Orlovski tečaj na Košljunu od 7. – 17. srpnja 1927.
Orlovski tečaj na Košljunu od 7. – 17. srpnja 1927.
Hrvatska Orlovska katolička organizacija za mladež osnovana je u Zagrebu 16. prosinca 1923. Utemeljitelji su bili dr. Ivan Protulipac, koji je odmah bio izabran za predsjednika, dr. Ivan Merz postao je tajnik, a u vodstvu su bili još dr. Avelin Ćapulić, Jerolim Malinar i ostali njihovi suradnici. Idejni vođa cijele Orlovske organizacije u hrvatskim krajevima bio je dr. Ivan Merz koji je odmah u počecima postavio cijelu organizaciju na temelje Katoličke akcije koju je Papa Pio XI. godinu dana ranije pokrenuo za cijelu Crkvu. Katolička akcije jest bliska suradnja vjernika laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve i usko je povezana s biskupima i svećenstvom i pod njihovim vodstvom obavlja svoju djelatnost. Na tim načelima, zahvaljujući dr. Ivanu Merzu djelovala je i Orlovska organizacija koja je tada bila najbrojnija i najbolja katolička odgojna organizacija za mladež u Crkvi u Hrvata. Diktaturom srpskog kralja Aleksandra 1929. g. bila je nažalost dokinuta što je bio još jedan dokaz o progonima hrvatskih katolika i njihovih institucija od strane tadašnjih srpskih vlasti jugoslavenske države.
Među raznim djelatnostima Orlovska je organizacije tijekom ljeta organizirala i tečajeve za svoje članstvo. Jedan od takvih veoma uspjelih tečajeva bio je i ovaj organiziran u Franjevačkom samostanu na Košljunu od 7. do 17. srpnja. O tome je tadašnji samostanski kroničar ostavio opširan opis u samostanskoj Kronici koji donosimo ovdje najprije u prijepisu; a na kraju dodajemo i faksimile istoga opisa iz samostanske Kronike. Na početku opisa, dolje lijevo, je slika korica iste Kronike u kojoj se nalazi opis Orlovskog tečaja na strancima 199-202. Za pojedine riječi, tijekom prijepisa, dodano je objašnjenje u bilješkama, kojih inače nema u izvornom tekstu.
Večeras u 8 sati došli su Orlovi parobrodom iz Sušaka na Aleksandrovo[1] iz Slovenije, Hrvatske, Srijema, Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Došlo je 8 svećenika na tečaj koji su predavanja držali Orlovima. Došli su također doktori: Protulipac, advokat Brajša, liječnik Ćepulić i profesor Ćepulić, svjetovnjaci kao vođe Orlovstva, koji su također držali predavanja. Bilo je bogoslova i đaka mirskog[2] svećenstva iz Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Đakova, Banata i Slovenije, pa 20-30 akademičara[3], te do 150 Orlova iz čitave Jugoslavije sve učeće mladeži svake vrsti škola. Duhovni vođa im je bio mnp.[4] o. Foretić isusovac iz Zagreba, rođen u Splitu, porijeklom s Korčule. Jedan Orao je na pristaništu u ime čitavog Orlovstva pozdravio mjesnog starješinu o. Šimu Škunca, gvardijana, koji im je s par biranih riječi toplo zahvalio i nazvao dobrodošlicu. Na koncu su otpjevali pjesmu: „Ljubimo te, naša Diko“ i nekoliko narodnih pjesama s orlovskom himnom. Zatim su gosti bili primljeni u samostan i odvedeni na ukonačenje. Svećenici su imali zajedničko spavalište u jednom razredu; tako u drugom bogoslovi i klerici; u trećem inteligencija svjetovna; a u četvrtom akademičari na slami po tlu. U velikom prizemnom spavalištu naših pitomaca, pa u velikom drugom spavalištu nad ulazom i povrh klaustra i u pjevalištu bili su na slami smješteni ostali đaci Orlovi. Mjesta su imali dovoljno. Orlovi, akademičari, đaci i bogoslovi imali su svoju posebnu kuhinju sa svojim kuhačima. Kuhali su u dječjem dvoru na otvorenom. Dočim[5] svećenici i izučena inteligencija imali su našu kuhinju i jeli u refektoru[6] s nama. Samostan je besplatno Orlovima ustupio otočić Košljun, te sve gore spomenute prostorije badava, dočim se je odbor mislio[7] za nabavu i pripravu hrane i osoblja za spremanje. Jer su bila sve lijepa vremena[8], sva su se predavanja preko tečaja držala na otvorenu usred šume iza velike naše crkve. Školske klupe su bile lijepo rasporedane i združene s daskama za sjedenje, tako da su svi bili udobno smješteni preko predavanja. Upravo uzorna je bila disciplina Orlova preko čitavog tečaja tako da su im se svi divili. Nije tu bilo što prisilna ili službena nego sve spontano, te si im na licima čitao ono veselje, radost i blaženo zadovoljstvo, pa onaj sveti zanos da si nauče i upiju Duh Orlovstva, Duh Kristov.
Orlovi su se dizali svako jutro u 5 ½ sati. Od 6 – 7 sati imali su svaki dan zajedničku sv. Misu uz pratnju orgulja i pjevanje nabožnih pjesama. Svetu Misu je čitao svako jutro njihov duhovnik mnp. o. Foretić isusovac te im svako jutro iza sv. evanđelja držao kratak govor, a preko svete Mise je slijedila svako jutro (generalna) zajednička sveta Pričest kojoj su bogoljubno pristupali spontano skoro svi Orlovi !
8. VII. – Jutros je u 6 ¾ došao iz Krka Presvijetli i Prepošt. Gospodin dr. Josip Srebrnić, biskup krčki sa svojim tajnikom profesorom don Antunom Pilepićem. U 7 sati je čitao sv. Misu uz pratnju orgulja i pjevanje bogoljubnih pjesama. Prije sv. Mise pjevalo se je: „Priđi Duše Stvoritelju“ coram exposito,[9] te je slijedila sv. Misa coram exposito „De Christo Rege“[10], a na koncu Blagoslov s Presvetim. U 8 ¼ Presvijetli je Biskup otvorio krasnim govorom zasjedanje „Zborovanja“. Svaki dan je bilo 4 – 6 zborovanja i vježbe tako da su Orlovi bili neprestano zaposleni ili predavanjem sa debatama i zaključcima, vježbama,[11] kupanjem i sunčanjem. Orlovi-đaci su se kupali sa južne strane kod ribarnice (peschiere). Danas je na otvorenju Orlovskog tečaja Presvijetli s gosp. profes. Pilepićem bio na ručku kod nas s još nekoliko slovenskih svećenika što su bili njegovi gosti, među kojima i veleučeni dr. Ivan Ušeničnik profesor Univerze u Ljubljani. Iza objeda Presvijetli se je Biskup povratio u Krk s pratnjom.
10. VII. Nedjelja. – Kišovito s burom. Jutros je čitav Orao[12] sa svojim vodstvom oko 10 sati pošao u Vrbnik gdje su objedovali i večerali. Popodne su ujedno s vrbničkim Orlovima imali nastup i predstavu. Neopisivo je bilo slavlje uopće vrbničana pri dolasku i odlasku Orla i nastupu tako da su svi Orlovi uopće odnijeli najljepše uspomenu iz Vrbnika. Orlovi su se povratili oko 10 sati navečer iz Vrbnika u Aleksandrovo za Košljun te se je dogodio nekakav neugodan incident sa strane mlađarije Sokola[13] i aleksandrovskih Demokrata.[14] Tučnjave nije bilo. Sreća da je Orao prispio u Aleksandrovo prije nego su Sokoli mislili te ih tako pretekao u njihovim zlim namjerama.
12. VII. – Jutros je ponovno Presvijetli Biskup krčki dr. Josip Srebrnić u 8 sati držao krasno predavanje „o svećeničkom podmlatku“ svim Orlovima. Iza govora slijedile su debate i lijepe rezolucije.
14. VII. – Jutros su Orlovi pošli iz Košljuna preko Aleksandrova pješke u Dragu Bašćansku i u Bašku gdje su održali nastup. Povratili su se uvečer oko 10 sati većinom pješke, a 20-30 s motorom[15] iz Baške.
17. VII. – Jutros su nekoji Orlovi otputovali svojim kućama. U 8 sati ujutro svi su Orlovi prisustvovali korporativno svetoj Misi u Aleksandrovu preko koje su uz pratnju orgulja pjevali nabožne pjesme i korporativno pristupili na svetu Pričest, svi na udivljenje čitavog pučanstva aleksandrovskog.
Popodne je prema programu imao slijediti svečani nastup Orlova u Aleksandrovu s predstavom. Zatražili su pismenu i usmenu dozvolu kod gosp. Ivana dra. Kraljića, sreskog[16] Poglavara u Krku, ali ju je sreski Poglavar odbio unatoč tome što su gosp. Župnik pop Jakov Maračić, načelnik Žic i postariji aleksandrovljani jamčili za mir i red. Aleksandrovo je kula Demokrata, a Poglavar sa svojim doglavnicima isto Demokrata, pa je zato odbio. Budući da sreski poglavar nije dopustio Orlovskog nastupa na Aleksandrovu, to su ga Orlovi održali na Košljunu i to na jugoistoku velike šume pri obali, gdje je bilo najprikladnije mjesto i za vježbe i za gledaoce.
Već u 2 sata popodne došli su korporativno vrbnički Orlovi s podmlatkom – 80 na broju. U 4 ½ došao je Presvijetli dijecezanski Biskup s nekoliko kanonika, popova, trećoredaca i Slovenaca i građanstva iz Krka. Skoro čitavo Aleksandrovo je došlo na slet. Točno u 5 sati u dupkom punoj prostranoj crkvi na Košljunu održao je Biskup s propovjedaonice krasan govor o Katoličkoj Akciji osobito naše mladeži. Iza propovijedi slijedio je blagoslov sa zahvalnicom „Tebe Boga hvalimo.“ Na koncu je Presvijetli podijelio svečani blagoslov s Presvetim.
U 6 sati navečer iza službe Božje počeo je svečani nastup. Vježbe su bile ritmički izvedene uz glasovir koga je svirao jedan akademik Orao.
Prvi je nastupio vrbnički podmladak sa zastavicama i bez njih, što je sve s preciznošću izvršio. Zatim su slijedili odrasli vrbnički Orlovi pa na koncu najstariji vrbnički Orlovi s mačevima. Iza vrbničkog Orla nastupio je Ora iz čitave Jugoslavije koji je osobito u gimnastici odnio rekord. Već kasno iza 7 sati svršio je nastup pa se je narod počeo razdragan vraćati svojim kućama. Iza odlaska svijeta, bio je pogošćen presvijetli biskup s klerom i nekim odličnijim osobama u blagovaonici te se je oko 8 sati povratio sa svojom pratnjom motorom[17] u Krk.
18. VII. – Jutros u 4 sata počelo je prevoženje lađama Orlova iz Košljuna u Aleksandrovo za Sušak, da se povrati svaki svojoj kući noseći u srcu najbolju uspomenu iz Košljuna u nadi da će ga opet, a moguće i dogodine, posjetiti. Samostan je primio mnogo zahvalnica i od Orlovskog vodstva i od pojedinih orlova sa svih strana prostrane naše mile Jugoslavije.
Krađa u Košljunu
Ovaj tekst o krađi koja se dogodila odmah na početku Orlovskog tečaja kroničar je naknadno dodao na kraju prikaza tečaja; očito nije želio remetiti opis boravka Orlova na Košljunu ovim neugodnim događajem. Iz opisa se vidi stav tadašnjih civilnih vlasti, konkretno jugoslavensko-srpske žandarmerije koja se nehajno i nezainteresirano odnosila prema nedaćama koje bi zadesile hrvatske građane, a pogotovo katoličke crkvene zajednice.
8. VII. – Večeras je parobrodom Slavija stigao iz Zagreba preko Sušaka veleučeni o. dr. Julijan Jelenić, sveučilišni profesor u Zagrebu, Bošnjak.
9.-10. VII. – Nedjelja. – Jutros u 1 ½ po ponoći uvukao se u sobu kroz otvoreni prozor broj 2 na prvom katu u prizemlju kod knjižnice u sobu veleučenog o. dr. Jelenića nepoznati tat[18] i ukrao mu 4000 dinara. Lupež je uzeo lađicu u Alkesandrovu i oko 1 sata iza ponoći dovezao se na Košljun. Uljezao je kroz vrata sjemeništa koja su orlovi držali kroz noć otvorena. Okrao je i nekoje Orlove komu 40, komu 60, a jednome 100 dinara. U 1 ¾ u noći došao je o. dr. Julijan k p. Šimi Škuncu gvardijanu prijaviti lupeštinu. Otac gvardijan odmah je ustao, probudio Cvijetka Kalnička iz Crikvenice, kandidata, i pošao ravno na Košljunsko pristanište i vidio tata u lađici kojih 50 metara udaljena od pristaništa gdje vozi naprijed putem svetog Nikole. Otac gvardijan ukrcao se je sa Cvjetkom u naš čamac i pošao u potjeru za lopovom; ali je lopov pobjegao ostaviv lađicu privezanu uz obalu svetog Nikole koja se je još ljuljala pri obali. Otac gvardijan sa Cvjetkom uzeo je lađicu i odvezli u Aleksandrovo i predali je lučkom uredu gdje se je ustanovilo da je lađica brodograditelja Zorica iz Aleksandrova. Zatim je otac Gvardijan pošao zvati kr. žandarmeriju; te molio da postavi stražu sa svih strana Aleksandrova i svetog Nikole i javi u sva mjesta gdje ima parobrod Slavija jutros pristati da se pregleda sve osobe što će se ukrcati. Ali nažalost žandarmerija nije htjela i tako se lupežu nije moglo ući u trag. Tek u 4 sata došla je žandarmerija na Košljun da izvidi !
[1] Danas Punat kao što se to mjesto i prije tako zvalo. Nakon Prvog svjetskog rata u novoj državnoj tvorevini Kraljevini SHS (Jugoslavija) mjestu Puntu na otoku Krku ime je promijenjeno u „Aleksandrovo“ „u čast“ srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića. Ovo je samo jedan od dokaza posrbljivanja hrvatskih krajeva u tadašnjoj državi.
[2] mirsko – svjetovno, dijecezansko svećenstvo (petrovci).
[3] akademičar – tadašnji naziv za studenta koji studira na fakultetu.
[4] mnp. – kratica za „mnogo poštovani“.
[5] dočim – dok
[6] refektor – blagovaonica
[7] mislio – ovdje znači: brinuo
[8] jer je bilo lijepo vrijeme
[9] coram exposito – latinski liturgijski izraz za „izloženi Presveti Sakrament“. Prije liturgijske reforme 2. Vat. Sabora postojale su svečanije sv. mise koje su se služile pred izloženim Presvetim Sakramentom koji je bio postavljen na povišenom mjestu iznad oltara. Neke su se služile nedjeljom a neke tijekom tjedna u svečanijim zgodama kao ovdje na Orlovskom tečaju. Nakon liturgijske reforme takav oblik služenja sv. misa više ne postoji.
[10] De Christo Rege – O Kristu Kralju. Bila je to misa s liturgijskim obrascem Krista Kralja. Godinu dana radnije za Svetu Godinu 1925. Papa Pio XI. uveo je blagdan Krista Kralja koji se posebno slavio u Orlovskoj organizaciji.
[11] Orlovska je organizacija u svome radnom programu imala promicanje tjelovježbe po čemu su posebno bili prepoznatljivi u javnosti. Tjelovježbeni nastupi su bili organizirani i za vrijeme tečaja na Košljunu.
[12] Riječ „Orao“ kao skraćenica često se upotrebljavao kao sinonim za Orlovsku organizaciju. Ovdje je upotrijebljena da označi sve prisutne članove Orlovske organizacije.
[13] Sokolska organizacija, skraćeno „Sokol“ – bila je također tjelovježbena organizacija za mladež u tadašnjoj državi koja ju je podržavala i pomagala zbog njezine jugoslavenske i liberalne orijentacije. Nisu podnosili Orlove kao hrvatsku i katoličku organizaciju za mladež jer su u njima gledali konkurenciju pa su ih često izazivali, napadali, provocirali incidente kao što su to pokušali učiniti i ovaj puta na Košljunu.
[14] Demokrati – to su članovi tadašnje Jugoslavenske demokratske stranke koja je promicala integralno jugoslavenstvo. Krugovi vezani uz Demokratsku stranku osnovali su 1921. godine četnički pokret i njemu blisku batinašku (terorističku) organizaciju Orijunu.
[15] motorna brodica
[16] Srez – srpski naziv za „kotar“ koji je bio teritorijalna upravna jedinica manja od županije, a veća od općine. Kotarevi su bili oblik teritorijalnog ustroja u Hrvatskoj i prije 1918., a nastavili su postojati i unutar kraljevine Jugoslavije te su se zadržali prvih godina i u komunističkoj Jugoslaviji, no brzo su bili dokinuti. Srpska terminologija za naziv javnih ustanova bila je nametnuta i u hrvatskim krajevima u kraljevini Jugoslaviji pa je tako bilo i u ovom slučaju. U cijeloj Hrvatskoj moralo se umjesto „kotar“ govoriti i pisati „srez“, a kao natpis za javnu ustanovu bio je stavljen i na zgradu gdje je bilo njegovo sjedište.
[17] podrazumijeva se motorna brodica.
[18] tat – lopov
ORLOVSKI TEČAJ NA KOŠLJUNU OD 7. – 17. VIII. 1927.
Iz Kronike Franjevačkog Samostana na Košljunu str. 199-202
