Stankova majka
Da je Stankova majka Marija, rođ. Vedriš, na životu mogla bi nam sigurno mnogo toga zanimljivog pripovijedati o svom sinu. Prema određenju Božjeg Promisla završila je svoj zemaljski život, u svojoj pedesetoj godini, 1961. g. Stradala je nesretnim slučajem kod kuće od struje. Smrt je međutim nije zatekla nespremnu. Posljednje vrijeme bolovala je od visokog tlaka. Bila je i u bolnici. Duševno je bila spremna za susret s Gospodinom. Ipak je doživjela radost da je prisustvovala zarukama svojih dviju kćeri.
Stankova majka svršila je učiteljsku školu kod č. sestara milosrdnica u Zagrebu. Volila je svoje zvanje. Dobila je dekret za službovanje upravo onoga dana kad se sa Stankom vratila iz rodilišta. Prvo radno mjesto bilo bi veoma daleko, u Hlebinama u Podravini nedaleko njenog rodnog mjesta Novigrada Podravskoga. Iako joj je bilo teško, odlučila je da ga ne prihvati, jer bi to značilo živjeti odvojeno od muža. Ni poslije nije više imala prilike raditi u svome zvanju.
Kao ni otac tako i ona nije ništa manje bila zauzeta za kršćanski odgoj svoje djece. Redovito ih je učila moliti i bdjela je da vrše kršćanske dužnosti. Imala je, budući je učiteljica, dobar pedagoški pristup djeci. Znala je zorno pripovijedati i zaokupiti dječju pažnju. Zvale bi je i aktivistkinje da se angažira za djecu njihove četvrti. Kao majka petero djece morala se sigurno puno žrtvovati. Do kasno u noć znala bi prati, glačati, krpati, samo da bi djeca imala sutra za školu čisto i uredno. Uspjela je od djece sve doznati a i djeca su joj se rado povjeravala. Nikad nije odbila kakvog prosjaka. Ne samo djeca nego i odrasli, napose ljudi s brigama, pa mladi bračni parovi s problemima rado su zalazili u njezinu obitelj. Nailazili bi kod nje na veliko razumijevanje i pomoć u svojim teškoćama.
– Od sve djece najviše je Stanko bio povezan s majkom. Imao je prema njoj veliko povjerenje, pažnju i ljubav. Posebno je pazio da je ne bi čime povrijedio, – pripovijeda Stankova sestra Anđelka.
Majka se naravno brinula da se djeca marljivo pripremaju za školu. Posebno ih je putila da lijepo pišu domaće zadaće i sastavke iz hrvatskog jezika. Tako su već od prvih razreda djeca postizala lijepe uspjehe. Češće je vodila djecu u kino. Poslije predstave razgovarala je s njima o sadržaju filma. Time je izoštravala kod djece sposobnost zapažanja i izražavanja, što im je puno koristilo kao vježba za pismene sastavke.