PAVAO KOLARIĆ
PAVAO KOLARIĆ
Božji ugodnik
Bjelovar (Veliko Trojstvo), 1838. – Rim, 1862.
hrvatski student teologije
živio i umro u Rimu na glasu svetosti
Pavao Kolarić rođen je 26. siječnja 1938. g. u Bjelovaru u obitelji Andrije i Marije Kolarić koji su osim Pavla imali još tri sina. Kršten je u tadašnjoj bjelovarskoj župnoj crkvi sv. Terezije (danas katedrala Bjelovarske biskupije). Nakon Pavlova rođenja njegova se obitelj preselila u obližnje mjesto Veliko Trojstvo gdje je otac Andrija kasnije postao i općinski načelnik. Nakon završetka gimnazijskog školovanja, te potaknut propovijedima isusovca p. Basilea za vrijeme pučkih misija u Zagrebu 1854., Pavao se odlučio za svećeničko zvanje. Primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište na Kaptolu. Ondje se istaknuo kao uzoran i pobožan bogoslov.
Na preporuku poglavara zagrebački nadbiskup kardinal Juraj Haulik šalje ga u jesen 1857. na nastavak studija teologije u Rim na Papinsko sveučilište Gregorijanu. Stanuje u poznatom Kolegiju Germanicumu. Ondje je odmah bio zapažen kao jedan od najtalentiranijih studenata. Posljednje dvije godine prije svoje smrti počeo je ozbiljno razmišljati da uđe u isusovački red. U petoj godini studija obolio je od tuberkuloze. Njegovi poglavari dopustili su mu polaganje isusovačkih zavjeta dva dana prije smrti. Preminuo je kao isusovac na glasu svetosti 22. ožujka 1862. i pokopan je u kripti crkve San Macuto u Rimu koja se nalazi u sklopu Kolegija Bellarmino.
Pod velikim dojmom njegova svetoga života i svetačke smrti njegovi rimski poglavari u Germanicumu objavljuju sljedeće godine njegov životopis na talijanskom jeziku koji je nakon tri godine preveden na njemački i objavljen u Njemačkoj. Na hrvatski ga je preveo 1895. g. travnički sjemeništarac Petar Barbarić koji se nadahnjivao na Pavlovu svetačkom životu. Taj je Barbarićev prijevod ostao u rukopisu sve do 2022. g. kada je konačno objavljen tiskom u izdanju Filozofsko teološkog instituta D.I. (FTI) u Zagrebu pod naslovom: „Pavao Kolarić – velikan na glasu svetosti“.
Leksikografski članak o Pavlu Kolariću objavljena je u poznatoj Spomenice „Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925.“ koja je izdana prigodom proslave tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva; bio je to samo pokazatelj koliko je on i njegov svetački život bio cijenjen u hrvatskom narodu s nadamo da jednoga dana i on postane hrvatski blaženik i svetac.