SVETKOVINA KRISTA KRALJA – SV. MISA ZA ČLANOVE PROGRAMA “S ORLOVIMA U VISINE“
U nedjelju 26. studenoga na svetkovinu Krista Kralja sudionici programa „S orlovima u visine“ okupili su se na zajedničkom euharistijskom slavlju u bogoslužnom prostoru uz Baziliku Srca Isusova u Zagrebu. Svetu misu predvodio je Postulator bl. Ivana Merza p. Božidar Nagy. Nakon svete mise upriličen je domjenak i druženje članova programa.
Propovijed p. Božidara donosimo u cijelosti.
p. Božidar Nagy, SJ
Svetkovina KRISTA KRALJA
Evanđelje po Mateju, 25, 31-46
Draga kršćanska braćo i sestre,
Danas sv. Crkva slavi završetak crkvene liturgijske godine kroz koju smo slavili sva otajstva iz Isusova života koja su izvor našega spasenje i posvećenja.
Sadržajem današnjega blagdana, posebno misnim čitanjima i liturgijskim molitvama, sv. Crkva naše misli i osjećaje usmjeruje na našu eshatološku budućnost, na dovršenje ovoga svijeta kada će povijest završiti i kada će nastupiti Božje Kraljevstvo koje je Krist Spasitelj naviještao za cijeloga svoga javnog života, a onda ga svojom mukom, smrću i uskrsnućem već započeo ostvarivati ovdje na zemlji; to će Božje Kraljevstvo svoju puninu postići u eshatonu, na drugom svijetu, tj. u vječnom životu.
Svi mi u dubini svoje duše čeznemo za jednim pravednim svijetom koji će biti u miru, gdje neće biti ratova, napetosti, nesloge, gdje će vladati takvi međuljudski odnosi koji će biti prožeti pravednošću, mirom, ljubavlju. U predslovlju današanjega blagdana čut ćemo one krasne riječi, glavne karakteristike Kristova Kraljevstva: to je Kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, pravde ljubavi i mira. Svi ti ideali duboko su usađeni u naše duše, svi mi za tim težimo.
U to naviješteno, obećano Isusovo Kraljevstvo ne ulazi se automatski nakon naše smrti. Postoje određeni uvjeti koje trebamo ispuniti da bismo bili dostojni u nj ući. Koji su to uvjeti? Čuli smo ih u današnjem Evanđelju, u Isusovu posljednjem govoru koji će izreći na Posljednjem sudu: „Bio sam gladan i nahranili ste me, žedan napojili me itd…“
Ako malo bolje analiziramo ovaj govor vidjet ćemo da nas Isus neće pitati na Posljednjem sudu koje smo bili nacionalnosti, niti čak koje smo bili vjere, nego samo jesmo li činili dobro bližnjemu koji je trebao naše pomoći. Čak nas Vječni Sudac neće pitati, ako smo bili kršćani, jeste li išli redovito na sv. misu, molili se, pričešćivali i vršili druge obaveze i propise kršćanske vjere. Nego će samo pitati je li ta naša vjerska praksa, obavljanje vjerskih dužnosti donijela konkretnog ploda u našim odnosima prema bližnjemu. Međutim, odmah se čovjek pita, a zašto naša Crkva i njezini službenici svećenici neprestano naglašavaju vjernicima: treba ići svake nedjelje na misu, treba se moliti, ispovijedati, pričešćivati itd. Naravno! Tu su sve sredstva da u sebi pobijedimo egoizam i postanemo altruisti. I to je vječna borba koja se vodi u svakome od nas, ali isto tako i među ljudskim skupinama, narodima između egoizma i altruizma. Naša katolička vjera daje nam najjača sredstva, a to su sv. sakramenti i molitva da u sebi pobjeđujemo egoizam i postajemo altruisti. To je milost Božja koju primamo preko molitve i sakramenata i ona nas iznutra preobražava da što više od sebičnosti, orijentiranosti samo na sebe, postajemo otvoreni za druge i za njihove potrebe.
Još jedna privilegija koju mi kršćani imamo kad je u pitanju naša budućnost. Jedan mali primjer: znademo kako učenici ili studenti nastoje doznati što će ih profesor pitati na ispitu. I ako slučajno uspiju doznati, kako se potrude da tu lekciju dobro nauče. A nama je to Isus već jasno dao do znanja što će nas pitati na našem posljednjem ispitu!
Ovaj Isusov govor na Posljednjem sudu po svome sadržaju ima svoju paralelu u onoj poznatoj Isusovoj prispodobi o bogatašu i prosjaku Lazaru. Prisjetimo se malo: u prispodobi Isus ne kaže da bi taj bogataš učinio nekakvo zlo, da je nekoga pokrao, ubio, oklevetao ili učinio što slično. Ne, činjenica je da se je dotični bogataš samo zatvorio u svoj egoizam, u svoje uživanje, pokušavajući si već ovdje na zemlji stvoriti iluzorni, nepostojeći raj. I u toj svojoj zatvorenosti potpuno je zanemario siromaha koji se pred njegovim vratima u svome jadu i bijedi želio samo nasititi mrvicama s bogataševa stola. Nakon što je minuo ovaj prolazni život znademo kakva je bila sudbina obojice. Bogataš je učinio samo jedan grijeh, GRIJEH PROPUSTA koji je ponavljao iz dana u dan. I to je za posljedicu imalo njegovu vječnu nesreću. Prispodoba je strašna, izriče veliku istinu, anticipira Isusova govor na Posljednjem sudu.
Kada je riječ o djelima milosrđa, Crkva ih je jasno definirala i svrstala u 7 tjelesnih, ali i u 7 duhovnih djela milosrđa, jer čovjek nema samo tijelo nego ima i dušu koja je isto tako potrebna pomoći.
Prije šest godina bio sam u Americi i među ostalim posjetio sam našeg hrvatskog teško bolesnog svećenika vlč. M. H. u Clevelandu, koji je bio smješten već u bolnici. Kad sam završio posjeti navratio sam potom i u kapelicu te bolnice koja je bila smještan u prizemlju. Iznad oltara veliki križ, a s lijeva i desna po sedam lijepih vitraja manjega oblika, a u njima neki natpisi. Približio sam se i počeo čitati. Hm, zastao sam ne malo iznenađen. Bila su to ispisana djela milosrđa; na jednoj strani od Isusova križa tjelesna, na drugoj strani duhovna djela milosrđa i sve lijepo sjaji kroz vitraje! Veliki podsjetnik za posjetitelja koji je navratio da se pomoli u kapelici, što bi trebalo slijediti nakon što se pomolio i sada se vraća u svoj svagdanji život. Ni prije, a ni poslije nisam susreo u nijednoj našoj katoličkoj crkvi tako zorno, uvjerljivo i sugestivno predstavljeno ono najbitnije u našem kršćanskom životu: ljubav prema Bogu koju mu iskazujemo i molitvom, ali koja se potom treba utjeloviti i ostvarivati u ljubavi prema bližnjemu.
Na otoku Hvaru, u malom mjestu Brusje na najistaknutijem mjestu toga brdovitog naselja podignut je veliki kameni križ. Nalazi se na Bruškoj glavici odakle se vidi i s kopna i s mora i iz cijeloga mjesta. Podignut je na samom početku 20 stoljeća. Na križu su uklesane samo četiri riječi, a na podnožju križa godina kada je postavljen:
KRISTU KRALJU VJEKOVA SLAVA – 1900. g.
Vjernici ovoga mjesta koji su križ podigli i od kojih sada više nitko nije živ na zemlji, ovim križem i jednostavnim natpisom poručuju svojim potomcima što je najvrjednije u životu, što se prenosi iz jednog stoljeća u drugo: to je sveta kršćanska vjera simbolizirana u Kristovu križu! Ovaj kratak, a tako duboki natpis u sebi sadržava i jezgrovito izriče cijeli sadržaj naše kršćanske vjere: Krist je Kralj prošlosti, sadašnjosti, budućnosti i vječnosti. A naše je da mu svojim životom, riječima i djelima dajemo čast i slavu te sve što činimo i radimo da bude i za proširenje Njegova Kraljevstva. Dobro je ovom zgodom prisjetiti se i ove činjenica: minula su nad tim križem tri rata, smijenilo se pet državnih uređenja i vlasti, ali je križ ostao i stoji i stajat će kao svjetionik vječnih Božjih istina svima koji ga vide i kraj njega prolaze.
Molimo Gospodina kod ove svete mise koju prikazujemo njemu u čast kao Kralju vjekova i našem Kralju, da nam dade milost da u ovom kratkom životu ispunimo sve uvjete za ulazak u Njegovo Kraljevstvo i da se na Posljednjem sudu nađemo na njegovoj desnoj strani!
Završavam s jednom mudrom izrekom koju sam davno negdje pročitao: „Jučerašnji dan je mrtav, sutrašnji još nije rođen, današnji prolazi! Požuri se činiti dobro!“ – Amen.
Po završetku svete mise, članovi su se uputili prema dvorani „Bl. Ivan Merz“ na zajedničko druženje koje je bilo osmišljeno da bude na duhovnu korist svih prisutnih. Na početku su se sudionici predstavili jedni drugima i patru Božidaru Nagyu.
Zajednički se molila II. Večernja od nedjelje Krista Kralja iz Božanskog časoslova. Pater Božidar je donio mnogo zanimljivih i korisnih informacija o samoj svetkovini Krista Kralja koja je bila povod za zajedničko okupljanje. Objasnio je smisao i važnost molitve Časoslova, kao i da u tjednu između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje Došašća sveta Crkva u svojoj liturgiji svraća pozornost vjernicima na četiri posljednje stvari čovjeka: smrt, sud, pakao i Kraljevstvo nebesko o kojima promišljamo pjevajući i moleći veličanstveni himan Dies irae, dies illa (U dan onaj, u dan gnjeva). Zatim se pročitao članak bl. Ivana Merza o svetkovini Krista Kralja koji je bl. Ivan napisao po povratku s Orlovskog hodočašća u Rim 1925. godine, a može se pronaći ovdje. U ugodnom i prijateljskom ambijentu uz večeru, zajednički se u čast bl. Ivana Merza zapjevalo i nekoliko pjesama koje se mogu pronaći ovdje. Druženje je završilo molitvom blaženom Ivanu Merzu.
Tijekom susreta najavljene su aktivnosti i manifestacije koje su povezane s Blaženikom i koje su pred sudionicima programa S orlovima u visine. Pred sudionicima je tjelovježba u srijedu 29. studenoga, po prvi puta u sportskoj dvorani škole Dr. Ivan Merz u ulici Franje Račkog na broju 4. To je jedno od četiri najvažnija mjesta u Zagrebu koja su povezana s blaženim Ivanom. Uz stan u kojemu je živio i koji je u blizini Glavnog kolodvora, a gdje je sada gradska knjižnica, to su Bazilika Srca Isusova gdje je blaženik svakodnevno prisustvovao svetoj misi, Nadbiskupska klasična gimnazija u kojoj je bl. Ivan predavao i škola koja je u ono vrijeme bila bolnica i u kojoj je blaženik završio svoj ovozemaljski život. Sudionici programa i štovatelji blaženog Ivana prije tjelovježbe posjetit će sobu u kojoj je Ivan Merz preminuo prikazujući svoj život i svoju smrt za hrvatsku mladež. Zatim slijedi Međunarodni simpozij o Hrvatskom Orlovskom Savezu i uvođenju Katoličke akcije u Hrvatsku za što je najzaslužniji bl. Ivan Merz i koji je otvoren za sve sudionike. Međunarodni simpozij održat će se u petak 1. prosinca s početkom u 13 sati.
Kako je to bilo na druženju sudionika možete pogledati u nastavku.
