Pater Rupert Rozmarić, OFM

6. veljače 2022.

30. OBLJETNICA SMRTI P. RUPERTA ROZMARIĆA, OFM
1991. – 5. XII. – 2021.

Sv. Misa u crkvi Presv. Trojstva u Slav. Brodu
Propovijed p. Božidara Nagya kod mise u 11,30 s.

Pater Božidar Nagy

Danas, na 2. nedjelju Adventa sv. Crkva nam u liturgiji stavlja pred oči sv. Ivana Krstitelja, jednog od tri biblijska lika koje susrećemo u liturgiji Došašća a povezani su i uključeni u pripremi Isusova dolaska na zemlju. To je prorok Izaija koji od svih proroka najjasnije i najčešće naviješta dolazak Mesije, to je sv. Ivan Krstitelj neposredni Isusov preteča koji ostvaruje navještaj proroka Izaije, i tu je bl. Djevica Marija Isusova majka po kojoj Isus uzima naše zemaljsko tijelo i ulazi u našu povijest.

U današnjem Evanđelju čuli smo kako evanđelist Luka navodi riječi proroka Izaije i primjenjuje ih na Ivana Krstitelja: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze… I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“

Uz ove liturgijske tekstove i njihovu poruku mi se danas također spominjemo jednog franjevca sveta života, a službovao je  puno godina u ovoj crkvi i samostanu i koji je u svome životu i djelovanju imao dosta sličnosti s poslanjem sv. Ivana Krstitelja. Dvije su karakteristike koje povezuju sv. Ivana Krstitelja i p. Ruperta: pokornički život  i   revnost u pripremanje duša za susret sa Spasiteljem.Sjećamo se dakle p. Ruperta Rozmarića kojega je Bog upravo na današnji dan 5. prosinca 1991. prije trideset godina pozvao k sebi u vječnost da nagradi sva ona dobra, duhovna ali i tjelesna djela milosrđa koja je činio u svome životu.

Evo nekoliko osnovnih podataka iz njegova života.P. Rupert rođen je u Međimurju u Štrigovi 2. travnja 1921. god. Ove godine navršilo se upravo sto godina od njegova rođenja. A kako je njegov stoti rođendan ove godine bio upravo na Veliki Petak, to smo njegovo obilježavanje spojili sa današnjim datumom.

U Štrigovi je p. Rupert proveo rano djetinjstvo kao najstariji od 12 braće i sestara. U Čakovcu završava osnovnu školu, i potom ga roditelji upisuju u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Varaždinu. 1938. ulazi u Franjevački red te novicijat obavlja na Trsatu. Teologiju studira za vrijeme 2. svjetskog rata u Zagrebu. 1947. zaređen je za svećenika i mladu misu slavi u Varaždinu. Za mladomisničko geslo uzeo je poznatu rečenica sv. Franje „Ljubav nije ljubljena“. Svoju svećeničku službu potom obavlja u mnogim samostanima svoga reda po sjevernoj Hrvatskoj. Započinje nakon ređenja u Zagrebu, potom slijedi Koprivnica, Vukovar, Sl. Brod, Kloštar Ivanić, Krapina, Klanjec, Čakovec, Cernik, Našice. Ovdje u ovome samostanu u Slav. Brodu p. Rupert službovao je  u dva mandata. Za prvog boravka od 1955. do 1958. posebno se istaknuo svojom apostolskom revnošću kao vjeroučitelj djece i mladeži a u drugom mandatu od 1975. do 1984. kao dušobrižnik bolesnika i time je ostavio najdublji duhovni trag u ovome gradu. Ja sam ga dobro upamtio već kod njegovog prvog boravka u Slav. Brodu. Bio mi je vjeroučitelj kroz tri godine od 1955. do 1958. Pun revnosti i žara za Božju stvar posvećivao se tadašnjoj djeci i mladeži. Posebno se isticao u širenju pobožnosti prema Srcu Isusovu. Nezaboravni su bili njegovi satovi vjeronauka, potom propovijedi,  pobožnosti prvih petaka itd. pa njegovo nastojanje da nama vjeroučenicima omogući čitanje duhovnih knjiga. U ono vrijeme, a bile su to olovne godine komunističkog režima, nije bilo katoličkog tiska, pa je bilo još dosta knjiga duhovnog karaktera koje su tiskane do 1945. g. i čuvale se u samostanskoj biblioteci i koje nam je p. Rupert velikodušno posuđivao za čitanje.

No ono po čemu ćemo p. Ruperta najviše pamtiti i po čemu je upisan možemo reći  u povijest ovoga grada jest njegov drugi boravak u Brodu od 1975. pa nadalje kroz desetak godina; bile su to godine koje su obilježene njegovom herojskom brigom i skrbi za bolesnike. To mu je bila glavna služba tih godina. Ujutro bi  uzeo svoj bicikl, na leđa svoj ruksak u koji je stavio litru vode i kilogram kruha što mu je bila hrana za cijeli dan i onda u obilazak bolesnika pa čak i onih koji su i po 15 km bili daleko od Broda. Naravno tu je bila sv. Pričest koju je i na vidljiv način obilježio da je nosi bolesnicima, a bio bi to mali cvjetić što ga je stavio na volan bicikla. Oni koji su ga poznavali i susretali na biciklu s tim cvjetićem dobro su znali o čemu se radi…

A kako su međutim brojčano izgledali ti posjeti bolesnicima o tome je donio dokumentirani članak Vjesnik Biskupije đakovačke i srijemske br. 5, od 2002. g. na str. 313. pod naslovom: Bolničko dušobrižništvo u Slavonskom Brodu.Članak je napisao tadašnji gvardijan fra Domagoj Šimunović i svjedok neumornog i herojskog apostolata p. Ruperta. Tako u članku čitamo:

O. Rupert je došao u Slavonski Brod u kolovozu 1975. god. i već je od sredine 8. do kraja 9. mjeseca pohodio u bolnicama 80 bolesnika, a po kućama 346 bolesnika. Što je vrijeme prolazilo to su i posjeti bolesnicima brojčano rasli. Tako imamo sljedeće statistike:

1981. sveukupni posjet bolesnika bio je 13.629, a u bolnici 4.543 bolesnika;

1982. sveukupno je posjetio 13.850 bolesnika, od toga u bolnicama 4.022.

1983. obišao je ukupno 14.210 bolesnika.

1984. do mjeseca rujna pohodio je 12.890 bolesnika a te je godine u rujnu napustio Slavonski Brod i otišao na novu dužnost u Krapinu.

To su službene statistike posjeta bolesnicima p. Ruperta koje su zabilježene u Knjigama Bolesnika koje se čuvaju u ovome samostanu o koje su objavljene u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije kako smo gore spomenuli.

Kada je p. Rupert premješten iz Broda u Krapina brodski svećenici su uputili molbu o. provincijalu da p. Rupert barem dva puta godišnje dođe ponovno u Brod i tu po par tjedana obilazi bolesnike što je provincijal i odobrio tako da je pater iz Krapine dolazio i pomagao župnicima u pastoralnoj skrbi sljedećih godina.

U biografiji p. Ruperta koja je objavljena 2009. g. nalazimo mnoštvo detalja i svjedočanstava osoba koje su p. Ruperta poznavali i dali zanimljive i edifikantne podatke o njegovim apostolskim pothvatima, njegovoj revnosti za spas duša i o svetosti njegova života.

Jedno svjedočanstvo bih izdvojio. P. Rupert imao je i svoje pomoćnike u pronalaženju bolesnika u Brodu i okolici. Među njima je bila i gospođa Danica Grubišić, čiji je sin postao kasnije svećenik franjevac. Ona je dugo i nakon što je p. Rupert otišao iz Broda čavala popis od 700 bolesnika koje je p. Rupert u svojoj apostolskoj revnosti obilazio. Pred kraj njezina života posjetio sam je i kad sam rekao da skupljam podatke za knjigu o p. Rupertu prva rečenica koju mi je rekla bila je ova: TO VAM JE BIO ŽIVI SVETAC KOJI JE HODAO PO ZEMLJI!

Ima još mnogo svetačkih detalja iz njegova života koje nije moguće sada ovom prilikom navesti, ali ćete imati priliku pročitati ih, tko bude želio, u njegovoj biografiji koja se nalazi i na internetu.

Završio bih s nekoliko misli iz nadgrobnog govora što ga je svima nama dobro poznati pater Zvjezdan Linić održao na njegovu pogrebu 10. prosinca 1991. g. u Zagrebu na Mirogoju.

„U životu p. Ruperta otkrivamo skromnog fratra, uslužnog brata, revnog ispovjednika, žarkog misionara, čovjeka duboke pobožnosti, apostola bolesnika štovatelja Srca Isusova i pobožnika Marijina. Poznat je bio u provinciji kao vrsni poznavalac mističnih djela i svetaca koji su pozivali na svetost. Iz takvog duhovnog profila izrastao je čovjek i redovnik koji prihvaća život pokore i odricanja. Koliko god je to skrivao, o. Rupert je bio čovjek strogih postova, i drugih odricanja od svega što bi ga moglo smetati u njegovu životu sabranosti i molitve.“

Kad se čita taj govor p. Linića na pogrebu p. Ruperta u kojem je izvanredno sažeto prikazao njegov bogati svetački život, dobiva se dojam kao da se proglašava službeni dekret Kongregacije za kauze svetaca o herojskim krepostima p. Ruperta kojega se želi proglasiti blaženim i svetim.

Na kraju sv. mise svi ćete dobiti sličice p. Ruperta izrađene prema ovoj umjetničkoj slici koju je naslikao poznati akademski slikar Anto Mamuša iz Travnika. U tekstu ispod sličice naći ćete internetsku adresu na kojoj možete pronaći biografiju p. Ruperta u pdf formatu i već danas je na njegovu obljetnicu moći ćete ju početi čitati. Na poleđini sličice nalazi se i molitva za dobivanje milosti po zagovoru p. Ruperta. Ukoliko bude uslišanja koja treba prijaviti ovdje u Upravu samostana, to će biti znak da bi i za p. Ruperta trebalo pokrenuti postupak za njegovo proglašenje blaženim. Neka nam svima svetački primjer života  p. Ruperta bude uzor a njegov zagovor kod Boga  neka nam pomaže u životu. Amen.