USLIŠANA MOLITVA ZA ZDRAVLJE
PO ZAGOVORU DANICE ŠIROLE

Poslije devetnice i današnje mise u župnoj crkvi Čudotvorne Gospe od Zdravlja na Dobrome, uz nakon duhovne obnove, odlučila sam vam napisati svoje svjedočanstvo.

Ja, Branka Jelavić-Šako kao umirovljenica i udovica, imam svoj svakodnevni ritual, ustajanje i uključivanje HKR-a i uz kavu pogledam bitno.net da pročitam o svecu dana.

Krajem listopada kroz čitanje događaja na bitno.net u oči mi upada kolumna Anje Mihanović o Danici Široli. “Ne sada”, govorim, “drugi put ću pročitati”.

Sljedećeg dana se ponavlja ista slika prelijepe Danice, ali opet ostavljam za drugi put.

I tako se to ponavlja do jednog dana gdje otvaram sadržaj da saznam tko je ta Danica Širola.

Osjećala sam toplinu oko srca i zadivljena pričom, ja nisam prestajala misliti na nju tog dana.

Svakodnevne obveze skrenu pozornost, tako da je ovaj puta to bilo branje maslina uz moju rodbinu. Najednom mi dolazi da zovnem kuma Borisa Listeša, da ga čujem. Kroz razgovor osjećam da nešto nije u redu. Pitam ga “jesi dobro?”, a on odgovara “nisam kuma, sad mi je neugodno govoriti javit ću se”.

Nakon dva dana kum se javlja i govori da njegov sin Marko nije dobro, da je na intenzivnoj njezi, da je u pitanju gušterača, kuma svi plaču kaže on.

Nije ni meni bilo svejedno, ali brzo uz Božju pomoć dolazi mi slika Danice Širole pred oči i tješeći ga govorim mu da će biti dobro, samo neka ga ne operiraju. “Neće kuma”, kaže on meni.

Bit će on dobro kume, (čujem glas u srcu: moli se Danici Široli) bit će dobro ja ću se moliti po zagovoru Danice Širole i on će ozdraviti.

Poslije razgovora ja razmišljam, Bože kako se moliti, ništa nemam, nemam sliku da im dam, (jer sam pročitala svjedočanstvo kako je imala herpes na oku i stavila sliku na oko, ujutro ga više nije bilo).

Otvaram kolumnu i gledam sliku Danice i razgovaram sa njom, govorim joj o kumu Marku o njegovoj bolesti, da je u pitanju gušterača, molim je da stavi ruku na njegovu gušteraču.

Rekla sam da ako ga ozdravi kupit ću knjigu o njenom životu i nabaviti sliku i pokloniti je Marku da kad ozdravi ode u Zagreb i posjeti njen grob i da joj zahvali.

Molitva je bila svakodnevna i osjećala sam ispunjenje moje molitve.

Sa čvrstim uvjerenjem da je dobro, ja ga zovem da mi potvrdi njegov oporavak. Pitam ga  kako je.

Ide bolje, kaže on.

Nastavljam molitvu i zahvaljujem Danici na milosti.

Osjećala sam da sudjelujem u širenju štovanja ove svetice.

Treći dan šaljem poruku s pitanjem je li Marku bolje. Stiže odgovor: “Je kuma, dobro je sada”.

Sa sigurnošću, da je moja molba uslišana, zovem Goranu (majku od Marka) koja mi govori, citiram: “Draga moja kuma, izašao je u ponedjeljak doma, u pitanju je žuč koji je pun kamenca. To je izazvalo upalu gušterače. Hvala Bogu i Gospi, spasili su mi dite. Hvala svima na molitvama”.

Tada joj pričam svoju priču i obećavam joj da kad dobijem knjigu i sliku da ću joj dati, a da Marko mora posjetiti njen grob i zahvaliti joj se.

Sad sam u očekivanju knjige i zahvaljujem se Bogu što me je povezao sa vama.

Bog vas blagoslovio.

Branka Jelavić Šako