PROPOVIJED
KARDINALA AGOSTINA VALLINIJA
NA BEATIFIKACIJI KARLA ACUTISA
Asiz, 10. listopada 2020.
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15, 5)
Ovim riječima koje smo čuli u Ivanovu Evanđelju Isus se obraća učenicima na posljednjoj večeri i potiče ih da ostaju ujedinjeni s njim kao loze na trsu.
Slika trsa i loza vrlo snažno izražava koliko je potrebno da kršćanin živi u zajedništvu s Bogom. Njegova snaga leži upravo u ovome: imati s Isusom osobni odnos, prisni, duboki i učiniti Euharistiju uzvišenim trenutkom svoga odnosa s Bogom.
Draga braćo i sestre, posebno smo danas zadivljeni i privučeni životom i svjedočenjem Karla Acutisa kojeg Crkva prepoznaje kao primjer kršćanskog života predlažući ga prije svega mladima. Spontano se pitamo: što je bilo posebno kod ovoga petnaestogodišnjeg dječaka?
Kad čitamo biografiju Karla Acutisa mogu se primijetiti neke izrazite osobine koje ga kao čovjeka karakteriziraju. Bio je jedan normalan, jednostavan, spontan, simpatičan dječak (dovoljno je samo pogledati njegovu fotografiju) koji je volio prirodu i životinje. Igrao je nogomet i imao mnogo prijatelja svoje dobi. Privukla su ga moderna sredstva društvene komunikacije, bio je oduševljen informatikom i kao samouk stvarao je programe „za prenošenje Evanđelja, za komuniciranje vrjednota i ljepote”. (Papa Franjo)
Imao je dar da privuče ljude koji su ga tada slijedili kao primjer. Od djetinjstva, svjedoče članovi njegove obitelji, osjećao je naklonost prema vjeri i pogled mu je bio usmjeren prema Isusu. Ljubav prema Euharistiji utemeljila je i održavala je njegov živi odnos s Bogom. Često je govorio da je Euharistija njegov autoput prema nebu. Svaki dan je sudjelovao na svetoj misi i dugo ostajao u klanjanju pred Presvetim. Znao je reći da idemo ravno u nebo ako svakodnevno pristupamo Euharistiji.
Isus je za njega bio prijatelj, učitelj i spasitelj. Bio je snaga njegovog života i svrha svega što je radio. Bio je uvjeren da za voljeti ljude i činiti im dobro, trebate crpiti energiju od Gospodina. U tom je duhu bio vrlo pobožan Gospi.
Njegova je gorljiva želja također bila privući što više ljudi Isusu postajući navjestitelj Evanđelja prije svega primjerom života.
Upravo ga je svjedočenje vjere potaknulo da uspješno poduzme djelo ustrajne evangelizacije u sredinama koje je posjećivao, dodirujući srca ljudi koje je upoznao i pobuđujući u njima želju da promijene svoj život i približe se Bogu. Činio je to spontano, pokazujući svojim načinom postojanja i ponašanja Gospodinovu ljubav i dobrotu. Izvanredna je uistinu bila njegova sposobnost svjedočenja vrijednosti u koje je vjerovao, čak i po cijenu suočavanja s nerazumijevanjima, preprekama, a ponekad čak i s ismjehivanjima.
Karlo je osjećao snažnu potrebu da pomogne ljudima otkriti da nam je Bog blizu i da je lijepo biti s Njim kako bismo uživali Njegovo prijateljstvo i milost.
Ovakav način razmišljanja doveo ga je do toga da kaže da internet nije samo sredstvo zabave već i prostor za dijalog, znanje, dijeljenje, uzajamno poštovanje koji treba koristiti odgovorno tako da se ne postane njegov rob i da se odbaci digitalno nasilje. U golemom virtualnom svijetu mora se razlikovati dobro i zlo. U ovoj pozitivnoj perspektivi poticao je upotrebu masovnih medija kao sredstva u službi Evanđelja kako bi se doseglo što više ljudi i upoznalo ih s ljepotom prijateljstva s Gospodinom. U tu se svrhu obvezao organizirati izložbu najvažnijih euharistijskih čuda koja su se dogodila u svijetu, a koje je također koristio i u poučavanju djece u katekizmu.
Bio je vrlo pobožan Gospi i svakodnevno je molio krunicu, nekoliko se puta posvetio Mariji kako bi obnovio svoju naklonost prema njoj i molio je za zaštitu.
Molitva i poslanje – ovo su dvije odlike herojske vjere blaženoga Karla Acutisa koja su ga tijekom njegova kratkog života dovele da se posveti Gospodinu u svim okolnostima, posebno u najtežim trenucima. S tim je duhom proživio bolest s kojom se vedro suočio i koja ga je odvela u smrt.
Karlo se prepustio naručju Providnosti i pod Marijinim majčinskim pogledom ponavljao je: „Želim sve svoje patnje prikazati Gospodinu za Papu i Crkvu. Ne želim ići u čistilište, već ravno u nebo.“ (Positio, Biografia documentata 549). Tako je govorio petnaestogodišnji dječak otkrivajući iznenađujuću kršćansku zrelost koja nas potiče i hrabri da shvatimo ozbiljno život vjere.
Karlo je proizvodio veliko divljenje zbog žara kojim je u razgovorima branio svetost obitelji i svetost života, protiveći se pobačaju i eutanaziji. Da bi što jače izrazio ove svoje stavove koristio se svim sredstvima uključujući moderna sredstva društvene komunikacije koje je znao dobro koristiti, posebno internet koji je smatrao Božjim darom i važnim alatom za upoznavanje ljudi i širenje kršćanskih vrednota.
Novi blaženik još k tome predstavlja uzor čvrstoće, stran bilo kojem obliku kompromisa, svjestan da je za ostati u Isusovoj ljubavi potrebno živjeti Evanđelje konkretno (usp. Iv 15,10), čak i pod cijenu da se ide protiv struje.
Karlo je zaista učinio svojima Isusove riječi: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas” (r. 12).
Ta ga je sigurnost u životu dovela do velike ljubavi prema bližnjemu, posebno prema siromašnima, starijima koji su osamljeni ili napušteni, beskućnicima, invalidima i osobama koje je društvo marginaliziralo i skrivalo. Karlo je uvijek bio otvoren prema potrebitima; i kad ih je susretao na ulici, na putu do škole, zastao bi kako bi s njima porazgovarao, saslušao njihove probleme i, koliko je mogao, pomagao im.
Karlo se nikada nije sebično zatvarao u sebe, nego je bio sposoban razumjeti potrebe ljudi u kojima je vidio Kristovo lice. U tom smislu, na primjer, nije propustio pomagati svojim školskim kolegama, posebno onima koji su bili u većim poteškoćama. Bio je to jedan svijetli život koji se potpuno darovao drugima poput Kruha Euharistijskoga.
Draga braćo i sestre, Crkva se danas raduje jer su se u ovom mladom blaženiku ispunile Gospodinove riječi ”Ja vas izabrah i postavih vas da idete i rod donosite”. (r. 16) Karlo je otišao i donio plod svetosti, pokazujući ga kao cilj koji je svima dostižan, a ne kao nešto apstraktno i rezervirano za nekolicinu. Njegov je život uzor posebno za mlade da ne nalaze zadovoljstvo u kratkotrajnim uspjesima već u trajnim vrednotama koje Isus nudi u Evanđelju to jest: staviti Boga na prvo mjesto u velikim i malim životnim okolnostima, i služiti braći, posebno onima posljednjima.
Beatifikacija Karla Acutisa, sina lombardijske zemlje i zaljubljenika u zemlju Franje Asiškog, dobra je vijest, snažni navještaj da je dječaka našeg vremena, poput mnogih, Krist osvojio tako da je postao svjetionik za one koji ga žele upoznati i slijediti njegov primjer.
Posvjedočio je da nas vjera ne udaljava od života, već nas dublje uranja u njega, pokazujući nam konkretan put da živimo radost Evanđelja. Na nama je da njime idemo, privučeni očaravajućim iskustvom blaženog Karla kako bi i naš život mogao sjati svjetlošću i nadom.
Blaženi Karlo Acutis, moli za nas!
Kardinal Agostino Vallini