5. MOLITVA

Osnovno sredstvo i temelj svakoga duhovnog života kojemu je cilj život s Bogom i u Bogu jest molitva. Još od svojih gimnazijskih dana bl. Ivan se iskreno moli. U svome dnevniku često zapisuje kratke molitvene zazive pune dubine. Moli se, među ostalim, da pobijedi svoje napasti, strasti i sklonosti na grijeh te piše u dnevniku: „Bože, plamenom svoga milosrđa spali parazite grijeha u mojoj duši  pa da dobar i svet stupim u Te. –  Bože, pomozi, daj mi milost da postanem bezuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negoli biti mekušac, igra strasti.” Za vrijeme rata na bojištu u životnim i smrtnim opasnostima bl. Ivan se posebno moli. Na kraju rata donosi odluku: „Boga nikada zaboraviti. Neprestano težiti za ujedinjenjem s njime.“  Kao student u Parizu donosi odluku kojoj je trajno ostao vjeran: “Svaki dan barem jednom Bogu se posvema pomoliti.“

Po završetku rata, dosljedan svojoj odluci usavršuje i produbljuje svoj molitveni život aktivno sudjelujući u liturgiji, službenom bogoslužju Katoličke Crkve. Ona je bila središte Ivanova duhovnog i molitvenog života. Iz srca liturgije, a to je sv. misa – euharistija,  bl. Ivan je dnevno crpio snagu i apostolski žar.  Njegove divne misli o liturgiji otkrivaju nam kako je duboko shvatio smisao liturgijske molitve:

„U liturgiji čovjek na najsavršeniji način odaje Bogu onu čast koja mu pripada. – Tako je čarobna ljepota katoličkih obreda da čovjek, koji je jednom osjetio  njene čari, osjeća u duši čežnju da sve ostavi i sav svoj život provede u liturgijskim molitvama, pjevajući dan i noć bez prestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu.“

Osim sv. mise, te najsavršenije molitve bl. Ivan prakticira i ostale vrste molitava. Moli Časoslov Božjega naroda (Božanski časoslov), sv. krunicu, svakodnevno adorira pred Isusom prisutnim u Presvetom Sakramentu, obavlja meditaciju, čita duhovno štivo, posebno Bibliju.