Dani bez ukazanja – od 5. do 24. ožujka 1858.

NEIZVJESNOST

Sutradan nakon tzv. »velikoga dana« od 4. ožujka sve nekako odiše zbunjenošću. Bilo da se radi o onima koji »vjeruju« ili o onima koji »ne vjeruju« u događaje kod spilje – većina ih je razočarana. Napose oni koji su očekivali čudesa.

Bernardica se za sve to gotovo i ne zanima. Nalazi se iznad svih tih uzbuđenja. Svoju ulogu je izvršila iako bi, doduše, i ona željela znati tko je na kraju ta divna mlada gospođica, koja joj se ukazuje.

Potpuno zadovoljstvo međutim vlada kod mjesnih vlasti. Njihova služba reda bila je uspjeh i Lurd se vraća u redovito stanje. Neočekivani ishod: unatoč mnoštvu, koje je moglo jučer brojiti između sedam do osam tisuća (Lurd sam je u to vrijeme imao nešto preko četiri tisuće stanovnika) nikakva nereda. Gotovo »čudo«! misle si službenici, ali je to čudo njihovo djelo; i svatko već prema ulozi, koju je imao, vjeruje da je upravo on najviše tome pridonio.

Ali najviše trijumfiraju protivnici spilje, među koje se svrstava štampa, kako mjesna tako i pokrajinska. Novinari, tko blaže tko žešće stvar izruguju, odbacuju i sažalijevaju »vjernike«, koji su na kraju ostali »razočarani.« To, međutim, izaziva samo nezadovoljstvo i srdžbu kod »vjernika« tim više što novinski izvještaji vrve pogrješkama i krivim tumačenjima. Zar nije bolje stvar prepustiti vremenu i čekati da se vidi što je, umuju mnogi »vjernici«!

Osim toga, iako nitko nije ništa vidio osim Bernardice koja to za sebe tvrdi, mnogi od prisutnih kod ukazanja osjetili su u srcu nešto drugo: da su se mogli moliti u onom ozračju sabranosti kao nikada do tada. Božja svemoć osjećala se tako blizu i dolazila je ne preko očiju, nego kroz srce. I zato će spilja i nadalje privlačiti ljude na molitvu. Dolaze onamo, kleče, u sabranosti mole, piju i umivaju se na izvoru. Uskoro će val velikodušnosti početi obasipati spilju raznim darovima u novcu i naravi, koji će biti pokupljeni i određeni za pobožne svrhe.

Bernardica je ravnodušna prema svemu što zanima javno mnijenje. Dapače ne ide više k spilji. Nastavlja svoj redoviti život i rad. Najbliži primjećuju da je zadovoljnija, zdravlje joj se nešto popravilo i uspješnija je u svemu što poduzima. Jedino joj učenje vjeronauka zadaje muke. Teško uči i pamti. Pomalo podrugljivo ustanovljuju sestre, koje je poučavaju:

• Bolje bi bilo da si pitala svoju gospođu da te pouči u katekizmu!

No procesija posjetilaca cachota – Bernardičine kuće nije prestala s 4. ožujkom. Mnogi znatiželjnici i dalje posjećuju Bernardicu, žele je vidjeti i čuti. A ona u svojoj jednostavnosti i kratkoći razočarava mnoge koji su očekivali nešto drugo. Upućuje ih k spilji i k izvoru. Ljudska mašta pridaje joj razne pridjeve: »sveta«, »posjedovateljica čudesne moći« itd. Ona sve to odbija i upućuje k Masabielu.

Župnik sve izdaleka slijedi i uviđa da ljudi dolaze pred spilju i mole se u redu. Osim toga posjet crkvi, pobožnostima i korizmenim poukama brojniji je nego prije. Očito da se radi o Božjem prstu. Uvjerio se također kako se jednom dječaku zdravstveno stanje očevidno poboljšalo nakon što je pio vodu s izvora i što ga je Bernardica posjetila. Župnik je o svemu odmah izvijestio biskupa i dodao, ako mali stvarno ozdravi da se više ne bi imalo što sumnjati.

Mjesne su se vlasti nadale da će s 4. ožujkom stvar konačno biti završena. No prevarili su se. Narod nije dolazio pred spilju zbog lošega vremena, ali počeo ju je od 13. ožujka sve više posjećivati. U tišini, miru, molitvi. Pred spiljom se ostavljaju pokloni, svijeće… Policiji se stvar ne sviđa. Jacomet bi bio za odlučnije mjere: zatvoriti spilju. No, prevladalo je opet mišljenje gradonačelnika: ne izazivati previše negodovanje naroda.

Pozornost policije ponovo se usmjerila na Soubirous-ove da se vidi koliko oni stoje iza stvari. Možda tajne smicalice i ostalo na što se sumnja. Ponovnim ispitivanjem Bernardice postiže se da za sada neće ići k spilji, iako im ona to izričito nije obećala. A u četvrtak 18. ožujka, vrijeme sajma, vrata cachota su bila gotovo zabarikadirana da se spriječi dolazak znatiželjnika k Soubirousovima i tako onemogući daljnje širenje i potvrđivanje događaja. Osim toga apotekar Pailhasson je analizirao vodu i proglasio je »opasnom«, pa bi i to moglo prdoinijeti skorom svršetku ovog događaja sa spiljom, mislile su mjesne vlasti.

I tako se pomalo približavamo 25. ožujku kada će Blažena Gospa konačno objaviti svoje ime. A toga dana Crkva u svojoj liturgiji slavi blagdan Blagovijesti !