Prvo ukazanje – 11. veljače 1858.
U ZNAKU SVETOGA KRIŽA
Hladno zimsko prije podne. U stanu obitelji Soubirous je također zima. Nema drva. Majka Lujza šalje svoje dvije kćeri Bernardicu i Toinette-u s njihovom prijateljicom Jeanne Abadie da idu nakupiti granja. Djevojčice odlaze. 11 je sati. Odlučiše poći uz lijevu obalu Gave do Massabiellske pećine. Mjesto baš nije ugodno ni po danu, a pogotovo ne po noći. Ali ondje Gava naplavi dosta granja. Toinette i Jeanne već su prešle bose rukavac Gave, koji se nalazi između spilje i rijeke. Bernardica se skanjuje. Slabo zdravlje, majčine opomene, na koncu hladna voda što bi je trebalo pregaziti… sve je to zadržava. Uzalud pokušava pronaći uže mjesto gdje bi mogla preći a da se ne izuje. Vraća se pred spilju i počinje skidati obuću. Odjednom začuje šum, kao udarac vjetra. Digne glavu, pogleda prema livadi preko rijeke. Sve mirno. Nastavi izuvanje. Opet isti šum. Ovaj put pogleda pred sebe prema spilji. Na desnoj strani spilje pokraj tamne udubine, tri metra iznad zemlje jedan se trnovit grm zanjihao. Neko blago svjetlo počelo je polagano rasvjetljavati udubinu. I u tom svjetlu pojavljuje se divna bijela mlada žena, više slična djevojčici. Smiješi se neizrecivim smiješkom. Širi ruke, naklanja glavu i kao da tom kretnjom želi reći: približite se… Obučena je sva u bijelo, na glavi bijeli veo; plavi pojas oko struka, krunica u rukama i na nogama po jedna ruža svijetložute boje kao i krunica…
Bernardica je kao prikovana. Uplašena. Ne usuđuje se približiti. Prva reakcija: trlja si oči odlučno da se možda ne vara. Ali divna prikaza je još uvijek ondje. I smiješi se. Nema druge nego potražiti pomoć drugdje. Gotovo nesvjesno ruku tura u džep svoje pregače i uzima krunicu. Prinosi križ čelu da se prekriži. Ali što je to? Ruka joj se zaustavlja i pada. Neka nevidljiva sila ne dopušta joj prekrižiti se. Strah postaje veći. U tom času divna prikaza uzima blistavi križ svoje krunice i čini lijepo, dostojanstveno lijepo, znak svetoga križa. Bernardica je slijedi; tek sada se i ona mogla prekrižiti. I započinje molitvu svete krunice. Zrnca krunice klize joj kroz prste. Ali i prikaza čini to isto. Samo ne miče usnicama i ne moli. Bernardica je mirna, strah je iščeznuo, a radost joj je preplavila dušu. Po završetku krunice prikaza je iščeznula . Na mjestu gdje se pojavila, u udubini, još se nekoliko trenutaka zadržalo blago svjetlo, koje se potom raspršilo kao maglica. Bez poteškoće je prešla rukavac da bi se pridružila svojim drugaricama. Još jedno iznenađenje: voda je bila mlaka …
– Niste li ništa vidjeli? – upitala ih je kad su se sastale. Malo začuđene promatraju Bernardicu sjetivši se da su je malo čas vidjele kako kleči i moli krunicu, što im je bilo još čudnije…
– A što si ti vidjela?
Bernardica okreće razgovor na drugo, požalivši što je išta rekla. Ipak putem kući na navaljivanje djevojčica Bernardica im povjeri što je vidjela i zamoli ih da to nikome ne kažu. Ali, tko bi zadržao djevojčice! Čim su došle kući, majka je doznala za stvar. Ne samo da nije tome pridavala važnosti, nego je Bernardicu istukla, misleći da joj kćer pravi komedije.
Navečer kod zajedničke molitve uz ognjište Bernardičin glas je odjednom postao tih. Majka primjećuje suze u njenim očima: plače. Što se dogodilo? Ali je Bernardica previše uzbuđena da bi mogla bio što odgovoriti. Za vrijeme molitve Blaženoj Djevici obuzelo ju je nešto od radosti koju je doživjela danas kod spilje.
Mama Lujza ide posavjetovati se s tetom Romaine, koja stanuje iznad njih. Potom obadvije ispituju Bernardicu. Zaključuju: »To je san, to je priviđenje«. Ipak, majka je uznemirena. Da nije, možda, kakva duša iz čistilišta? Zaspala je posljednja s molitvom na usnama; samo da od toga ne bude kakva zla.
* * *
Duhovna poruka prvog ukazanja
Ne moramo čekati 25. ožujka da doznamo ime tajanstvene, divne prikaze u liku mlade djevojke koja se ukazuje Bernardici. Mi već znademo danas tko je bila ta nebeska osoba: Blažena Djevica Marija, Majka Kristova i naša nebeska Majka sišla je na zemlju, među svoju djecu. No već kod ovog prvog susreta, iako još nije progovorila puno nam je toga rekla. Gospa će progovoriti riječima tek u trećem ukazanju 18. veljače. Prva dva ukazanja odvijala su se u tišini, poruke su se mogle „pročitati“ i „čuti“ samo preko Gospinih gesta i načina njezina ukazivanja. Stoga „poslušajmo“ poruke iz prva dva ukazanja .
Gospa se ukazuje u liku lijepe mlade djevojke , i to nešto niža od Bernardice, koja je sama bila visoka samo 1,40 m. Bernardica će kasnije upotrijebiti razne izraze kojima će pokušati opisati prikazu: mala gospođica, bijela djevojčica, mala djevojka. Naravno, niti jedan izraz neće biti dovoljan da izrazi kako je Bernardica Blaženu Djevicu vidjela i doživjela. No, sigurno najviše iznenađuje Gospina mladost . To je i razumljivo. U Bogu nema starosti. Isto tako duša koja živi duhovnim, božanskim životom, ne poznaje starenja. Bog je izvor mladosti.
Sveti će Augustin dati recept za trajnu mladost: približite se Isusu Kristu da ostanete uvijek mladi! S druge strane grijeh je onaj koji nagrđuje dušu i čini je ružnom, starom. I jer u Bogu nema grijeha, svi koji su u Bogu i žive s Bogom odaju svježinu, mladost, vedrinu. Pa ako fizička starost i nastupi, duša koja živi s Bogom vječno je mlada , neovisno o vanjskom izgledu.
Gospa se ukazuje s krunicom u ruci . I tako će ponoviti kod svih ostalih ukazanja. I ne samo to. Na svojoj je krunici pratila Bernardicu dok je ona molila. Nije li nam time jasno rekla da joj je krunica najdraža molitva, da svaku našu Zdravo Mariju prati, bilježi i pamti u svom srcu i potom dijeli milosti ?! I nije li nas time ohrabrila, potaknula da je i mi molimo često, svakodnevno? Jer samo po molitvi približujemo Nebo zemlji.
Još jedna pojedinost. Bernardica se htjela prekrižiti, ali nije mogla dok se Blažena Djevica nije prekrižila mirno, polako, dostojanstveno. Tek tada se Bernardica mogla prekrižiti slijedeći Gospu na isti način. Gospa je htjela poučiti Bernardicu, a i nas preko nje, kako treba činiti pobožno znak svetoga križa koji, nažalost, mnogi kršćani čine na brzinu, rastreseno i ne daju mu ono duboko značenje koje ima taj znak našega spasenja. Uzimajući križ svoje krunice u ruke i križajući se na početku molitve Gospa je iskazala poštovanje i čašćenje također i materijalnom znaku sv. križa koji nam simbolizira onaj križ na kojem je Isus prikazao žrtvu svoga života za naše spasenje. Stoga znakom svetoga križa, po kojem nam je došlo Otkupljenje, započinje osamnaest susreta Neba i Zemlje u Lurdu.