Put k Suncu 2012. godine

Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani.

Bog je svakome od nas podario život. No, Njegova je želja da na tom životnom putu pronađemo osobe koje će nam uvijek pružiti ruku te da i svatko od nas postane čovjekom u čijoj će blizini svaka osoba pronaći utjehu. U srcima svakoga čovjeka urezana je želja za dobrom. Pa zašto se onda svakim danom sve više okrećemo zlu, mržnji? Zašto dopuštamo da nas samoća pobjedi? Zar je ponos jači od mene?

Svakim se trenutkom povećava groblje usamljenih, izgubljenih duša. A mi nemamo ni želju ni snagu pomoći im. No, nije li poseban osjećaj znati da si nekome pomogao? Da si nekoga učinio sretnim! Svatko od nas svakodnevno ponavlja kako želi ići za Kristom. Ali, Krist je postao čovjekom kako bi spasio svakoga od nas. Bio je spreman umrijeti za čovjeka, a mi nismo spremni učiniti dobro djelo, uljepšati dan usamljenome prijatelju. Zapitaš li se kada je li to Božja volja? Koliko će samo ljudi danas plakati. Znaš li da si i ti zaslužan za suze mnogih? Pa i sam si se uvjerio koliko je srce krhko. Ako si već ti morao pustiti tugu u svoj život, mora li to učiniti i tvoj prijatelj? Mora li i on osjetiti usamljenost? Svi bismo mi željeli ugodan, sretan život. No, to moramo zaslužiti. Moramo biti osobe koje će takav život učiniti drugome. Moramo biti oni koji će širiti ljubav, istinsku sreću i prijateljstvo te uništavati mržnju i tugu. Zar je zlo jače od nas? Sve dok smo sigurni, dok smo pod Božjom rukom spasenja, ništa nas ne može poraziti u širenju dobra.

Zato se već sada okreni oko sebe, dobro promotri tužna lica svojih prijatelja i uljepšaj im ovaj trenutak, Jer, dani u kojima ne učinimo ništa za druge, to su izgubljeni dani!

Mateja Pavlinovac, 8.e