Strmi put u kamenu

Prve je tjedne nakon Stankove smrti njegova majka išla gotovo svaki dan sinu na grob. S vremenom je ograničila svoje posjete. Bila su tu i druga djeca, njima je morala posvetiti svoju brigu i ljubav. Za bol i žalost nije bilo vremena. Otac je nastojao da život teče normalno. Stankove sestre osjećale su također bolno odsutnost svoga brata. Anđelka piše članak o svome bratu u školskom listu. Završava ga ovim riječima: »Kad postavljam tanjure na stol, uvijek metnem i za Stanka. Ne mogu zamisliti da se više nikad neće vratiti. Budući da je prije uvijek planinario i nije se dosta dugo vraćao, čini mi se kao da je i sada negdje na Triglavu ili gdje drugdje u Alpama.«

Stankovi kolege u dogovoru s roditeljima odlučili su podići Stanku simboličan spomenik na grobu, koji bi izražavao njegov mladi život i njegovu ljubav prema planinama. Kanili su prenijeti jedan kamen s Velebita, no troškovi prevoza bili su visoki. Pronašli su jedan blizu Zagrebu, na mjestu odakle je uzeto kamenje za gradnju zagrebačke katedrale. Stankov je otac dao posljednju riječ kod izbora. Odabran je jedan oveći, grub, koji najprikladnije dočarava čvrstoću Stankove ljubavi prema prirodi i planinarstvu. Pri vrhu kamena postavljen je po očevoj želji bijeli mramorni križ, do kojega vodi strmi put. Križ nadvisuje kamen i dominira cijelom kompozicijom. Po zamisli Stankovog oca kompozicija ima simboličko značenje: čvrstoća grubog, neklesanog kamena označuje Stankovu ljubav prema prirodi, planinskom svijetu i visinama koje su ga tako privlačile; ljubav njegovog čistog mladog srca strmom stazom trpljenja konačno se sva usredotočila na Božju ljubav koja se najjasnije očituje na Kristovom križu; križ nadvisuje i dominira cijelom kompozicijom želeći simbolički naznačiti da je kršćanstvo i pobjednički križ Uskrsnulog Spasitelja vrhunska vrednota ljudskog života, kojoj vode svi putovi i moraju biti podređene sve ostale ovozemaljske vrednote.

Pri dnu kamena ugrađena je bijela mramorna ploča s tekstom iz sv. Pisma (Knjiga Mudrosti, 4, 10—11) koji je citirao kardinal A. Stepinac u svojoj sažalnici Stankovom ocu. Tekst u sadašnjem prijevodu Biblije (1968) glasi: »I jer je ugađao Bogu, on ga je zavolio, i jer je živio među grešnicima, On ga je uzeo sebi. Uzdignut je da zloća ne bi izopačila njegov razbor, ili da mu himba ne zavede duše.«

Kako se Stankov grob nalazi na padini brežuljka, kamen je svojom težinom oštetio grobnicu pa su ga roditelji bili prisiljeni ukloniti. Stankov grob danas izgleda jednostavnije. Od cijelog simboličkog spomenika zadržan je samo bijeli mramorni križ prema onoj poznatoj izreci: Ave crux spes unica — zdravo križu nado jedina! I tu na sjeveroistočnom dijelu Mirogoja na padini brežuljka uz rub šume pd vitkim jablanovima Stankovo tijelo zajedno sa svojom majkom očekuje uskrsnuće.