Put k Suncu 2018. godine

Kako je bl. Ivan Merz ostvario svetost u svome životu

Vida Fiolić, 8. razred, OŠ Savski Gaj, Zagreb

Blaženi Ivan Merz u svakom je pogledu bio plemenita osoba koja je kroz svoj život uspjela ostvariti jedan od najviših ideala, postala je čovjekom kroz veliki trud i predanost katoličkoj vjeri. Postao je simbolom pravog vjernika katolika koji je spoznao pravu vrijednost zemaljskog života te onog koji nakon toga slijedi. Proučavajući njegov način življenja života kroz mnoge spise i njegov dnevnik, uočila sam njegov rast u vjeri, njegovu težnju k čistoći uma i tijela. Upoznavajući ga shvatila sam da je on oličenje mudrosti i istinske, umne, duševne slobode koja je naposljetku cilj življenja života i učenja kroz nj.

Već kao dječak, bl. Ivan Merz, predanost katoličkoj vjeri je smatrao vrlo važnom i s ozbiljnošću je pristupao k njoj. Odlično je poznavao katekizam. Redovito je išao u crkvu, svake nedjelje…, čak i češće. Bitno je napomenuti da mu obitelj u početku nije bila previše posvećena katoličkoj vjeri. Oni su joj se prepustili u potpunosti nakon njegove smrti. Od njih je tražio da petkom poste te da žive katoličku vjeru. Na vjeronauku je bio najbolji, pokazivao je veliki interes za njega. Vjeroučitelji su u njegovom životu imali važnu ulogu jer su ga oni također, na neki način, usmjeravali na važnost razumijevanja života oko sebe i zajedništva s Bogom. Ovo su neki biografski podatci iz njegova djetinjstva, ali se iz njih već može dosta uočiti o njegovom stajalištu o vjeri iako je tada,kao što sam napomenula, bio dječak.

Kroz svoj život on je rastao; psihički, fizički, misaono te ponajviše vjerski učeći svoju vjeru svakodnevno. bl. Ivan Merz je kroz svoj život imao mnogo preokreta koji su pozitivno utjecali na njegov svakodnevni život koji je u cjelosti bio posvećen Bogu, Njegovu milosrđu,Djevici Mariji,svim svecima te ponajviše Isusu. Dane je provodio moleći. U potpunosti se prepustio katoličkoj vjeri, živio je njen nauk koji je i on kreirao svojim sazrijevanjem i upoznavanjem Boga. Dostigao je ono što rijetko tko može; svoje tijelo u psihičkom, fizičkom te misaonom smislu je predao Svevišnjem i skromnom gotovo pokornom načinu života. Kao što sam navela; trudio se i žarko je htio postati čovjekom u čemu je i uspio. Mislim da je postati čovjekom teško te da je to jedan od smisla našeg postojanja. Za mene je bl. Ivan Merz pojam pravog čovjeka kojim jednog dana se nadam da ću i ja postati.

Tijekom rata je dodatno porastao u vjeri, iako nije imao pristupačne crkve, niti je imao prilike primati hostiju; Tijelo Kristovo koje je za njega bilo smisao života, on se molio Bogu, razmišljao je, pisao je dnevnik te je razvijao svoja stajališta o načelima u životu. Sazrio je u osobu koja gotovo da zna u potpunosti što je vjera i potpuna privrženost Bogu, Djevici Mariji, Isusu i Crkvi. Njegovo mišljenje o ratu se učvrstilo i ideal o boljem sutra mu je rastao iz dana u dan. Doista rat nema smisla. On, prolazeći pokraj beživotnih tijela ljudi koji su nekoć slobodno koračali Zemljom razmišljajući o budućim obiteljima, mislio je o bjedi rata i tirana zbog kojih se rat i vodi, a ne zbog naroda. Mislio je o tome kako će oni dospjeti u Kraljevstvo Božje i tamo živjeti i ljubiti Božju milost kojoj se svi naposljetku nadamo.

Nakon završetka rata odlazi studirati filozofiju, također volio je njemačku i francusku književost. Iako je bio udaljen od roditelja s njima je izmjenjivao pisma u kojim bodri roditelje na njegov način života; odnosno potpunu predanost katoličkoj vjeri. Otac je prvi put nakon 20 godina primio hostiju dok se majka i dalje odupirala. Ovdje uviđam njegovu žrtvu kako bi osvjestio ljude oko sebe na ljepotu kršćanskog načina života te ljepotu osjećaja čistoće i misaone slobode. Također je svoje tijelo često prinosio kao žrtvu čestim postom i tjelovježbom. Uživao je u pomisli da usrećuje Onoga koji mu daje snagu da širi katoličku vjeru u nadi da će ljudi jednom shvatiti slobodu koja ona pruža.

Kasnije uočavam njegovo strahopoštovanje prema papi Piu XI i Rimu; središtu kršćanstva. Tri puta ga je posjetio sa hrvatskom katoličkom mladeži. Uživao je u papinim mislima. Duboko se vezao uz njih. On mu je bio uzor. Hodočašća u Rim su u njemu pobudila savim novu dimenziju, nove osjećaje, novi pogled na svijet i mlade na kojima on ostaje koje treba obratiti na pravi i jedini, put vjere. Mnogo se zalagao za katoličku mladež,davao im je savjete kako da ostanu čisti, kako da poštuju svojeg ženidbenog druga te samu ljubav koja proizlazi od našeg Oca i našeg brata Isusa Krista. Greta Teschner je bila djevojka s kojom je imao zajedničke interese; volio ju je. Ona si je oduzela život nakon što ju je ostavio mladić. To je bl. Ivana Merza jako pogodilo te je i tu usljedio jedan od preokreta u njegovu životu.

On nikada nije sumnjao u postojanje svoje vjere te u svoju predanost vjeri i Bogu. Razumio je smisao svoga postojanja, a to je priprema za nebeski život skromnim i čistim životom. Kad čovjek ima znanje ima slobodu. On je znanja svakako imao, a time je imao i slobodu uma po kojem ga i danas pamtimo. Njegov kršćansko-uzorni način života kojim je bio velik u očima malih ljudi i svećenika koji jedva da su i shvaćali njegov naum i potpuno znanje o vlastitom poslanju širenja katoličke vjere kao temelj slobode kojoj svi težimo. Zahvaljujući njemu; bl. Ivanu Merzu, mi mali ljudi možemo pobliže shvatiti i naučiti što znači predati sebe cijeloga Bogu i katoličkoj vjeri. Ako do sada nismo, vjerujem duboko u sebi da se bl. Ivan Merz moli gore na nebesima za nas da ljubimo Božju milost kojom nas On obasiplje svakoga trenutka.

„Tek u nebeskoj će slavi- u Srcu Isusovu- doći stablo našega unutarnjeg života, koje je na zemlji počelo klijati, do svoje potpune veličine i do svoga potpunog cvata .“

bl.Ivan Merz