Šicov planinarski dnevnik

8.—10. VII. 1950.
Marija Snježna, 524 m — Marija Bistrica

Zavjetno hodočašće grada Zagreba. Polazak sa Sv. Duha u 3 h ujutro. Pred Markuševcem formira se klapa: Vesna, Mirica, Krešo, Lisak i ja. Od Majke Božje Sniježne do Bistrice partija lutanja. Spavanje od 8—9 neugodno zbog čestih »legitimiranja« i »provjeravanja«. U 9 vodi biskup Lach veličanstvenu procesiju. N. M. vodi bez uspjeha rat živaca. Navečer prikazivanje projekcija »Život Isusov«. Drugu noć smo postupili pametnije. Spavali smo na sjeniku bez uši, buha, stjenica i… Drugi dan povratak s Ivicom a bez Mirice.

25.—27. VIII. 1950.
Sljeme, 1035 m

Marija, Anđelka i ja. 25. preko Kraljičinog zdenca na Sljeme. Spavamo u domu PDZ-a. 26. Rauchova lugarnica — špilja Medvednica. Nedjelja 27. dolaze tata i Haber. Sv. misu slušamo na Sljemenu, a poslije podne preko Kraljičinog zdenca kući.

23. IX. 1951.
Oštrc — Službeni izlet Omladinske sekcije

U Samoboru, sastala se klapa u kojoj smo bili Čedo, Štamfer, Čalo i ja s klapom, Bosiljka, Đero i drugi. Oni su pošli odmah gore, a ja sam ostao na sv. misi. Poslije sam pošao preko Palačinka na Oštrc, gdje sam našao društvo. Na večer nam je vlak pobjegao pred nosom, pa smo morali čekati drugi.

31. XII. 1951.—1. I. 1952.
Puntjarka, 1023 m — Doček Nove godine

Moji drugovi su gore došli još ujutro a ja tek navečer. Bilo nas je oko 16, ali samo 2 djevojke. Podijelili smo se u dvije grupe. Jedni su u novoj zgradi plesali (s kim?) a nas nekoliko smo u prijatnoj polutami, uz lupanje gitare čekali ponoć pijući kuhano vino. Pred ponoć pošli smo k njima u blagovaonicu. U 24 sata utrnuto je svjetlo. Svjetlo se ponovo pali i mi si čestitamo Novu godinu. Vratilo se dobro raspoloženje. U 2 sata pošli smo na spavanje… Ujutro sam ostavio svoje drugove i prošetao se do Sv. Jakova. Na Sljemenu sam bio na sv. misi. Poslije podne pošao sam kući.

U 1951 godini: 12 izleta, 1 logorovanje, 1 tura 30 dana + v. a. 20 — 50 dana 1951.

17.—20. I. 1952.
Sljeme — Puntjarka, 1023 m

Skijanje! Vrijeme: jugo, vedro, snijeg. 18. je napadao takav snijeg da se moje nenamazane skije nisu ni na najvećoj strmini htjele maknuti, što je bio povod za smijeh mojih drugova. Uzeo sam skije u ruke i put pod noge za njima… I njihove su se lijepile za snijeg.

15. VI. 1952.
Puntjarka, 1023 m — Kapelica, 100 m — Rauchova lugarnica, Špilja Medvednica

Službeni izlet OSa povodom dana planinara. Na Puntjarki ujutro pomažemo. U 11 sati smo svi na sv. misi u kapelici. Ručamo kod Špilje. Kući se vraćamo preko Rauchove. Prisutni: Vesna, Marija, Dražen, Željko Jec i ja.

29. VI.—9.VII. 1952.
Julijske Alpe — Desetodnevna tura

Prisutni: Vlado, Bogi, Jec, Željko, Ljerka i ja. Iz Zagreba polazimo 29. VI. U 4 h ujutro. U Ljubljani sam bio na sv. misi. Poslije podne stižemo u Boh. Bistricu…

1. VII. — Tura na Krs.

4. VII. — Ujutro sam pošao na Triglav. Pogled prekrasan… Čitave naše Alpe ležale su kao na dlanu…

6. VII. Željko i ja polazimo na Rjavinu… Poslije podne došlo je nevrijeme. Bojali smo se za naše drugove na stijeni. Srećom se vrijeme smirilo. Alpe su bile prekrasne. Tu večer neću nikada zaboraviti. Sva priroda bila je u svečanom štimungu.

27. VII. 1952.
Špilja Vilovka — Ozalj Grad. Izlet Putne blagajne Sekcije vodiča

Ujutro razgledavamo špilju a zatim smo odsjeli kod jednog njezinog pokrovitelja u Prilogu koji nas je svojom rakijom i likerom oduševio za špiljarstvo. U 9 sati polazimo preko Ozlja, gdje sam bio na sv. misi. Poslije podne kupanje. Iz Ozlja polazimo oko 17 sati. Kupanje je bilo odlično…

31. XII. 1952.
Puntjarka, 1023 m — Posljednji izlet 1952.

. . . Doček Nove godine počinje u 21 sat. Raspoloženje je dobro… Pjevamo sve što znamo. Od »Radujte se narodi« do planinskih popevki.

1953. Svjetlo je ugašeno. Nalazimo se u Novoj 1953. godini; »na tom mladom letu« koje smo dočekali u našoj najpoznatijoj planini… Ujutro smo se dugo spremali. Vrijeme nije bilo za snimanje, pa sam morao uzalud nositi tešku kino-kameru i aparat. U 11 sati sam bio na sv. misi a zatim sam pošao na Tomislavov dom. Tamo su bile Vesna i Neda…

Oko 14,30 pošli smo po gadnoj kiši kući, kamo sam stigao sav mokar. U planini sam dočekao još jednu godinu… Prošle godine proveo sam u planini 51 dan na 25 izleta i šetnji i tri ture. Nadam se da ću i u ovoj godini još bolje upoznati svoju domovinu i njezine planine unatoč te nesretne mature. Kroz uspomene na Gorski Kotar, Velebit i Alpe naziru se konture novih tura i tečajeva u Bosni, Crnoj Gori i Samarskim stijenama.

18. I.—25. I. 1953.
Skijaška škola na Sljemenu

Možda će ipak nešto biti iz Šica. Istina on je već lani kopao nosom rupe u snijegu, ali ove godine on će se u tom specijalizirati… Njemu nikada ne ide ono što mu se pokazuje, ali zato postiže nehotice dobre rezultate u stvarima koje mu nitko ne pokazuje… Danas mu je instruktor rekao da će učiniti nešto iz njega… Možda će Šic jednom ipak početi upotrebljavati štapove umjesto nosa i voziti ono što mu se kaže.

(Slijede duhovite karikature iz skijaškog života te 15 fotografija s tečaja uz šaljive komentare.)

25. V. 1953.
Mirogoj — Sprovod nesretnom drugu

Već u ponedjeljak čekalo nas je dosta pred kolodvorom posmrtne ostatke Ivana Babić-Gjalskoga-Džonija. Bio je žrtva Klekove stijene. Umro je u ponedjeljak u 2 sata ujutro u Ogulinskoj bolnici, pola dan poslije nesreće… U planinarskoj opremi držali smo posmrtnu stražu i nosili vijence, kojih je bilo jako mnogo. To je naš zadnji oproštaj od Džonija. Slava mu!

Duhovi
Puntjarka, 1023 m

Naša sekcija ima ogledni logor i čajnu kuhinju. Raspoloženje odlično. Pomalo mi maturanti i učimo, ali samo po malo. Po ovakvom suncu učiti je grjehota…

27.—28. VI. 1953.
Puntjarka, 1023 m — Čajna kuhinja Osa

Sedam djevojaka na jednom izletu! To je dovoljan razlog da momci ne nose previše hrane… No, razočaranje je bilo veliko. Djevojke osim nekih nisu došle. Ništa zato! Izvukli su nas »velebitaši«… U nedjelju nije bilo baš najljepše vrijeme. Bio sam u kapelici na sv. misi…

30. VI.—9. VII. 1953.
Julijske Alpe — Tura Omladinske sekcije PDZ-a — Vođa puta: Vlado Matz

Tura je počela veselo. Izmišljamo sve moguće zabave da si prikratimo duge noćne satove putovanja … U Bohinjsku Bistricu stižemo 1. VII. oko 9 sati. Na Bohinju kupanje . . . 3. VII. Aljažev Dom — Rano ujutro pošli smo na Triglav. Pogled nije bio dalek, ali lijep. Alpe su ležale u moru magle, iz kojega su kao otoci stršili Jalovec, Mangut i vrhovi uz Vrata i Triglav…

11.—13. VII. 1953.
Marija Sniježna, 524 m — M. Bistrica

Neda, Vesna i ja polazimo u 4,30 sa Sv. Duha. Već kod Sniježne se omasovljujemo. Na Bistricu stižemo oko 15 sati dosta pokisli. Tražimo stvari i odlazimo na blagoslov. Nakon jednog incidenta milicioner mi je uzeo legitimaciju. U nedjelju sudjelujemo na procesiji, sv. misi, križnom putu i Getsemanskoj uri klanjanja. Oko podne digao sam legitimaciju. U ponedjeljak oko 4 i pol vraćamo se preko Sniježne u Zagreb, gdje smo u Novoj Vesi organizirali procesiju.

(Ovo je posljednji izlet koji je Stanko zapisao u svoj planinarski dnevnik.)