije toga nisam poznavao salezijance. Čitao sam mnogo knjiga i posebno su me privukla djela don Bosca i svetog Franje Saleškog. Tako sam kroz knjige i pohađanje kateheza upoznao salezijansku duhovnost.

2011. upoznao sam se i s paterom Božidarom Nagyom kada sam došao u Domus Croata u Rim s jednom grupom hodočasnika povodom beatifikacije. Na nagovor moje grupe ostao sam još nekih dva tjedna volontirajući u tome Domu. Tada sam malo bolje upoznao život blaženog Ivana Merza i od tada kada bih dolazio u Zagreb navraćao bih do njegovog groba.

Jedan od snažnih i ključnih trenutaka u mome životu bio je susret s relikvijom don Bosca u Hrvatskoj. Bila je to 2013. godina. Blizu staklene urne nalazila se slika s molitvom za razlučivanje zvanja. Molio sam je svaki dan sve dok nisam ušao 10. rujna 2014. godine u salezijanski aspirantat u Zagrebu. Sljedeće godine, 31. siječnja 2015. godine, ušao sam u prednovicijat u istoj kući. Počeo sam ići u oratorij na Jarunu. To je bio moj apostolat.

28. lipnja iste godine poslan sam u Colle Don Bosco u domovinu don Bosca (Becchi) na brzi tečaj talijanskog jezika. 7. rujna ušao sam u novicijat u Genzanu kraj Rima. Zbog poteškoća s jezikom, poglavari su me poslali 10. siječnja 2016. u grad Firencu kako bih učio talijanski. Tamo sam ostao do 29. srpnja te godine, a zatim sam se vratio u svoju hrvatsku provinciju na nekoliko mjeseci. 7. rujna 2016. ponovno sam ušao u novicijat i počeo obavljati apostolat u Borgo dei Ragazzi u Rimu i u župi Lanuvio. Sljedeće godine, 8. rujna 2017., dao sam svoje prve zavjete, a 18. rujna ušao sam u postnovicijat u zajednici San Tarcisio u Rimu. Počeo sam obavljati apostolat u oratoriju Pio XI u Rimu. Tijekom tog vremena započeo sam studij filozofije na Papinskom salezijanskom sveučilištu. U mom srcu sazrijevala je želja da idem u misije i 8. prosinca 2018. napisao sam pismo vrhovnom poglavaru izražavajući želju da budem poslan u misije, na mjesto gdje je najpotrebnije.

Započeo sam svoj odgojni period u Rimu, završavajući studij filozofije u postnovicijatu San Tarcisio na katakombama Svetog Kalista, gdje sam također sudjelovao na tečaju za formaciju misionara od 28. kolovoza do 29. rujna 2019. godine. 16. listopada 2019. godine poglavari iz dikasterija za misije poslali su me u zajednicu San José (Pizarrales) u Salamanci u Španjolskoj s namjerom da naučim španjolski i dobijem vizu za putovanje u Venezuelu. Tijekom tog vremena u Španjolskoj sudjelovao sam u aktivnostima Centra za mlade i pohađao školu španjolskog jezika za strance. Poteškoće u dobivanju vize i putovanju u Venezuelu bile su vrlo teške, stoga je 29. studenog 2020. godine Dikasterij za misije odlučio da se vratim u Hrvatsku. Stigao sam u salezijansku zajednicu Marija Pomoćnica Knežija u Zagrebu. Tamo sam radio u oratoriju, pomagao u aktivnostima župe i Provincijalne kuće, sudjelovao u formacijama za animatore i katehezama za prvu pričest i potvrdu. 25. veljače 2021. godine ponovno sam poslan u Španjolsku, u Misijsku prokuraturu u Madridu, kako bih dobio venezuelansku vizu.

23. ožujka 2021. godine stigao sam u Venezuelu, u Provincijalnu kuću u Caracasu, a 8. travnja poglavari su me poslali u postnovicijat Svetog Dominika Savija u Los Tequesu. Tamo sam pohađao nastavu s ciljem da poboljšam jezik, učim povijest Venezuele i Provincije. Također sam sudjelovao u aktivnostima s postnovacima i posjećivao mjesta apostolata gdje su oni radili. U Los Tequesu sam ostao do 22. rujna 2021., kada sam poslan u Misijsku postaju La Esmeralda u Gornjem Orinoku (dio Amazonske prašume).

U La Esmeraldi bio sam do 16. srpnja 2022. godine. Radio sam tamo na našoj gimnaziji predavajući matematiku i fiziku. Radio sam zajedno sa salezijanskom braćom, sestrama salezijankama (Kćerima Marije Pomoćnice) i volonterima u apostolskoj zajednici s mladima (Indijancima) smještenim u naše učeničke domove. Također imao sam prilike posjetiti i druge dvije misijske postaje u Okamu i Mawaki. Po završetku moje pedagoške prakse, poslali su me u Salezijansko sjemenište Svetog Luke da započnem teološki studij. Stigao sam 7. kolovoza 2022. godine u Caracas i tamo sam već dvije godine. Apostolat obavljam već dvije godine u jednim od najvećih favela u Latinskoj Americi – Petare (La Dolorita). 8. srpnja 2023. položio sam doživotne zavjete u Caracasu.