4. LJUBAV I ČISTOĆA
I blaženi je Ivan još od srednjoškolskih dana čeznuo za ljubavlju i srećom. Nakon doživljaja prolazne idealne mladenačke ljubavi prema jednoj djevojci, koja nije dugo trajala, shvatio je da pravu ljubav koja usrećuje može darovati samo Bog. Ovo mu je iskustvo pomoglo da je mogao kasnije razumjeti probleme mladih s kojima je radio. Stoga u svojim brojnim spisima, posebice u svome dnevniku bl. Ivan veoma često piše o ljubavi, djevojkama, čistoći, spolnosti, braku i obitelji. Sve to nastoji gledati u svjetlu vjere i kršćanskih načela. Govori i o svojoj borbi i nastojanju da energije seksualnog nagona stavi pod nadzor razuma i kršćanskih moralnih načela. U svojim spisima daje i konkretne upute mladima kako čuvati čistoću i pripremati se za brak. Privlači ga ideal moralne čistoće za što se utječe u molitvi Blaženoj Djevici Mariji koja mu pomaže u životnoj borbi da očuva čistoću duše i tijela.
Kad mu je bilo 19 godina položio je zavjet čistoće do ženidbe na Marijin blagdan Bezgrešne, 8. prosinca 1915. Time se je obvezao da će živjeti po kršćanskom moralu i savjesno obdržavati 6. i 9. Božju zapovijed (Ne sagriješi bludno i Ne poželi tuđeg ženidbenog druga). A kada mu je Bog uputio nutarnji poziv da se kao laik Njemu potpuno daruje i da ostane u svijetu kao posvećeni laik, nakon obavljenih duhovnih vježbi položio je vječni zavjet čistoće u 27. godini života, također na Marijin blagdan Bezgrešne 8. prosinca 1923.
O svojim pogledima na ljubav i sve što je s time povezano bl. Ivan opširno govori u svojoj knjizi LJUBAV I ČISTOĆA. Iz mnoštva njegovih tekstova i misli o toj tematici ovdje donosimo samo neke dijelove:
„Kad čujem da se gadno govori, kad se i u moju dušu hoće uvući gadne slike, uvijek nepromijenjeno vidim sliku Madonne s Djetetom, onaj lijepi i majestetični izraz, ono usredotočenje svega uzvišenoga. – Molim Svevišnjega, koji je odredio put suncu i zvijezdama, smjer svakoj stabljici i zadaću svakom mravu, da i meni odsele pokaže put k Čistoći, velikoj umjetnosti, svemu Najvišemu i Vječnomu.“
Pišući knjižicu za mladiće Ti i Ona daje savjete mladima kako se pripremati za brak: „Djevojka je odraz Božjeg savršenstva, koja je tebi namijenjena da te dopunjujući diže. No, da ti zaista bude potpuna pomoć, treba da si međusobno sve donesete u brak i da ništa ne ispijete prije, jer će inače uzmanjkati u gorkim danima. – Gledaj u zaručnici najprije značaj i duševnost, koji kriju vječno blago za tvoje potomstvo. Prije ženidbe treba da ste oboje netaknuti, jer će samo takvi ostati vjerni u ženidbenoj čistoći. – Ne velim da je zaljubljivanje zlo; naprotiv je ono velika sreća ako se dobro zaljubiš; no ono je pravo zlo ako se prerano zaljubiš jer će ti ono zakočiti tvoj duševni život upravo u ono doba kada je odredila Providnost da se duševno i tjelesno razvijaš. – Kršćanski mladić veoma dobro zna da čist život ne samo da ne škodi zdravlju, već naprotiv mladiću daje neopisivu svježinu i snagu. – A da uščuva taj biser mladenačke čistoće, mladić će izbjegavati sve one prilike koje bi ga mogle navesti na zlo, a to su loši razgovori, ružne kazališne predstave, kino, a napose nečedni ples i alkohol. – Kao što vode nabujale rijeke krotimo nasipima da teče određenim koritom i vodimo je u električnu centralu odakle rasvjetljuju daleke krajeve i tjeraju svojom snagom strojeve velikih tvornica, tako je čestit mladić dužan ograditi divovsku i bijesnu snagu svoga spolnog nagona nasipima kršćanskog ćudoređa i pristojnosti dok slobodno ne odluči, ako je to volja Božja, da spolni nagon bude u zakonitom braku stvarateljem života, sreće, blagoslova.“
Zemaljsku ljubav između mladića i djevojke, te muža i žene bl. Ivan uvijek gleda u svjetlu istina kršćanske vjere i prauzora koji se ostvaruje u odnosu između Krista i Crkve: „Zemaljska ljubav ima mnogo uzvišenije značenje. Ona je slika ljubavi koja veže Krista uz njegovu Crkvu. – Brak muža i žene tajanstvena je slika veze Krista s Crkvom. – Bračna je ljubav slika, slutnja, priprava za neograničenu ljubav Božju. – Zemaljska je ljubav samo slika ljubavi Božje, slika ljubavi Krista prema svetoj Crkvi i put u zagrljaj Božji. – Težnja ljudske duše odviše je duboka a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti. – Kada prođe ovaj život i bračna se veza raskida, čovjek se treba ujediniti sa Sinom Božjim, radi kojega je stvoren. Tada će svaka pojedina duša stupiti s uskrslim Kristom u zaručničku vezu. – Čovjek u braku dolazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdruživa ljubav ne može postići na ovoj zemlji i da će ljudsko srce tek zadovoljiti nerazdruživa ljubav u vječnom sjedinjenju s Bogom. – Ima odabranih duša koje već ovdje na zemlji stupaju u posebni zaručnički odnos s Kristom i odriču se zemaljske ljubavi. Duše, koje polože zavjet vječnog djevičanstva, već na zemlji počinju živjeti nebeskim životom i misle jedino i bez prestanka na svog nebeskog Zaručnika.“