Pater Rupert Rozmarić, OFM
Prof. Josip PRUDEUS
SJEĆANJE NA PATRA RUPERTA
Spomen na fratra kojega sam upoznao
prije 60 g. u Brodu na Savi
I.
U vremena, ne baš laka
kad fratarski habit bio
mrzak vlasti, bezbožničkoj
moj fra Rupert se domislio.
Mada mu je habit mio,
tugom ga zamijenio,
„civilno“ se odijevao
kad bi bližnjim pohitao.
Kaput stari, kabanica,
kišobran bez pola žica…
Prst mu zrno od krunice,
s njom radosno niz ulice.
Bolesnima, danju, noću,
osamljenim u samoću…
Bila studen ili žega
gdje ustreba, eto njega.
II.
Imao je čak bicikl !
Kakav? Čak ni ropotija:
„sic“ izbušen oprugama-
stvarno, živa smijurija.
Bicikl da pričat’ može,
divnu tajnu bi otkrio:
kad s Presvetim fra Rupert krene
„guvernal“ bi okitio.
Bilo koji poljski cvjetić
uz zvonce bi zavezao
pa bi svima usputice
blagoslov potiho dao.
Brodski Varoš, Brodsko Brdo…
Uz, niz, blatno, sklisko, tvrdo.
I kamen se pod njim skruši
da mu gumu ne probuši.
U prašnjavim sandalama
fra Rupert vrti pedalama.
Da Hostija uza nj, znak:
bazga, jasmin, mak il’ slak…
III.
Kad s Presvetim fra Rupert hit’o
umirućeg da usreći,
usputice Boga slavi
šutnjom ili pjevušeći.
Brod na Savi pamti dane,
kad bi on iz samostana,
od svanuća do sumračja
zabrodio na sve strane.
Mali Pariz, Budainku,
Jelas, Vijuš i Lutvinku
Bila kuća nova, stara
bolje znao od poštara.
Bilo zgoda i nezgoda.
Pa, na primjer, jednom jao:
„Van napolje iz bolnice !“
On kroz podrum „prošvercao“.
IV.
E, sada. U samostanu
nekoliko zgodnih zgoda:
moj fra Rupert je čak postio
ponajčešće bez povoda.
Postio je svetkom petkom.
Slani krumpir poslastica !
Za zajutrak, ručak, pred san
čaša mlijeka juhe žlica.
U klauzuri, tog se sjećam,
na sobama brojka piše:
tu sakristan, gvardijan, vikar
brojka niže, brojka više…
No, gle moga fra Ruperta,
nikad problem oko toga:
njegova je na kojoj je
slika Srca Presvetoga.
Mog fra Ruperta Brod će pamtit,
istroši se sav za svijet:
on Rozmarić po prezimenu
a ispovjednik: pet plus pet.
Sluga Božji, fra Vendelin
gledajući lice Boga
ima polog u vjernosti
fra Ruperta brata svoga.
Pater Rupert Rozmarić, službovao je u brodskom samostanu krajem pedesetih godina kada sam ga kao njegov ministrant upoznao. Ponovno je došao u isti samostan sedamdesetih i osamdesetih godina. Doista je bio sav predan skrbi za bolesne i siromašne. – prof. Josip Prudeus
.
.
.